LONDON – Nakon nekoliko godina relativnog mira, zapadni Balkan je ponovno nestabilan. Diljem regije ljudi izlaze na ulice, zahtijevajući smjenu vlasti. Na tisuće njih je otišlo u inozemstvo u potrazi za poslom i boljim životom.
Nasilna frakcija vehabizma je našla utočište u muslimanskoj populaciji ove regije. Možda i najopasnija je prijetnja od dezintegracije jer manjine pokušavaju ponovno podijele svoje države, stoji u analizi Timothyja Lessa, direktora konzultantske kuće za političke rizike.
Less je opsežnu analizu objavio u najnovijem broju britanskog političkog magazina ” New Statesman “, u kojoj je istaknuo da je BiH dugo bila, ali i ostala najdisfunkcionalnija zemlja u regiji.
Srbi i Hrvati nisu odustali od separatističkih ciljeva “Srbi i Hrvati nikada nisu odustali od svojih separatističkih ciljeva. Milorad Dodik , predsjednik RS, je trenutno pod istragom vlasti iz Sarajeva, ali je suočen is političkim suparnicima u RS.
Kako bi učvrstio poziciju, zaprijetio je referendumom o neovisnosti RS, zakazanom za 2018 . godinu.
Ne tako daleko od BiH je i Kosovo. Iako je nepriznat od pola svijeta, na njegovom čelu se nalazi korumpirana elita, koja ne odustaje od svojih ciljeva. U međuvremenu, Makedonija je u kaosu, nastalom nakon curenja snimaka koji su doveli do optužbe da je premijer Nikola Gruevski špijunirao stanovništvo, te da je umiješan u korupciju, izbornu prijevaru, ali i kriminal “, napisao je Les ..
Jedini mirni period Balkana je bio poslije Drugog svjetskog rata, kada su se supersile suglasile da region ostave ujedinjenim. Nakon okončanja hladnog rata, supersile su uglavnom izgubile interes za Balkan i polako su popuštale stisak nad regijom. To je vratilo nasilje na Balkan. Stabilnost je vraćena angažiranjem SAD.
Rezultat svega je Daytonski sporazum iz 1995. godine, koji je predstavljao delikatan kompromis, gdje su Srbi i Hrvati pristali da ostanu sastavni dio BiH. Zauzvrat, Srbi su dobili samoupravni entitet, a Hrvati ograničenu samoupravu u muslimansko-hrvatskoj federaciji.
Stvari su se pogoršale u drugoj polovici dvijehiljaditih, kada su SAD povukle snage iz regiona. EU je, međutim, zauzela drugačiji pristup u odnosu na SAD. Oni su ponudili sporazum u vidu uvjetovanja.
Naime, Bruxelles je pristao primiti sve zemlje zapadnog Balkana u EU, sa svim benefitima koje to članstvo nosi, ako ispune uvjete potrebne za članstvo. Ipak, lokalni političari nisu htjeli da se prihvate reforme.
Najviše otpora je bilo u BiH, gdje sukob zapravo nikada nije istinski okončan i gdje je svaka etnička skupina koristila proces integracija kako bi unaprijedila svoje političke ciljeve – centralizaciju (u slučaju Bošnjaka) i separaciju (u slučaju Srba).
Timothy Less is the director of the Nova Europa political risk consultancy
wpDiscuz