Published On: Mon, Sep 21st, 2020

ZAMIŠLJEN JE KAO “PREODGOJITELJ” HRVATA, DANAS KOMPROMITIRA BOŠNJAKE U SVIJETU: Željko Komšić postao je teret Bakiru Izetbegoviću, više nema nikakvu uporabnu vrijednost

Čini se kako se rok trajanja fenomena Komšić bliži svome kraju. Njegova uporabna vrijednost je danas postala gotovo ravna nuli i u sljedećim mjesecima on može samo poslužiti Izetbegovićevoj SDA da na neki način drži bošnjačko biračko tijelo koliko-toliko mobiliziranim na posljednjim valovima kroatofobije koju je proizveo kako bi bošnjačkim glasovima zasjeo u fotelju hrvatskog člana Predsjedništva BiH

piše: Jurica GudeljDnevnik.ba

Projekt Komšić ili fenomen Komšić od svoga prvog dana imao je svoj ograničen rok trajanja – određen vremenski period unutar kojeg će biti koristan kako bošnjačko-islamskoj političko-vjerskoj eliti tako i međunarodnoj zajednici u BiH.

Naivno je misliti da je Željka Komšića „izmislio“ sam Zlatko Lagumdžija 2006. godine. Ne. Komšić je tad imao snažnu podršku međunarodne zajednice koja je očekivala da će nametanjem političkih predstavnika Hrvatima slomiti njihovu želju za samostalnim biranjem vlastitih političkih predstavnika ili da će preko njega nekako uspjeti oslabiti utjecaj HDZ-a unutar hrvatskog političkog bića u BiH ili da će time uspjeti promijeniti ustavni karakter Bosne i Hercegovine.

Te 2006. godine cjelokupna bošnjačka javnost trudila se dokazati kako je Komšić izabran i hrvatskim glasovima, pa se vršilo razno-razne računice koje su trebale dokazati da Komšić nije isključivo bošnjačkim glasovima došao na poziciju hrvatskoga člana Predsjedništva BiH. Bezuspješno.

Potom je nakon izbora 2010. godine, kad je po istoj matrici obnovio mandat, znatno manje priče u bošnjačkoj javnosti bilo je o tomu da je Komšić biran i hrvatskim glasovima a sve se glasnije počelo pričati o tomu da se fenomen Komšić treba legalizirati. Dakle, nije se više branilo neobranjivo (da su za Komšića tobože glasovali i Hrvati), nego se tražilo načina kako da se i formalno ozakoni stanje na terenu – da se jednom konstitutivnom narodu oduzmu njegova ustavom zajamčena nacionalna prava.

U tom mandatu (2010.-2014.) međunarodna zajednica još uvijek nije bila počela praviti značajniji odmak od Komšića. Naprotiv, dali su mu vjetar u leđa podupirući antiustavnu notornu platformašku Vladu FBiH.

No, platformaška Vlada FBiH pokazala se kao totalni fijasko, kao i dva mandata Komšića u fotelji hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Bila je to vjerojatno najgora Vlada FBiH u ultra-kompetitivnoj konkurenciji najgorih Vlada FBiH ikad.

Također, u tom se periodu pokazalo kako političkom Sarajevu ni u kakvoj primisli nije bilo graditi ono za što su se nominalno zalagali – a to je građanska država.

Naime, svaki potez sarajevskih političara, poput nametanja Komšića ili platofrmaške Vlade BiH, bio je duboko antigrađanski jer je poništavao ljudska, nacionalna i građanska prava državljanima BiH, dakle građanima ove zemlje, koji su igrom slučaja hrvatske nacionalnosti.

Štoviše, kako je vrijeme prolazilo, fenomen Komšić se gradio na otvorenoj kroatofobiji, dok je čak i dimenzija priče o tzv. „građanskoj BiH“ padala u treći plan.

Tako je nakon četverogodišnje pauze, na posljednjim izborima Komšić dobio mandat na promoviranju čiste mržnje prema hrvatskom narodu u BiH, njegovim simbolima, njegovoj kulturi, njegovom identitetu, njegovoj povijesti te na posljetku njegovim političkim liderima i strankama.

Nikad se neće zaboraviti da je na predizbornim skupovima Željka Komšića otvoreno i javno pozivano na ubojstvo Dragana Čovića i silovanje Kolinde Grabar Kitarović. Jednako tako neće biti zaboravljeno ni da su njegovi najbliži suradnici prizivali terorističke napade kako bi se uništila turistička sezona u Dalmaciji. Također, upamćeno će ostati i brutalno sotoniziranje i etiketiranje hrvatskih intelektualaca, novinara, političara i ostalih hrvatskih javnih ličnosti u BiH.

