Četvrtak, 18 travnja, 2024

“NEODGOVORNI POJEDINCI” OVO NISU U STANJU ORGANIZIRATI: Skrivanje tijela nakon zločina, te opća omerta među svjedocima, dokaz je o umiješanosti Zapovjednog lanca ABIH nad genocidom u Grabovici

Must Read

“Najgore od svega je što nemaš tijela. Cijelo se vrijeme manipuliralo brojem žrtava. Nama je na razmjeni 1994. godine dostavljeno jedanaest tijela. Na kraju sela, gdje su obitelji Zadro, našli smo u jednoj vreći stopalo. Od moga oca kasnije još potkoljenicu, a s drugoga kraja mjesta ženi smo našli glavu u vreći. Očito su sve zataškavali, prikrivali, kao što i danas rade”. Tako o stravičnome ratnom zločinu u selu Grabovici kod Mostara, vjerojatno najokrutnijem u hrvatsko-bošnjačkome ratu, jer nikakvih sukoba nije bilo, govori Josip Drežnjak, predsjednik Udruge ubijenih i nestalih u Grabovici ‘93. kojemu su 9. rujna 1993. godine ubijeni otac i majka.

Svjedokinja ubojstva šuti

“Otac i majka su ubijeni, po saznanjima koje sam kasnije dobio, 9. rujna 1993. godine u 10.40, pred kućnim pragom. Jedna Bošnjakinja je neposredno prije toga došla sa svojom kćeri, koja je bila izbjeglica u Grabovici, da popije kavu s majkom, što je bilo uobičajeno. Nažalost, žena koja je svjedočila ubojstvu kasnije se ničega nije sjećala i nije svjedočila gdje je to trebala učiniti”, govori on.

Na upit radi li se možda o prijetnjama, strahu, Drežnjak ne vjeruje kako takvo što može biti opravdanje. Grabovica je bila jedino preostalo hrvatsko mjesto između Mostara i Sarajeva pod nadzorom Armije BiH 1993. godine. U noći s 8. na 9. rujna započeo je krvavi pir u kojemu je ubijeno 32 civila, žena, staraca.

Najmlađa žrtva bila je malena Mladenka Zadro po čijem je stradanju Mostarski teatar mladih napravio i kazališni komad. Ova četverogodišnjakinja ubijena je u zagrljaju majke Ljubice.

“Imamo i slučajeva da su ratni zločinci odslužili kaznu za ubojstvo male Mladenke, a tijela nisu pronađena. Nije mi jasno tko ima toliku snagu sve to prikrivati. Tu nije bilo sukoba s Armijom BiH, kako je pisao general Rasim Delić, a HVO je bio udaljen čak 20 kilometara od Grabovice”, dodaje.

Grabovica je 1993. godine bila jedino mjesto od Sarajeva do Mostara pod nadzorom Armije BiH u kojoj su ostali Hrvati. To je bilo klasično etničko čišćenje.

“Možete zamisliti, dakle nije bilo sukoba, nikakva povoda. Idete od kuće do kuće, pucate, ubijate”, govori Drežnjak. On se među rijetkima uspio spasiti 10. svibnja nakon napada na Grabovicu i ulaska Armije BiH. Da nije pobjegao koristeći šumu i nepažnju, izvjesno je, ne bi mogao danas svjedočiti o ovom zločinu. Prisjeća se kako je s roditeljima komunicirao samo preko Crvenoga križa nakon čega je sve prestalo jer im nije znao za sudbinu.

“I danas imam sačuvane poruke od Crvenoga križa koje smo dobivali iz Grabovice. Kada bi napisali nešto što nije odgovaralo istini, to je bilo izbrisano crnim markerom”, objašnjava. On posjeduje veliki broj dokumenata po kojima je Sefer Halilović kao zapovjednik isturenog zapovjednog mjesta u Jablanici kroz smjernicu vodio cijelu operaciju Neretva ‘93. u kojoj su u Grabovici ubijeni civili. Po njemu, Haaški sud nije ispunio misiju jer je zaboravio Grabovicu.

“Činjenice najbolje govori da jest i presude u Haagu o tome nema”, kaže on. Ne odustaje od traganja za istinom i pravdom. Tako svakog 9. rujna podsjeća na zločin koji je još uvijek, unatoč pojedinačnim presudama, nekažnjen.

Poskok.info
- Advertisement -

12 COMMENTS

Subscribe
Notify of
guest

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

12 Komentari
Oldest
Newest Most Voted
Inline Feedbacks
View all comments
Pitanje
Pitanje
2 years ago

A sta kaze na sve to Gering, zapovjednik kon.logora i prisilnog rada,pardon Covic? Sta kaze na to covjek koji osudjenim zatvorenicima priredi docek? Sta kaze na to covjek koji ne priznaje genocid u Srebrenici,kojem na rodjendan dodje Dodik u privatnom helikopteru? Sta kaze na to Rodjeni,koji je nakon toga postao Ultras?

