Nikada se nitko iz Udruženja logoraša Mostar nije uznemirio u vakat kad je državna TV radila serijal emisija u kojima se slavila mudžahedinska borba. Niti jednom Hrvatu Srednje Bosne nije palo na pamet tužiti BHTV. Jer možda bi i Tužba Hrvata protiv Javne TV kuće koja slavi džihad uznemirila logoraše kojima su džihadlije antifašisti. Premda su ratni zločinci koji su sjekli glave.
Ne pamti se da je Udruga logoraš ikada optužila vodstvo u Sarajevu za javno slavljenje ratnog zločinca Rasima Delića. Jer logorašu bi nacija morala biti nevažna. I taj čin slavljenja čovjeka koji je odgovoran za konkretne dokazane zločine morala ih je smetati. Al nije.
No zasmetalo ih je to što su Ljubić i Čović kazali da je Haaški sud selektivan sud koji je amnestirao cijeli jedan genocidni projekt. To vrijeđa.
Nismo nikada čuli niti od bošnjačkih logoraša bilo kakvu riječ solidarnosti s hrvatskim logorašima. Doista kako bi se osjećali mostarski logoraši da država i mediji u BIH sve ove godine negiraju da bošnjački logoraši postoje, da logori HVO-a za Bošnjake nikada nisu postojali i da na dnevnoj bazi moraju slušati kako su sami sebe utamničili, sami sebe silovali i sami sebe protjerivali? Koliko bi tek tada kazni podnijeli?
Humanizam logoraša kao da pada na ispitu. Jer oni koji su prošli traume i torture, prvi s kojima bi takvi morali, kako to reče Jergović, pokazati solidarnost jesu logoraši drugih nacija. Oni su njihova braća po tragediji. Stočanima bi najbliži morali biti Hrvati Bugojna. No mi tu solidarnost ne vidimo. Doduše ne vidimo ni Hrvate Bugojna. Nema ih. Niti mrtvih niti živih.
Udruženje logoraša Mostar podnijelo je krivičnu prijavu protiv Dragana Čovića i Bože Ljubića zbog “izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti”.
Kako se navodi, nakon presude Međunarodnog tribunala za bivšu Jugoslaviju u Den Hagu 29. 11. 2017. u predmetu “Jadranko Prlić i ostali”, Dragan Čović i Božo Ljubić su, u funkciji visokih zvaničnika i predstavnika hrvatskog naroda u BiH, svojim izjavama, medijskim nastupima i javnim djelovanjem osporavali zločine utvrđene pravosnažnom presudom Haškog tribunala, javno poricali počinjene zločine i derogirali presudu i kredibilitet Međunarodnog suda pravde u Den Haagu.
Iz Udruženja kažu da je ovakvo djelovanje Čovića i Ljubića dovelo do ozbiljnog narušavanja sigurnosne situacije u FBiH, posebno u Mostaru, te do međunacionalnih tenzija i razdora, te duboko uznemirilo Bošnjake, prije svega žrtve UZP-a utvrđene pravosnažnom presudom Međunarodnog tribunala za ratne zločine u bivšoj Jugoslaviji”.
wpDiscuz