Damir Nikšić je raritetan izdanak sarajevske ljevice, rijedak slučaj političara s titulom ljevičara koji istu doista opravdava. Osebujni šef svježe izniklog Ekološkog-slobodarskog pokreta kroz Skupštinu Kantona Sarajevo bori se za prava običnog građanina, radnika, a protiv korupcije koja je duboko nagrizla bh. društvo. Pored zastupničkog djelovanja pažnju bude i njegovi videi na YouTubeu na kojima se lakoćom transformira iz zabavljača, preko satiričara do analitičara, a katkad je sve odjednom. Performansa nisu lišeni ni njegovi politički istupi, pri čemu su često plitko doživljeni i neshvaćeni.
Zanimljivo je čuti njegov komentar aktualne političke situacije u BiH objavljen na YouTubeu 12. prosinca. U njemu analizira pozicije u trenutačnim pregovorima o Izbornom zakonu te krize izazvane prijenosom nadležnosti s BiH na RS.
“Uskoro ćemo imati priliku birati između mirne disolucije BiH i rata, pod uvjetom da nas itko išta bude pitao. Bosna i Hercegovina će se vratiti na tvorničke postavke Daytona ili će se raspasti. Tri naroda će međusobno podijeliti Bosnu i Hercegovini i u tim pregovorima će ih predstavljati i predstavljaju ih tri lidera stranaka koje se predstavljaju kao predstavnici ta tri naroda. Mnogi misle da je sve već dogovoreno i da je preostalo da lideri isceniraju ustavnu krizu i izvedu svoj dogovor na najbezbolniji način. Taj scenarij kao da nam se upravo odvija pred očima. Naročito je težak zadatak zapao Bakir Izetbegovića koja mora uvjeriti najbrojniji narod u BiH da mu je bolje imati vlastitu nacionalnu državicu, neku bošnjačku republiku, nego disfunkcionalnu zajedničku državu s drugim narodima. To ne bi trebalo biti toliko teško s obzirom na to da su se od rata Bošnjaci posve izolirali od druga dva naroda prema kojima ne gaje ni umjereno dobre osjećaje, s kojima nemaju pretjerano dobre odnose. kulturološki s njima nemaju nikakvih dodirnih točaka, a u određenom smislu ni ne žele živjeti zajedno s njima. Ovo ne vrijedi samo za Bošnjake već za svaki od tri naroda. Istovremeno, nitko ne radi na reintegraciji društva jer smatra da je taj projekt propao i da je nebitan. Ne bi trebalo biti teško pripremiti bošnjačku javnost, nakon izgradnje vlastitog identiteta, da se polako privikne na ideju vlastitog entiteta u sklopu BiH, ili na ideju državice u slučaju disolucije BiH, što za Bošnjake ne bi bila nova ideja, jer postoji određeni broj političkih lidera, intelektualaca, koji su tu ideju, znači bošnjačku republiku, već ozbiljno razmatrali na Prvom Bošnjačkom saboru 1993. Samo je pitanje vremena kad će, tko i na koji način ponovno predstaviti tu particionističku ideju Bošnjacima, usaditi im je u glavu i njome zamijeniti unitarističku ideju. Situacija je vrlo slična kao kod raspada Jugoslavije, samo što su u slučaju BiH, kao Jugoslavije u malom, Bošnjaci ovaj put većinski narod. Upravo zbog toga Bošnjaci su ti koji moraju odlučiti između rata i mirne disolucije BiH, ili u najblažem slučaju opstanka daytonske BiH, ali s tri entiteta. U slučaju rata Oružane snage BiH bi trebale štititi teritorijalni integritet BiH, ali ovih dana svjedočimo da i Dodik i Izetbegović žele dovesti u pitanje Oružane snage. Dodik to čini putem Skupštine RS-a vraćajući sve nadležnosti na entitete, a Izetbegović istovremeno putem Ustavnog suda osuđujući OS BiH za predrasude i netolerantni odnos prema bradi i hidžabu, što bi vjerojatno u perspektivi trebalo prikazati Oružane snage kao neprimjerenu armiju za Bošnjake i stvoriti argument za formiranje vlastite. Možda to nije namjera, ali tome to sve može voditi. Istovremeno se, moram vam odmah raportirati, po ugostiteljskim objektima, mogu načuti razgovori i planovi nekih ljudi za veće stranačko infiltriranje, mi to nazivamo uhljebljenje, i zapošljavanje u državnim institucijama kako bi se u rat ušlo u državnim uredima, a iz rata izašla kao državna vlast, kao i devedesetih, dok bi civili, obični građani, bili prepušteni sebi, ili bi branili linije razgraničenja.
Kad je riječ o visokoj politici, radi se na strategiji da se na što mirniji i bezbolniji način, pa i uz veliku ratnu prijetnju, u javnosti generira pristanak na disoluciju BiH, disoluciju koju bi svaka od stranaka, koje su više-manje u istom sastavu ušle, kao koalicijski partneri u prošli rat, dovršile podjelu Jugoslavije tom konačnom i finalnom podjelom BiH. Strategija političkog Sarajeva je otprilike ´tražit ćemo Mercedes, a zadovoljit ćemo se Škodom´, znači ´tražit ćemo nemoguće da nam slučajno ne bi osporili moguće´. Zato se inzistira na centraliziranoj, integriranoj državi, na velikom konceptu, građanska država, jedan čovjek-jedan glas…Traži se bukvalno nemoguće. Sve. A zapravo je stvarni cilj jedna mala država kojom bi se zadovoljili. Kako proizvesti suglasnost bh. patriota i velikog dijela Bošnjaka? Kako izbjeći nemire i nezadovoljstvo tog dijela Bošnjaka? Vjerojatni isceniranom ratnom prijetnjom, pa i nekom mobilizacijom, slanjem na linije razgraničenja i slično, kako bi građani odustali, ´došli pameti´; rekli ´samo nek´ ne puca´ i pustili da tri stranke, tri lidera dovrše posao. Naznake ovog scenarija su se mogle vidjeti i prije, svako malo. Samo što do sada nikada nije bilo pravo vrijeme, nije situacija bila zrela kao što je sada, ne samo na domaćoj već i međunarodnoj političkoj sceni.
Citirali smo samo prvih 7 minuta videa, u nastavku Nikšić govori o poziciji “građana”, onih koji se primarno ne identificiraju kao pripadnici jednog od tri konstitutivna naroda, pitanjem tko ih zastupa i kako će biti regulirani ustavi triju entiteta koje prognozira.
wpDiscuz