Ober Muftija
Ober Muftija
Reply to  Pitanje
2 years ago

Ništa to ne opravdava zločine koje je Armija R BiH počinila nad Hrvatima. Čović je problem Hrvata, nije naš. Meni više smetaju zločini koje su počinili Bošnjaci.

Polar
Polar
Reply to  Ober Muftija
2 years ago

I meni više smetaju zločini koje je počinio HVO. konkretno najviše me zanima tko su ljudi koji su nakon Ahmića odbili sprovesti kazneno procesuiranje počinitelja. to je bio direktan akt protiv HercegBosne.

Nadnadimak
Nadnadimak
Reply to  Polar
2 years ago

Kmeeeeeee Kmeeeeeee Kmeeeeeee

Polar
Polar
Reply to  Pitanje
2 years ago

Mozda da pitas te logoraše Bošnjake zašto su kućni prijatelji s njim i zašto mu svake godine čestitaju rođendan? Tu info nećeš pročitati na džihad medijima.

djuro
djuro
Reply to  Pitanje
2 years ago

Dašto se to ne procesuira, očito postoje dokazi

Hazreti Ajša
Hazreti Ajša
Reply to  Pitanje
2 years ago

Kae da zavežeš prljave žvale, 100ko poturčena.

Ana
Ana
Reply to  Pitanje
2 years ago

Krenimo redom –

12. sijecnja 1993.

  • Luzani (Uskoplje) – Muslimanske snage su napale hrvatsko selo Lužani i učinili pokolj nad Hrvatima (ubijeno i masakrirano više civila). Cilj je bio ovladati prometnicom koja od Tomislavgrada vodi u Srednju Bosnu. Pripadnici HVO-a su uzvratili na napade. U tim borbama poginula su 64 pripadnika HVO-a, a 19 ih je ranjeno.

19. sijecnja 1993.

  • Gusti Grab (Busovaca) – pripadnici ARBiH masakrirali 5 staraca u dobi između 70-80 godina.

26. sjecnja 1993.

  • Dusina (Lasvanska dolina), otet je zapovjednik HVO-a, a 4 od 5 njegovih pratilaca je ubijeno. Nekoliko sela (Višnjica, Lašva, Dusina…) je etnički očišćeno, prognano je više od 3.000, a dio civila je korišten kao živi vojni štit.

23. ozujka 1993.

  • Orliste (Konjic) – ubijena 4 civila dobi između 70-80 godina.

5. travnja 1993.

  • Susanj (Zenica) – ubijeno 17 civila, mahom starijih osoba koji su ostali u selu i dočekali ARBiH nakon povlačenja HVO-a.

16. travnja 1993.

  • Trusina (Konjic) – između 8 i 9 sati ujutro, u napadu na selo Trusina u sat vremena ubijeno je 16 civila i 6 zarobljenih vojnika HVO-a. Pripadnici ARBiH su išli od kuće do kuće i ubijali civile koje bi tamo zatekli, a od dijela civila su napravili tzv. živi štit te krenuli na brdo Križ gdje su uz prijetnje da će civile ubiti, natjerali pripadnike HVO-a (seljaci koji su branili selo) na predaju te ih strijeljali.

17./18. travnja 1993.

  • Bilivode (Zenica) – ubijeno 4 civila. Ubijali ih pripadnici ARBiH i naoružani muslimanski civili. Tijela su spaljena.

18. travnja 1993.

  • Grm (Zenica) – ubijeno 6 civila. Tri starca su živa zapaljena.

24. travnja 1993.

  • Miletici (Travnik) – ubijeno i izmasakrirano 5 civila.

8. lipna 1993.

  • Cukle (Travnik) – ubijeno 9 civila i 12 zarobljenih pripadnika HVO.

8. lipnja 1993.

  • Krpeljici (Travnik) – ubijeno 7 civila. UNPROFOR je tijela našao u selu, prebacio ih u Gucu Goru i sahranio u crkvenom dvorištu.

8. lipnja 1993.

  • Maljine (Travnik) – na lokalitetu Bikošima strijeljano 30 zarobljenih ranjenika HVO i civila. Pri iskapanju tijela uočeno je da su u masovnoj grobnici rađeni naknadni zahvati kojima je bio cilj prikriti tragove zločina.

10. lipnja 1993.

  • Vitez – od granate ispaljene s položaja ARBiH na dječje igralište u Vitezu, poginulo je 8 djece dobi od 9 do 15 godina.

13. lipnja 1993.

