Navikli smo na to na da na toj sceni neopravaške uberoralnosti počesto svoj svoga udara. Ali teza kako je Grše glasnik “Woke kulture” poslan u Široki iz “tajnih centara moći” da uništi “naš način življenja i svjetonazore” teza je koja je prekucala igricu. Grše je inače poznat po anti-woke stihoklepanju a o woke kulturi malo se tog tu i zna.
Umjesto da vas zamaramo ovim promašajem od teksta prenijet ćemo komentar koji je osvanuo ispod njega:
“Ne treba biti previše pametan,” kaže autor u samom uvodu. Pa istina, živi dokaz je i ovaj članak, kao i osoba koja ga je sankcionirala, doista svatko može glumiti novinara i moralnu vertikalu na bespućima Interneta danas.
Nažalost, nije vrijedilo popiti ovaj brufen da se iz razbacane salate teksta u članku izdrži do kraja i izvuče bilo kakav koherentan zaključak, bez da te zaboli glava. Nije uspjelo.
Autoru bi pomoglo da se bar minimalno obrazuje u terminologiji s kojom se olako razbacuje. Razumijem da osjetno starijoj populaciji svi ti termini zvuče zastrašujuće i podjednako, pa se tako sve što ne razumiju derogira terminom woke, “modernim dobom”, sotonizmom, globalističkim agendama i ostalim pošastima u glavama starijih generacija. Međutim, termin woke označava primarno stanje svijesti o rasizmu i društvenim nejednakostima te se time proširio dalje na sve vrste socijalnih nepravdi uslijed utjecaja društvenih medija.
Grše, kao doslovna anti-teza woke pokretu, što je lako iščitati iz tematike, teksta i ponašanja dotičnog, apsolutno veze sa svim time nema i čini čistu suprotnost. Frapantno mi je da netko tu uspije povezati paralelu. Ali, valjda je trebao neki “buzz word” koji ljudima danas signalizira da je nešto nužno loše i za osudu. Uporno korištenje termina kojima autor ni ne zna značenje je u ovom tekstu tragikomično.
Ono što pak jest izvedivo i simptomatično iz teksta su elementi tzv. cancel kulture, gdje se vrli ZaBranitelji lako uklope. Problem takvih proizlazi iz činjenice da smatraju kako baštine isključivo pravo na kulturu i tradiciju određenog područja, njenu prošlost, sadašnjost i budućnost, lišenu bilo kakve društvene kritike, satire i ironije. Ako nije odobreno od ZaBranitelja ili autoriteta s Briga – nije ni poželjno. Oko toga nema pregovora, možeš jedino biti proglašen komunistom, sotonistom, liberalom, ili čak i gore – Srbinom.
Autoru teksta bi bilo dobro da se odluči vrši li usporedbu okusa ili ukusa, s obzirom da koristi pogrešnu analogiju za oba termina, što je stvarno virtuozan podvig. Ja bih, valjda koristeći logiku i analogiju autora teksta koji je, po vlastitom priznanju, u mladosti pohodio raznorazne rock koncerte, događaje i festivale, ustvrdio da je riječ o buntovnim članovima društva, prikrivenim i otvorenim sotonistima i izopćenicima iz Katoličke Crkve, povezanih s raznim opojnim sredstvima i alkoholiziranjem.
Siguran sam, međutim, da moralni autoritet iza ovog članka ne želi ni na koji način inferirati da je to ono što se događalo. Pričamo samo o tekstu, naravno, baštinimo ispravne vrednote. I okuse.
Kakve veze imaju sve ostale stvari navedene u tekstu s Gršetom ili SFF-om, ničim izazvane paralele s drugim, potpuno nepovezanim autorima, narodnom glazbom, desingericama, Parizom, religijom, rodnom ideologijom, ostaje trajna misterija za koju će izgleda biti potreban nastavak ovog hvalevrijednog autorskog (nadam se toplo) serijala da se rasvijetli.
