HDZ BiH ima dva vijećnika u Gradskom vijeću Tuzla s osvojenih 2952 glasa. Ako znamo da je 2013. godine popisano 15.396 Hrvata i ako znamo da je jedan dio ljudi, nažalost, napustio ovo područje i kad se oduzme broj maloljetnika te uzme u obzir izlaznost od 42 postotka, naš je izračun da je HDZ BiH dobio približno 70 posto glasova onih koji su izašli na izbore, kaže u intervju za Hrvatski Medijski Servis predsjednik ŽO HDZ BiH Soli Danijel Nikolić.
HMS: Kakav je danas položaj Hrvata u Tuzli, ali i cijeloj županiji?
NIKOLIĆ: Pložaj Hrvata, ali i svakog drugog čovjeka koji živi na ovom prostoru uvjetovan je ekonomskim prilikama, nedostatkom radnih mjesta, kvalitetnijim društvenim mogućnostima, ali i neodstatkom političke vizije aktera koji na ovim prostorima vladaju od poslijeratnih vremena. Taj nedostatak vizije i dijaloga preizražen je egom naših lokalnih političara koji drže poluge vlasti i onda budu prepreka za razmjenu razmišljanja i iznalaženje kvalitetnijih rješenja. Politika privlačenja stranih investicija i razvoja poduzetničkog duha u većini sredina na području Tuzlanske županije je izostala. Zbog toga svi trpimo.
HMS: Je li ispoštovana ustavna odrednica na području TŽ o zastupljenosti konstitutivnih naroda u organima uprave, javnoj službi i drugim institucijama?
NIKOLIĆ: Nije. Prema onim podacima kojima raspolažem to nije na razini koja bi ispunjavala ustavne odrednice. Broj uposlenih u administraciji kao i u javnim poduzećima, a koja imaju daleko veći broj uposlenih kako na razini općina Tuzlanske županije, tako i tamo gdje je osnivač sama županija, daleko je od postotka kojeg bi se trebalo držati i koji Hrvatima jamči da mogu dobiti priliku za rad. Mi danas nažalost imamo ministarstava koja imaju eventualno jednog uposlenog iz drugih naroda, a broje nekoliko desetina uposlenih. To je loša poruka i način vođenja politike bez obzira na kojem području BiH se to događa. Naprosto to moramo mijenjati kako bi otklonili taj osjećaj da ste u lošijem položaju u odnosu na brojniji narod.
HMS: Gradonačelnik Imamović iznio je drugačije podatke za Tuzlu?
NIKOLIĆ: Izostavljena su javna poduzeća i njihov omjer pa tako da se nema cjelokupna slika u ukupnom broju zaposlenih. No, ono što moram istaknuti jeste da su neki od onih koji su bili na press konferencijama i kao službenici komentirali političke teme, u razgovoru s predstavnicima HDZ BiH i sa mnom osobno iznosili su upravo suprotno. Ukazivali su na vrlo loš odnos, nemogućnost napredovanja, razne vrste pritiska, istovremeno pozivajući na neophodno zajedništvo unutar hrvatske zajednice u Tuzli kako bi se oduprijeli takvoj politici vladajućih struktura kako u Tuzli tako i na županijskoj razini. To je sve bilo u proteklih dva-tri mjeseca i za to postoje svjedoci. S ove distance gledano vjerojatno su sebi „dizali cijenu“ za bolje pozicioniranje ili su opet bili nečim uvjetovani, no to govori o njima.
HMS: Ali to je svojstveno političkom životu?