Međutim, u međuvremenu stvari su se bitno promijenile. Iako je na posljednjim izborima zahvaljujući rupama u Izbornom zakonu Komšić ponovno, po treći put, bošnjačkim glasovima sjeo u fotelju hrvatskog političkog predstavnika u Predsjedništvu BiH, za to više nema nikakvu podršku međunarodnog faktora. Osim možda Turske, Saudijske Arabije, Pakistana i Irana.

Zapad je primijetio da Željko Komšić nema doslovno nikakvu uporabnu vrijednost. Riječ je o potpuno beskorisnoj političkoj figuri kojoj je krajnji doseg dogovor s Bakirom Izetbegovićem, koji ga je uostalom i postavio na dužnost.

Nije nikakva tajna da Komšić svoj „uspjeh“ duguje Izetbegovićevoj SDA i Islamskoj zajednici koje su zdušno radile na tomu da se bošnjački glasovi ispravno „rasporede“ – jedan za Željka, dva za Šefika.

Ono na što su u Sarajevu zaboravili je da se stvari izvan BiH mijenjaju, da se ne može ljude izvan Sarajeva i sarajevocentrične javnosti toliko vremena „farbati“. Tako je na Zapadu fenomen Komšić pročitana knjiga. Ako je nekad ranije i imao neku svrhu, danas je njegova beskorisnost potpuno jasna.

Umjesto toga, Komšić je doveo do totalne propasti geografski prostor koji se naziva državom BiH. Hrvate, koji žele graditi BiH, doveo je u situaciju da otkazuju lojalnost državi, da počinju razmišljati o tomu kako državu srušiti a ne kako je izgrađivati. Također, osnažio je srpski sentiment da je Sarajevo neprijatelj svim nebošnjacima. Pri tom je obesmislio i najvišu političku instituciju u državi, Predsjedništvo BIH, jer se s njim realno nitko tko drži do sebe neće sastati. Zato mu i preostaju isključivo sastanci s Izetbegovićem i Džaferovićem.

Ipak, ono što postaje problem za Izetbegovića jest činjenica da ga je Komšić uvukao u svoje nebulozne, alkoholnim isparavanjima natopljene priče o ukidanju konstitutivnosti, o tomu kako je konstitutivnost tobožnji „sovjetski koncept“, o odustajanju od ZAVNOBiH, o „teroru manjine nad većinom“, o demografskoj većini, o razbijanju okova, o spuštanju fenomena Komšić na niže razine vlasti… Popis je poprilično dug.

Ne zaboravimo ni činjenicu da je Izetbegović uvukao Sarajevo u sukob sa Zagrebom zbog Komšića, iako je službeni Zagreb jedina adresa unutar EU i NATO-a koja se istinski i dubinski zanima za BiH i koja uistinu želi da BiH profunkcionira.

Sad je za Izetbegovića problem i kako se odreći Komšića. U ovom trenutku mu je problem s Komšićem najmanje potreban budući da se SDA mrvi iznutra, svakodnevno na površinu isplivavaju nove korupcijske afere, vlast u Kantonu Sarajevo mu, izgleda, neumitno klizi iz ruku, Zenica je već izgubljena, Tuzla nikad nije ni bila njegova, u Bihaću i Krajini migrantska kriza poprima neslućene razmjere…

Zbog svega toga, unatoč možda čak jasnim znakovima međunarodnog faktora da je fenomen Komšić stvar prošlosti, Izetbegović ga se ne može tek tako odreći. Štoviše, Izetbegović dalje zaoštrava retoriku prema bh. Hrvatima kako bi prikrio vlastite slabosti i slabosti SDA. Računa da još uvijek može vladati bošnjačkim biračkim tijelom preko priča o dvostrukoj agresiji, zločestim i kriminalnim Hrvatima i Srbima koji „mrze Bosnu“ naspram dobrih Bošnjaka, vječitih žrtava svih ratova koji traže „europsku građansku Bosnu“. I dalje misli da bošnjačkom biračkom tijelu može plasirati priču o „obrani Bosne“ i zbog toga čuva Komšića.

No, to je najobičnija kula od karata kojoj je došao kraj. Upravo zbog tog u sljedećim mjesecima treba očekivati sve agresivniju retoriku kako samog Komšića tako i Izetbegovića i SDA. Zapravo im i ne preostaje ništa drugo nego dalje zatezati međunacionalnu odnose i retoriku. Pa makar ti odnosi na kraju i pukli./HMS/