U pozivu za prvi Plenum građana Sarajeva nedvosmisleno je pisalo da je ulaz otvoren za sve osim za političare i članove političkih partija. Plenum je tijelo koje treba da kroz otvorenu debatu sa građanima Sarajeva artikulira njihove zahtjeve za promjene političke, socijalne, ekonomske i svake druge slike u Kantonu. Građani Sarajeva su prije nekoliko dana izašli na ulice da pokažu svoje nezadovoljstvo zbog sve izraženije nebrige vlasti za njihov život. I tako, malo 6.2.2014., a onda, nimalo bezazleno, građani su pokazali da im je dosta svega. Njih oko tisuću izašlo je na ulice sa transparentima ispunjenim parolama. Sasvim legitiman način izražavanja nezadovoljstva. Među njima, neki nisu bili zadovoljni slobodom izražavanja preko transparenata pa su odlučili da pokažu i malo uvjerljiviji način ispoljavanja zahtjeva. Ništa spektakularno. Kamenovali su, a zatim spalili neke dvije-tri institucije, tek poneku zastavu i grb, kako države tako i Kantona. Nisu oni spalili institucije nego simbole koje te institucije danas predstavljaju. Ali, nije ni to nelegitimno.
___________Sanja Vlaisavljević l poskok.info
Na demonstracijama, kada nema više nikakvog drugog izlaza, onda ni sila nije neprimjerena. Istina, bilo je i povrijeđenih i privedenih zbog nasilja, ali nije mi jasno zašto. Ako je muka natjerala ljude na ulice, tko će se baviti trivijalnostima kao što su nasilje i razaranje grada. Ama, znamo i tko će. Apologete aktualne političke garniture. Koje? Nebitno! Koja god da je bila posljednja u Kantonu Sarajevu, eto te strukture. Bilo je i povrijeđene policije. E neka je. Pa tko ih je tjerao da rade svoj posao. Bilo ih je povrijeđeno skoro kao prosvjednika. E odlično. Nisu ni prosvjednici što su nekad bili. Dosta je bilo mirnog okupljanja po tristotinjak građana do sada. Sada je došao trenutak da ih izađe duplo više i podrže osviještenu mladost sa novim pristupom traženju smjene vlasti.
GTA San Andreas pristup, pobliže GTA5, je pristup 21. stoljeća. Pristup koji direktno ide do cilja. Nema prazne retorike, nema svetinja, nema pravne države, nema pozivanja na demokraciju, nema zabrane sukoba sa policijom, nema ni pjevanja o demokraciji. Sve je dozvoljeno. Na putu pravde. Na putu osvete za pravdu. Vratio se konačno dugo dozivani i prizivani Valter. Valter novog stoljeća: Carl „CJ“ Johnson. Grad više nikada neće biti isti. A demokracija će doći kada sužnjevi stvore uvjete za pjesmu. Neće sužnjevi pjevati unaprijed. Sa kapuljačama na glavama, ruksacima na leđima, mobitelima (za ne daj Bože) u džepovima i sa još ponekim sitnim detaljem krenuli su u osvajanje. Level 22. „Burning Desire“. I tako, željna pravde, mladost uz povike ostalih, ne toliko hrabrih građana, otvorila je vrata njoj. Demokraciji. Demokracija se pojavila u vidu Plenuma. Građana! Slobodnih građana u slobodnom okupljanju. Svih! Ili ipak ne svih. Građani nisu političari. Njima su vrata zatvorena. Samo onima koji žele slobodu i istinske promjene. Tko će ih okupiti? Sami. Kako? Spontano. Gdje? Spontano će doći do kampusa Univerziteta, a onda će ih preuzeti nadrealisti. Vikat će u megafon, a građani će po prvi put osjećati da ih neko razumije i uvažava njihove zahtjeve.
