Politički predstavnici Muslimana i Srba potpisali su u Ženevi 16. rujna 1993. tekst Zajedničke srpsko-muslimanske deklaracije koja se danas zeli prešutjeti i staviti u domenu tzv. zaboravljenog znanja.
Nakon što su 14. rujna 1993., hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman i čelnik bosanskih muslimana Alija Izetbegović, potpisali zajedničku deklaraciju u kojoj su se obvezali da će osigurati «prekid svih neprijateljstava između postrojbi Armije BiH i Hrvatskog vijeća obrane HR Herceg-Bosne odmah, a najkasnije do 18.rujna u 12 sati» u zenevi su otpočeli pregovori muslimanske strane sa predstavnicima bosanskih Srba.
Uz posredovanje tadašnjih mirovnih posrednika, lorda Dawida Owena i Thorwalda Stoltenberga, muslimanski čelnik Alija Izetbegović i predsjednik skupštine bosanskih Srba Momčilo Krajišnik potpisali su sporazum čiji je sastavni dio bila i odredba koja omogućava Srbima izdvajanje teritorija pod njihovim nadzorom iz sastava Bosne i Hercegovine, te priključenje Srbiji na temelju referenduma.
Ova deklaracija, koju su, uz Izetbegovića i Krajišnika, potpisali i mirovni predstavnici za Bosnu i Hercegovinu, Owen i Stoltenbergh, u biti je politički sporazum o raspadu Bosne i Hercegovine, te dobar primjer za sagledavanje ukupne Izetbegovićeve nagodbenjačke politike prema Srbima.
Međutim, ovaj se sporazum, kao i uloga međunarodnih predstavnika u njemu, zeli prekriti velom tajne.
Nije li stoga više nego indikativno da je Krajišnik umro upravo danas. Na godišnjicu potpisivanja svog sporazuma o raspadu BIH s Alijom Izetbegovićem. 15.9.1993. Dan nakon što je Alija potpisao sva ratna primirja s Tuđmanom.
Sporazum Izetbegović-Krajišnik, o kome se u bošnjačkoj javnosti jako malo zna, baca jedno sasvim drugačije svjetlo na ove događaje.