Nitko nikada nije gore uvrijedio Bošnjake a oni su mu dali status počasnog građanina Sarajeva. Zašto?

NIti jedan političar iz Hrvatske kao niti iz Srbije nije toliko vrijeđao druge nacije kao Mesić. Ono što je govorio o Srbma  u vrijeme rata, huškajući na njih pred Oluju i u ranim 90-ima, tvrdeći da samo prašinu na opancima mogu ponijeti sa sobom, niti jedan drugi političar u RH se nije usudio izreći. Čak niti fašisti iz HSP-a.

Istovremeno u zoru osamostaljenja Hrvatske koketirao je s najradikalnijim opcijama, negiravši Jasenovac, veličajući ustaški pokret po Australiji.

Nemilosrdan je bio i prema Bošnjacima. Nikada niti jedan politčar u Hrvatskoj niti Srbiji nije upozorovao na “opasnost od stvaranja muslimanske države”.  Nikada nitko tako otvoreno nije ponizio Bošnjake.

Jedini je Mesić izričito kazao da bi se formiranjem muslimanske države Hrvatska izložila radikalnom susjedstvu. Smatrao je i smatra i dalje da bi se Bošnjaci u slučaju da dobiju svoju nacionalnu bošnjačku republiku , isti tren radikalizirati i da to nije niti malo pametno rješenje.

Zašto Mesić smatra Bošnjake nižom nacijom od Hrvata? Zašto smatra da nisu u stanju oformiti demokratsko društvo i demokratsku Republiku Bošnjačku koja bi se uspješno borila protiv radikala u svom društvu? Nisu li upravo Hrvati birajući Mesića dva puta na čelo države pokazali da se ne znaju boriti protiv radikalnih elemenata u hrvatskom društvu?

Nakon tog svog javno iznesenego rasističkog stava o Bošnjacima, kao naciji koja nije u stanju upravljati sama sobom, svojom povijesti i kulturom, identitetom,  predstavivši je kao naciju koja imanentno ako je ostaviš samu stremi ka terorizmu, Mesić je u  dva mandata na čelu Hrvatske kao i vrijeme nakon tog, u strahu od radikalizacije Bošnjaka i stvaranja bošnjačke nacionalne države , proveo u podupiranju ideje meltingpot Bosne i Hercegovine nastojeći što više zagovarati BIH kao državu građana, s ukinutom Srpskom i ukinutom Federacijom i ukinutim hrvatskim kantonima, a sve kako bi se Bošnjacima onemogućilo da stvore svoju nacionalnu Bošnjačku republiku.

Jasno je da bi utjecaj Islamske zajednice i muslimanskih ideja uređenja društva značajno opao kada bi se BIH uredla prosto kao 90-ih na principu jedan čovjek jedan glas plus općine i državna vlada.

I  to je u biti uređenje kakvo Mesić želi dok ga bošnjačke partije tek nominalno podržavaju. Takvo rješenje bilo bi puno prihvatljivije i samim Hrvatima u BIH. Naime svi Hrvati bi se našli u “istom entitetu” i majorizacija Bošnjaka nad  njima više ne bi bila moguća budući da bi se i ostatak kršćana u BIH našao s njima u istom entitetu.

No Mesić prešućuje ključnu stvar kada veliča bošnjačke partije kao građanske. Naime niti jedna bošnjačka partija ne želi ukidanje Srpske i FBIH niti BIH uređenu kao 90-ih.

Da bi se ostvario plan koji je Alija davno zacrtao a svodi se na pretvaranje Daytona u Hudejbijski mir, prvo je potrebno potpuno ovladati Federacijom, preuzeti sve hrvatske pozicije u FBIH da bi se onda u Fazi II okomilo na Srpsku.

To znači da Bošnjaci nikada neće pristati na ukidanje konstitutivnosti, budući da hrvatske otete pozicije jamče Bošnjacima 2/3 moći protiv Srba.

U budućnosti tako bismo mogli gledati bizarnu situaciju:

Hrvate i Srbe kako u BIH predlažu ukidanje Srpske i konstitutivnosti i Bošnjake koji to blokiraju.

Budući da je pitanje dana kada će s preuzimanja hrvatskih pozicija preći putem izmjene zakona o prebivalištu i na otimačinu srpskih konstitutivnih pozicija.

Potom idu kazneni progoni i međunarodne ratne odštete Srpskoj koju planiraju dovesti do bankrota. No kada za to bude vrijeme. Odnosno kada SDA procijeni da je iz Srpske iselilo dovoljno da Bošnjaci skupa s naturaliziranim “zlatnim ljiljanima” i novopridošlim naturaliziranim migrantima, mogu papirnato zaposjesti Srpsku. Sve je to naravno idealan scenarij SDA borbe koji je lako nazrijeti. U stvarnosti, obično se dogodi neki belaj, koji to sve poremeti. Recimo lupi meteor u Visokom ili zijane ključni čovjek projekta.

Što god da bude, Mesić je odavno shvatio koliko je jadan i  zao. Ne i glup. A prestar je da sad, na kraju svog puta bijede, pljuje po vlastitim ostacima ostataka sebe.

Veliko je zlo za malo vlastite kože prodati vlastiti narod.

On to jeste učinio, on će takav biti i upamćen.

I to je jedino što ga boli. Biti predsjednik svom narodu dva mandata, umrijeti kao deset puta gori izdajnik od kneza Borne. Užas je to.

Za ne poželiti najgorem neprijatelju.

Dodajmo ovoj analizi da je Stjepan Mesić cijelo vrijeme rata HVO-a i Armije BIH bio u vrhu HDZ-a i informirao Tuđmana o tome što i kako treba da se postavimo kako bismo se obranili od napada Sedme Muslimanske u Srednjoj Bosni. Istovremeno je obilazio Tutine postrojbe po Širokom, u pauzi između krštenja i krizme, te ih sokolio i bordio. Od Tuđmana se razilazi tek krajem 1994.