No, mala je bila sala u kojoj se dešavala nova povijest grada. Prvi, povijesni Plenum je prekinut. Krenulo se u akciju traženja novog prostora u koji će moći stati tisuće prosvjednika. I nađen je. Dobrotom i plemenitošću partijskih prijatelja iz SDA. Dat je prostor u Domu mladih. Koja simbolika. Mlada demokracija u Domu mladih. Tamo je građane dočekala nevidljiva ruka zvana logistika. Sve je bilo spremno. Građani su počeli dolaziti na drugi, treći, četvrti, kao u transu. Mlade i visprene moderatorice su se smjenjivale. Logistika je brinula o svemu. Zahtjevi su se nizali, zaključci pravili. Radilo se i u smjenama. Građani su punim imenom i prezimenom govorili šta misle o vlastima i glasno iznosili šta žele da bude promijenjeno, a nevidljiva ruka je sve to artikulirala. Na posljednjem plenumu, sasvim u duhu demokracijske tradicije, izabrano je ne sedam, kako je prvobitno bilo planirano, nego 13 pismonoša. Mora da su do te odluke došli nakon što ih je nakratko, kako navode na svojoj FB stranici, posjetio otpravnik poslova USA Ambasade u Sarajevu. E sad, je li on političar? Nije, on je Amerikanac. Kakav političar, pa njima je zabranjen ulaz. Ipak, 12 građana je odnijelo jedno pismo u Skupštinu KS. Za pet više nego kada je zlatna kašika prošetala Sarajevom i oduševila Sarajlije. U tom jasno artikuliranom zahtjevu građana Sarajeva jasno stoji da nova vlada mora biti isključivo ekspertska, a ne prioritetno stranačka.
Da mora doći do „revizija plata i beneficija nosioca javnih funkcija i njihovog usklađivanja sa trenutnom ekonomskom situacijom“. Zastati ćemo na trenutak kod ovog zahtjeva. Tog simboličkog 18.2.2014. kada je zahtjev građana predat Skupštini KS nekolicina predstavnika civilnog društva i nevladinog sektora je imala susret sa Evropskim komesarom za proširenje. Hvalili su oni Komesaru hrabrost građana, isticali strah od prijetnji, ali i dobili dragocjene informacije o projektima koji tek trebaju početi u BiH I to u vrijednosti od 150 miliona eura. Stasat će do prvog konkursa ne jedna NVO ekspertska grupa za socijalnu inkluziju, za procesuiranje slučajeva na sudovima i efikasniju upotrebu novca budžetskih korisnika. Nego, kako je jedan od učesnika razgovora za komesarom (ma ne samo jedan) i moderator prvog plenuma, čovjek koji je prenio atmosferu i glas Plenuma na pravu adresu, otvara se pitanje na kojem Plenumu je demokratski dogovoreno tko će u ime građana da govori o njima. Ili je to logistika dogovorila. Znaju li građani išta o tome? A što bi i znali. Važno je da se „omogući građanima da ostvare svoje opravdane zahtjeve barem u jednom gradu i to će biti primjer za ostale da se suštinski može nešto promijeniti u ovoj zemlji.“ Važno je pokazati ne pred političarima privrženost napaćenim građanima, a zlatna kašika će uskoro završiti šetnju u njihovim NVO.
Nego je li Komesar političar? Nije, on je komesar. I tako neki od pobornika plenuma su dobili svoje lice, ime i prezime u prostorijama EU, ali ne i pred domaćom javnosti. Pred njom to ne mogu učiniti zbog straha od očiju domaćih političara, ali svoj su život izložili i to bez imalo straha očima evropskim. Što više straha pred domaćim političarima to više beneficija pred drugima. Mada nema straha kada se traži prostor od domaćih političara, ali taj detalj treba zanemariti. Eto, dakle, izbrane su plenumske pismonoše, ali ne i oni koji će „jačati civilni dijalog u EU“. I konačno, treći plenumski zahtjev koji je dostupan javnosti se odnosi na „reviziju privatizacije javnih preduzeća u KS i Federaciji“. Na video zapisu sa Plenuma (15.2.) čuje se glas obespravljenog radnika Hidrogradnje (1.38.02) i ni na jednom dostupnom dokumentu više niti jedan vidljiv zahtjev koji se odnosi na preostalih devet nabrojanih poduzeća. Mora da je nevidljiva ruka doradila i dopunila vidljive zahtjeve građana.
No, to je još i najmanje bitno. Jedno ili devet poduzeća? I na kraju, posljednji zahtjev prema Skupštini KS odnosio se na „neovisno utvrđivanje činjenica o dešavanjima 7. februara“. Napisano velikim slovima. Potpuno nepotreban zahtjev. U San Andreasu je sve dozvoljeno i nema potrebe ništa preispitivati. Bitna je, jedino i prije svega, dobrobit građana. Vrijedna milione eura. Plenum je ispunio misiju i može preći na sljedeću razinu.
wpDiscuz