  • Kraljeva Sutjeska (Kakanj) – ubijena 4 civila i spaljene kuće.

13. lipnja 1993.

  • Drenovnik (Kakanj) – ubijeno 17 civila žene, djeca i starci.

13. lipnja 1993.

  • Slapnica (Kakanj) – ubijeno 9 civila.

16. lipnja 1993.

  • Busovacke Staje (Busovaca) – ubijene 22 osobe iz humanitarnog konvoja (14 civila i 8 pripadnika HVO, pratilaca konvoja kroz područje Busovacke planine).

18. lipnja 1993.

  • Ljubunci, zaselak Jurići – 3 osobe.

17. – 28. srpnja 1993.

  • Vrbanja – počinili vojnici ARBiH i mudžahedini.

28. srpnja 1993.

  • Doljani (Jablanica) – pri upadu pripadnika ARBiH u selo, u jeku žetvenih radova pokupljeno i ubijeno 37 osoba – 8 civila i 29 vojnih obveznika, od kojih je najveći broj u trenutku upada u selo bio zatečen nenaoružan na žetvenim radovima. Oko 180 civila, mahom zena i djece korišteno je pri izvlačenju kao živi zid, da bi potom bili odvedeni i internirani u logoru u Jablanici.

Srpanj / kolovoz 1993.

  • Etnicko ciscenje Hrvata u Bugojnu – u obredima inicijacije, u svojevrsnom dance macabre (Triumfalno vitlanje sjekirom nakon upravo izvršena dekapitacije žrtava), uz mentorstvo arapskih dobrovoljaca, pripadnici ARBiH masakrirali su i ubili tzv. bugojansku skupinu koju je činio 21 zatočeni pripadnik HVO, bez obzira što su svi prethodno kao ratni zarobljenici evidentirani od strane Medjunarodnog crvenog kriza. Primjer pravog etničkog čišćenja je općina Bugojno. Tu je prema popisu iz 1991. živjelo 15993 Hrvata (34,2%) a nakon ratnih sukoba ostalo je 1374. Ukupno je ubijeno 119 Hrvata, a ostali su pobjegli. Na stadionu NK Iskre je bilo 292 zatočenika, gdje su bili mučeni, a o 21 logorašu se ništa ne zna. Opljačkano je preko 3000 hrvatskih kuća, minirano ih je 1480 a 1070 oštećeno. U gradu su uništena sva katolička groblja.

16. kolovoza 1993.

  • Kiseljak (Zepce) – prilikom upada u selo ubijeno 15 civila, među kojima je bilo i djece. Nedugo potom, nakon što su bili opkoljeni od strane HVO, pripadnici ARBiH su zarobili 23 civila koja su koristili kao živi štit pri izvlačenju iz obruča HVO. 23 zarobljena civila, među kojima ponajviše žena i djece, bili su kasnije predmetom razmjene zarobljenika izmedju 303. slavne brdske brigade ARBiH i lokalnog HVO.

5. rujna 1993.

  • Zabilje (Vitez) – ubijeno 13 zarobljenih osoba (4 civila i vojnika HVO).

9. rujna 1993.

  • Grabovica (Mostar) – u dubini teritorija kojeg je kontrolirala ARBiH ubijena su 32 civila, uglavnom starci, žene i djeca koji su ostali u selu i nakon što su pripadnici ARBiH zauzeli selo. Šire područje sela Grabovica se nalazilo pod kontrolom pripadnika Armije RBiH od 10. svibnja 1993. i u vrijeme počinjenog masakra bilo je udaljeno od svih linija dodira ili sukoba više od 35 km.

10. rujna 1993.

  • Vrbica kod Zavidovića – pripadnici Armije RBiH ubili šest hrvatskih civila.

14 rujna 1993.

  • Uzdol (Prozor) – prilikom upada u selo ubijena 41 osoba (29 civila i 12 pripadnika HVO).

16. rujna 1993.

  • Hudutsko (Prozor) – pripadnici Armije RBiH provalili u selo i zarobili 25 vojnika HVO-a, trojicu strpali su u logor Muzej u Jablanici, a ostale zarobljenike (22) strijeljali.

18. listopqda 1993.

  • Kopijari (Kopljari) – pripadnici Armije RBiH ubili šestoro hrvatskih civila i nepoznati broj zarobljenih pripadnika HVO-a.

30. listopada 1993.

  • Vares – prilikom osvajanja Vareša u samom je gradu ubijeno 17 civila koji se nisu htjeli povući s pripadnicima HVO-a, vjerujući da im se ne može dogoditi ništa ukoliko dođe ARBiH. Istodobno u selu Borovica zapaljeno do temelja 320 obiteljskih kuća. Općina u kojoj su Hrvati bili većina etnički je gotovo potpunoma očišćena od Hrvata.