Od kompletnog teksta stoji i ispravno je jedino da (mala) djeca nemaju što tražiti u ta doba vani, pa čak i uz odobrenje roditelja. Koncert toga tipa i u ta doba nije mjesto za djecu, mjesta za djecu su bila osigurana diljem Sajmišta. To je pak nešto što je na njima da se zapitaju, a autoru teksta da preispita vlastite namjere i validnost ovakvog jednog članka za jedan hvalevrijedan projekt i događaj u Širokom Brijegu, jedan od rijetkih koji se uspijeva oduprijeti dekadenciji ZaBraniteljskog društva cancel kulture u sredini iz koje potječe, izdignuti se iznad malograđanstva, lažnog morala i licemjerja koji ga proziva, te učiniti to jednim sigurnim mjestom gdje su svi dobrodošli zabaviti se i uživati, neovisno o svom ukusu, okusu, naciji ili vjeroispovijesti, pa čak i, nećeš vjerovati – pogledom na svijet.
Hvala stanovitom Toniju što je obavio posao umjesto nas.
A sada na razmišljanje i ovo:
Hrvati u Bosni i Hercegovini suočavaju se s različitim oblicima diskriminacije i nepravdi, posebno u kontekstu političkih prava i ravnopravnosti. Tehnike iz woke kulture mogu im pomoći da se bore za svoja prava i zaštite svoje interese. Evo nekoliko načina na koje bi Hrvati u BiH mogli koristiti te tehnike:
1. Podizanje svijesti
- Edukacija i informiranje: Korištenje platformi društvenih medija za informiranje šire javnosti o specifičnim problemima s kojima se suočavaju Hrvati u BiH. Edukacija o povijesnim i suvremenim nepravdama može pomoći u povećanju podrške među domaćim i međunarodnim zajednicama.
2. Aktivizam
- Organiziranje protesta i okupljanja: Okupljanje ljudi na mirnim protestima i okupljanjima kako bi se skrenula pozornost na nepravde i zahtijevalo rješenje.
- Peticije i kampanje: Pokretanje online i offline peticija za prikupljanje potpisa podrške i vršenje pritiska na donositelje odluka.
3. Politička korektnost i jezik
- Jasna komunikacija: Korištenje politički korektnog jezika kako bi se izbjegla dodatna marginalizacija i stvorio inkluzivan diskurs koji prepoznaje sve oblike nepravde.
4. Intersekcionalnost
- Koalicije i savezništva: Suradnja s drugim manjinskim i marginaliziranim skupinama unutar BiH i šire kako bi se izgradila široka koalicija za socijalnu pravdu i ravnopravnost.
5. Kultura otkazivanja (Cancel culture)
- Javno iznošenje odgovornosti: Pozivanje na odgovornost pojedinaca i institucija koje sudjeluju u diskriminaciji ili nepravdi. To može uključivati bojkot proizvoda, usluga ili događanja povezanih s onima koji krše prava Hrvata u BiH.
6. Pravna zaštita
- Korištenje pravnih mehanizama: Iskorištavanje nacionalnih i međunarodnih pravnih okvira za zaštitu manjinskih prava. To može uključivati podnošenje tužbi, traženje podrške od međunarodnih organizacija za ljudska prava, i lobiranje za promjene zakona.
7. Medijska strategija
- Kreiranje sadržaja: Proizvodnja dokumentarnih filmova, članaka, blogova i drugih oblika medijskog sadržaja koji prikazuju priče Hrvata u BiH i njihove borbe.
- Suradnja s novinarima: Rad s novinarima i medijima kako bi se osigurala pokrivenost ključnih pitanja i izazova.
Korištenjem ovih tehnika, Hrvati u BiH mogu raditi na jačanju svoje zajednice, povećanju vidljivosti svojih problema i postizanju većeg stupnja jednakosti i pravde.
Woke je ponavljamo, suvremena tehnologija borbe diskriminiranih skupina protiv nepravdem koja se nad njima čini, ma tko god te skupine bili.
Hrvati u BIH su diskriminirana skupina. Umjesto da koriste ove gadžete, oni koji ih majoriziraju koriste ih nad nama. Doslovce sve gore nabrojano. Što će reći da mi baš i nismo normalni.
A i prvi simptomi su tu.
Napali smo Gršu da je WOKE.
Dovoljno.
wpDiscuz