NIKOLIĆ: Naravno, ali ovih dana su stizale i poruke ljudi koji tako ne promišljaju i koji stvari vide drugačije, a vjerujte dobro poznaju prilike na lokalnoj razini ili su dio političke strukture. To i jeste taj segment različitog viđenja stvari na ovom području zasnovano na iskustvima i činjenicama. Ako vam drugi određuje što vam pripada i kako da se osjećate, onda je to problem ma gdje se takva politika provodila. I s druge strane u Tuzli imamo apsurd da već skoro četiri godine ne možemo usvojiti Statut Grada samo zato što se ne želi dati mogućnost mjesnoj samoupravi, dakle mjesnoj zajednici da ima status kakav joj pripada. Na toj najnižoj razini SDP guši mogućnost da svatko bira i bude biran što je praksa u većini drugih općina i gradova. To je Sejdić i Finci u Tuzli. Politička većina u gradskom Vijeću određuje koliko mjesta kome pripada mimo volje mještana u mjesnoj zajednici. Izravno se to odnosi na HDZ BiH jer valjda im smetaju oni koji žele samo bolje uvjete života za svoju mikro zajednicu i koji su u proteklom mandatu radili pritisak na gradske službe da budu učinkovitije. I zato mi smeta kad vidim kako su s druge strane spremni držati lekcije o nekima drugima. To nije iskrena politika, jer ako želimo drugačije društvo i političke odnose onda moramo krenuti od sebe.
HMS: Među ostalim izjavama gradonačelnik Imamović istakao je i kako HDZ BiH nema podršku u Tuzli.
NIKOLIĆ: HDZ BiH ima dva vijećnika u Gradskom vijeću Tuzla s osvojenih 2952 glasa. Ako znamo da je 2013. godine popisano 15.396 Hrvata i ako znamo da je jedan dio ljudi, nažalost, napustio ovo područje i kad se oduzme broj maloljetnika te uzme u obzir izlaznost od 42 postotka, naš je izračun da je HDZ BiH dobio približno 70 posto glasova onih koji su izašli na izbore. Naravno, neki to pokušavaju minimizirati, no ne mogu nas pokolebati. Mi živimo probleme ovog grada kao i sve dobro što se događa. Spremni smo na svaki korak koji će učiniti ovaj prostor boljim za život. U tom duhu inzistiramo i kod viših razina vlasti. Tim povodom je u posjetu gradonačelniku Imamoviću bio i Predsjednik FBiH Marinko Čavara, gdje se pored problema funkcioniranja mjesnih zajednica razgovaralo o zajedničkom lobiranju za projkete iz ovog grada. Nažalost kao HDZ BiH izostavljeni smo iz bilo kakave daljnje komunikacije. Evo primjerice na posljednjem pozivu za projkete od GSM licenci, koliko znam, Grad Tuzla nije ni aplicirao, a trebali smo svi zajedno lobirati da dio sredstava dođe i na ovo područje. Također, zalažemo se za ravnomjerniju raspodjelu javnih prihoda jer su lokalne zajednice oštećene i to usporava razvoj. U svim razgovorima zagovaramo prometnu deblokadu ovog područja i niz drugih stvari. Mi volimo ovaj grad i ovaj prostor.
HMS: Često se može čitati da HDZ BiH nije prijateljski nastrojen prema Tuzli?
NIKOLIĆ: To je apsolutno neprihvatljivo pa i ako se koristi u političke svrhe, previše je. Kako možemo biti neprijatelji grada u kojem živimo, podižemo svoje obitelji, gradimo obiteljske domove. Mi naprosto volimo ovaj grad, i to iskreno. Vjerojatno smo neprijatelji zato što ukazujemo na neke loše stvari koje se događaju ili zato što zagovaramo iskreniju politiku. Ako se spustimo na lokalnu razinu, kako prihvatiti da realizacija nekih projekata koji bi učinili svakodnevni život boljim traje po 10-tak godina. Nemam prostora za nabrajati sve probleme, ali ih je mnoštvo i gotovo je identično u svim općinama. Mnogo ljudi živi i izvan užeg središta grada. Problemi su tim veći i presporo ide uređivanje tih prostora. Da ne spominjem upozorenja na koji način su davane dozvole za gradnju kuća i objekata na lokalitetu Josipovac, zemljištu časnih sestara, ekološke probleme i način utroška oko 16 milijuna KM koje je Tuzla dobila od Elektroprivrede BiH, problem Direkcije za izgradnju i posljedično oštećene osobe koje već deset godina čekaju da usele u svoje stanove. Zaista mnogo je toga i vjerojatno zbog takvog načina djelovanja smetamo i potura nam se etiketa „neprijatelja“./HMS/