Serhij Litvinov 2014. godine bio je najobičniji 32-godišnji pastir koji je mirno živio u selu Komišne u regiji Lugansk u Ukrajini pod kontrolom proruskih separatista. Unatoč ratu i nacionalističkim politikama sve bi čini se nastavilo biti u redu s njegovim jednostavnim životom da ga u kolovozu 2014. nisu zaboljeli zubi.
Balkan Insight objavio je njegovu ispovijest o bizarnom poigravanju životom ovog čovjeka od onog trenutka kad je otišao po pomoć zbog zubobolje u obližnji dom zdravlja u mjesto Tarasovsky s druge strane granice, u Rusiji. U domu zdravlja naišao je na nekoliko separatističkih boraca samoproglašene Luganske Narodne Republike koji su tamo dolazili zbog terapija rana koje su zadobili u borbama. Počeli su ga ispitivati oko rata, a on o ratu nije imao pojma ništa osim da traje.
“Rekao sam da se ne bavim politikom, da mi takve stvari ne trebaju. Ponudili su me pićem, pa smo pili”, ispričao je za Balkan Insight Litvinov.
U tom trenutku nije znao da je trojici militanata on i dalje sumnjiv i da su ga zato prijavili. Ubrzo je po njega u dom zdravlja stigla skupina ljudi odjevenih u crno. Strpali su ga u auto i odvezli.
“Mučili su me bakljom, tukli su me, pucali su mi između novu”, pričao je.
Tražili su od njega da prizna da je pripadnik puka Dnjepar-1, specijalnih postrojbi ukrajinskog ministarstva unutarnjih poslova. Tvrdili su da je u Lugansku pobio 39 civila i da je silovao žene. Nakon maltretiranja na kraju su ga vratili u bolnicu. A onda, prvom prilikom po njega je došla ruska policija i strpala ga u istražni zatvor. Kod kuće njegovom bratu Volodimiru Litvinovu nije bilo jasno zašto bi ga itko sumnjičio za bilo što. Tu se dolazi do suštine problema.
Rusija trenutno zatočenima drži 100 Ukrajinaca koje vlasti u Kijevu smatraju političkim zarobljenicima. Između ostalih tu su ukrajinski aktivisti Valentin Vigovsky i Glib Šablij, aktivist Krimski Tatar Emir-Husein Kuku… Litvinov je na kraju završio na sudu. Ne samo to, poznati proruski TV voditelj Dmitri Kiselev za Rossiya 1 rekao je da je Litvinov jedinicama Dnjepar-1 pristupio za novac kako bi mučio i ubijao etničke Ruse po selima u Ukrajini. Njegovom bratu sve to bilo je tragikomično.
Objašnjavao je da ovaj nema pojma o rukovanju bilo čime osim lopatom, kamoli oružjem, da bi zalutao istog trena da ga se odvede u Lugansk. I onda, na sudu je branitelj dokazao da navodnih 39 ubijenih civila nikada nisu postojali, da nikada nisu postojale čak niti ulice na kojima su ti navodni ljudi navodno živjeli. 2015. Serhij Litvinov proglašen je na sudu nedužnim. Ali nije i pušten na slobodu. Sada su ga ruske vlasti optužile za krađu.
U travnju 2016. Općinski sud u Tarasovskom osudio ga je na osam i pol godina zbog krađe dva automobila, skupa s još nekoliko Ukrajinaca. Proglasili su ga krivim da je ukrao automobile od izvjesnog Aleksandra Lisenska tijekom borbi u Lugansku 2014., u mjestu Kolesnjkivka. I opet isto. Litvinov se branio da u životu nije bio u tom selu, da nikada nije vidio tog čovjeka, da čak ne zna voziti automobil, da vozačku ima samo za svoj mali motocikl.
Obrana je tvrdila da je Lisenko naprosto vidio Litvinova na televiziji i odlučio da netko treba platiti za njegova dva ukradena automobila. Na tom mjestu dolazi se do vrhunca cirkusa. Kako se u Rusiji i na Krimu drži oko 100 Ukrajinaca čije optužbe Kijev ne smatra ničim nego politički isfabriciranima, Kijev svejedno priznaje odluke ruskih sudova kako bi te ljude, prema konvenciji Vijeća Europe, mogao vraćati u Ukrajinu.
Takav je bio slučaj i s Litvinovim. Dok je bio u zatvoru u Rusiji, Litvinov je uredno primao pisma podrške čak i od ukrajinskih ministara. Otkako su ga prebacili u Ukrajinu, svi su na njega zaboravili. Ukrajina ga se, unatoč suludim optužbama, nije usuđivala pustiti na slobodu kako Rusija ne bi obustavila praksu s izručivanjem Ukrajinaca u Ukrajinu.
Tek u srpnju ove godine, nakon što su ga ukrajinski mediji otkrili u robijaškoj koloniji, stvar se zakotrljala u svoj svojoj apsurdnosti u kojoj ga se moglo pomilovati samo ako bi priznao da je počinio ono što nije, te ga je predsjednik pomilovao.
Ukrajinsko ministarstvo pravosuđa čak se obrušilo na intervju s Litvinovim, objavljenim na Hromadske TV, tvrdeći da je od 2014. do 2019. Rusija predala Ukrajini 444 ukrajinskih državljana, i to svake godine sve više, te da bi buka oko Litvinova mogla “ugroziti interese” onih ukrajinskih zatvorenika u Rusiji koji bi inače mogli ući u taj program izručenja.
Na kraju priče cirkus je bio potpun kad se ispostavilo da Litvinov nikada nije dobio 4000 dolara jednokratne pomoći što Kijev isplaćuje političkim zatvorenicima.
Litvinov je po izlasku iz zatvora klicao Ukrajini, vikao kako će nakon pet godina napokon vidjeti svoju djecu, svoju nevjenčanu suprugu, svoju majku i brata… A onda, ispalo je da je novac, kako on nije službeno vjenčan, isplaćen njegovoj majci dok je on bio u zatvoru. I da su novac njegov brat i njegova majka potrošili na motor.