13. studenoga 1993.

  • Fojnica – Predsjednik predsjedništva BiH, Alija Izetbegovic je nakon Bugojna posjetio pripadnike Armije RBiH stacionirane u Fojnici. Tog dana su u Fojnici, u prostorijama franjevackog samostana Duha Svetog hicima iz vatrenog oružja pripadnici zloglasne Frkine jedinice iz sastava ARBiH (316. brigada) ubili: fra Nikica Milicevic – zupnik i gvardijan samostana te njegov zamjenik i samostanski vikar fra Leon Mato Migic. Samostan se nalazi na prostoru kojeg kontrolira Armija RBiH. Ovo ubojstvo izvršili su pripadnici 302. motorizirane brigade Armije RBiH iz Visokog, Miralem Čengić, Nedim Zerdo, Samin Mušinbegović i Vahid Begić.

Za ovo su kazneno djelo procesuirali Miralema Čengića i osudili ga na 11, odnosno na 15 godina zatvora, te sudionike Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Detaljnim uvidom u ovaj kazneni predmet jasno je, međutim, da gore spomenuti sudovi nisu utvrdili pravu istinu. Nisu utvrdili niti prave razloge, motive i pobude zbog kojih je ubojica na tako svirep, surov i nedoličan način u prostorijama našega samostana strijeljao gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, koji su tada obnašali službu Uprave Samostana u Fojnici. Jasno je također da je u procesuiranju vojni tužitelj ubojicu i ratnog zločinca Miralema Čengića stavio u najbolji mogući kazneno-pravni položaj i tako vješto izbjegao jedino moguću pravnu kvalifikaciju za ovaj zločinački čin, a to je: kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: organiziranog ratnog zločina. Nije jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika FBiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi. Sve ovo upućuje na opravdanu sumnju da je procesuiranje ubojice i ostalih sudionika bila samo dobro izrežirana predstava kako bi se zapravo javnosti skrenula pozornost s prave istine i kako bi se prikrili pravi zločinci, tj. oni koji su ovaj zločin planirali i naredili. Svjedok toga zločina prof. dr. fra Vitomir Slugić izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi. Dakle, ne radi se o običnom ubojstvu, nego o strijeljanju, a ta riječ uključuje prethodno planiranje i naredbu. Ovo je klasični organizirani ratni zločin.

22. prosinca 1993

  • Krizancevo selo (Vitez) – prilikom upada u selo ubijene 74 osobe (vojnici i civili). Za dio vojnika se pouzdano znade da su bili živi zarobljeni.

9. sijecnja 1994.

  • Buhine Kuce (Vitez) – prilikom upada Armije RBiH u selo ubijeno 26 osoba – civila i pripadnika HVO.
Nadnadimak
Nadnadimak
Reply to  Ana
2 years ago

Nikada zaboraviti.Nikada oprostiti.

vitina
vitina
2 years ago

Standardna praksa bošnjačkih zločinaca je uništavanje tijela onih koje su zločinački ubili i prikrivanje zločina. Tu je spomenuta Grabovica gdje većina tijela nisu pronađena, da ne zaboravimo da je po svjedočenjima tu bilo i razapinjanje na križ i druga zvjerstva, pa egzekucija uglednih Bugojanskih Hrvata od kojih se za većinu nezna gdje su im tijela, pa onda se ne zna ni za tijelo mučki ubijenog generala Šantića, pa nerazjašnjeno ubistvo doministra Joze Leutara, pa nerazjašnjeno ubistvo sedam povratnika iz Travničke općine, od kojih su dvojica bili policajci itd.

Komsicoglu
Komsicoglu
2 years ago

Nikakve umijesanosti zapovijednog lanca Armije nije bilo u ovom slucaju,sto je dokazano na sudovima.
To su samo mastanja i zelje ustasodnih mozgova koji se ne mogu pomiriti sa cinhenicom da su im svi vodje popasli visegodisnje robije zbog monszruoznih zlocina koje su organizirali,pa bi sad da izjednacuju.
Ne moze!

Nadnadimak
Nadnadimak
Reply to  Komsicoglu
2 years ago

Komšiglaviću ,jedeš gofna a burek dvije pišljive konvertibilne marke.

Последний

BOŠNJACI IZABRALI MLADOG LAVA Armin Hodžić ušao u Hrvatski sabor, predstavljat će 5 nacionalnih manjina

Armin Hodžić pobijedio je u 12. izbornoj jedinici i predstavljat će albansku, bošnjačku, crnogorsku, makedonsku i slovensku nacionalnu manjinu. Prema...
- Advertisement -

Ex eodem spatio

- Advertisement -