“Srbi strahuju od preglasavanja u organima BiH. Nešto se u veljači dogodilo s hrvatskim i bošnjačkim političarima, Beograd treba sve upozoriti na stanje u BiH”. Riječi su to srpskog člana Predsjedništva BiH Mladena Ivanića. Mnogi su analitičari u Republici Srpskoj tupo krenuli upozoravati na hrvatsko-bošnjačko “vezivanje zastava”. Redovita doza urote koja krasi bosanskohercegovački politički život nastaje nakon izjave biskupa Franje Komarice i kasnije one reisul-uleme Huseina Kavazovića u Švicarskoj. Veliki muftija je “potpuno otvoreno” pozvao bošnjačke iseljenike da izađu na izbore da “Vlah ne vlada Srebrenicom”. Međutim, Ivanić tvrdi kako je sve nastalo već u veljači pismom kardinala Vinka Puljića patrijarhu Irineju, koji je reagirao na patrijarhov govor gdje tvrdi da je “Republika Srpska nastala na pravdi Božjoj”.
Nećemo se spuštati na Balaševićevu otpjevanu patetiku – I tad su došli popovi, pa lopovi, pa topovi / i čitav svet se izobličio / ispuzali su grabljivci, pa lažljivci, pa snalažljivci – ali ćemo primijetiti gustoću kojom vjerske vođe nastoje otvarati bolne teme iz prošlosti. Gustoća i spirala koja se otvorila u zadnjih nekoliko mjeseci rezultat je redovitog zaobilaženja političkog suočavanja s prošlošću, što je u funkcionalnim državama praksa bez koje se teško postiže društveni napredak. Stabilne države poznaju institute za nacionalno (državno) sjećanje i tako se pohranjuju povijesne činjenice, dok je u BiH sve to prepušteno rudimentarnoj volji pojedinih naroda.
To je naravno legitimno, ali dosadašnji političari nikad nisu težili za minimalnim konsenzusom makar oko suočavanja s najmračnijim događajima iz prošlosti (što je itekako poželjno za stvaranje konsocijacijskog modela države), ili se “istina” nastoji nametnuti jednostrano uglavnom od međunarodnih institucija po modelu “‘nacionalisti i njihove stranke’ su krivi za rat, mi vam nudimo jedinstveni model/istinu/budućnost”. Upravo zbog postojećeg političkog vakuuma i nametanja izvanjskog diskursa u BiH redovito iskaču uleme, patrijarsi i biskupi.
I dok neki na analizama govora klera povlače geopolitičke crte, drugi tvrde kako je razlog najnovije bošnjačko-hrvatske urote protiv Srba ni manje ni više nego – trgovina. Hajde de, u državi gdje su svi prodani za naftu, cigare i metke to nije čudno. Ali, bome, današnji su političari pravi diletanti u odnosu na one iz devedesetih ako je razlog trgovine zbog koje su optuženi doista taj. Zvuči nadrealno, ali mnogi stavljaju ruku u vatru da su hrvatski predstavnici zbog Zakona o igrama na sreću šutke podržali bošnjačke predstavnike oko Odluke o usvajanju Jedinstvenog programa obrade podataka popisa stanovništva. SNSD-ova zastupnica u Parlamentu BiH Dušanka Majkić optužila je HDZ BiH i ravnatelja Agencije za statistiku BiH Velimira Jukića riječima “ne treba bit naivan, iza toga stoji HDZ BiH jer je njihov direktor Agencije za statistiku BiH, a sigurno je to vezano za Zakon o igrama na sreću koji treba biti donesen u Federaciji BiH”.
Ova je sigurna izjava zastupnice Majkić sigurno školski primjer kako sigurno zagrijati već vruću atmosferu. Uzaludna se čine objašnjenja i samog predsjednika HDZ-a Dragana Čovića koji pokušava dokazati kako hrvatskim predstavnicima nije u nikakvom interesu postupati na takav način. Čović je bio nešto i jasniji: “očekujem da se time testira partnerstvo SDS-a i SDA na državnoj razini, a ministri iz HDZ-a će pratiti sve što oni usuglase. Moja je procjena da će srpska i bošnjačka strana tobože nastaviti svađati se kako se ništa ne bi uradilo” te “problem je što se nastoji sada da se Hrvati izvuku ‘na površinu’ jer su navodno nešto nekorektno uradili, a, u stvari, riječ je o podvali”. Ovaj primjer može poslužiti kao dokaz zlonamjernim hrvatskim komentatorima koji uporno izjednačavaju srpsku i hrvatsku politiku u BiH upozoravajući kako Hrvati provode srpske interese, što nema nikakve veze s realnošću.
Koliko je logika hrvatsko-bošnjačkog “vezivanja zastava” nelogična svjedoči i dalje neriješeno pitanje o održavanju izbora u Mostaru, odgađanje bilo kakve rasprave o Travniku, a o ravnopravnom izbornom zakonu na federalnoj i državnoj razini da i ne govorimo. Čini se da svaka rasprava sa SDA postaje uzaludna, posebno nakon što je pritvoren predsjednik SBB-a Fahrudin Radončić.
Osim toga, kako je moguće da je gotovo preko noći nakon Izetbegovićevog preuzimanja mjesta predsjedatelja Predsjedništva BiH došlo do tenzija kojih baš i nije bilo zadnjih mjeseci? Zašto se do samo prije par mjeseci u BiH raspravljalo o integraciji u EU, a danas se gase požari? Čemu izjave kojih se ni Kavazović ne bi posramio? Čemu baš sad iznenadna odluka o mogućoj reviziji tužbe protiv Srbije? I zašto baš nakon sastanka samoprozvanog “procesa” Brdo-Brijuni? Upravo je Izetbegović kriv što se Ivanić iz sata u sat udaljava od koliko toliko stabilnog Predsjedništva i pridružuje Dodikovom, Vučićevom i Dačićevom tumačenju Republike Srpske. Tko drugome jamu kopa, sam u nju pada. Nevjerojatno je da je nakon antivladinih prosvjeda Izetbegović preko noći postao ujedinitelj broj 1 RS-ove političke scene.
Nikakve kladionice, nikakve igre na sreću ili metode o brojanju živih glava ne mogu povezati ničije zastave na bosanskohercegovačkoj političkoj sceni. Stupidno je izmišljati nekakve teorije o trgovanju, a zaobilaziti ono stvarno pitanje o svrsi ovakve BiH. BiH koju nitko ne želi u ovakvom obliku, koja ne odgovara nijednoj strani. BiH u kojoj se groteskno ismijava mostarski vatromet nakon predaje Aplikacije za članstvo u EU.
A ako je najmanji konstitutivni narod kriv za sve nedaće, jedini koji bez zadrške aktivno zastupa integraciju u sve najmodernije međunarodne organizacije… jao si ga “velikim” narodima.