UDIK HALILOVIĆA NAZIVA KREATOROM AKCIJE NERETVA93: Za ratni zločin protiv civilnog stanovništva u Grabovici još niko nije odgovarao
Udruženje za društvena istraživanja i komunikacije (UDIK)podsjetio je javnost na godišnjicu stradanja 33 žrtve hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica nadomak Mostara. U svom proglasu oni jasno generala Armije BIH nazivaju mozgom cijele operacije. Suprotno onome što tvrdi Džaferović koji javno negira zločin Armije BIH:
Podsjećamo da se ovaj ratni zločin dogodio u noći sa 8. na 9. septembar 1993. godine, kada su pripadnici Armije RBiH na okrutan način ubili 33 žrtve hrvatske nacionalnosti u selu Grabovica koje se nalazi između Jablanice i Mostara. Među žrtvama je bilo 17 žena i jedno dijete. Najmlađa žrtva bila je Mladenka Zadro, četvorogodišnja djevojčica, a najstarija 87-godišnji Marko Marić. Zločin u Grabovici se dogodio tijekom operacije „Neretva ’93“, čiji je cilj bio osvajanje područja pod nadzorom HVO-a, od Bugojna do Mostara.Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) pravosnažno je krivične odgovornosti oslobodio načelnika Glavnog štaba vrhovne komande Armije RBiH, Sefera Halilovića, kreatora operacije „Neretva ‘93“. Pred domaćim sudovima u Bosni i Hercegovini su odgovarali bivši pripadnici Armije RBiH i to za pojedinačna ubistva, ali niko za ratni zločin protiv civilnog stanovništva i(li) po zapovjednoj odgovornosti. Do danas je presuđeno petorici pripadnika Armije RBiH. Na devet godina zatvora osuđen je Mustafa Hota, na deset godina zatvora osuđen je Enes Šakrak, dok su Nihad Vlahovljak, Sead Karagić i Haris Rajkić osuđeni na po trinaest godina zatvora.
UDIK je prošle godine objavio knjigu Ratni zločin u Grabovici – presude koja dokumentira spomenute predmete koji su donešeni pred Kantonalnim sudom u Mostaru, Kantonalnim sudom u Sarajevu i Vrhovnim sudom Federacije BiH. Unutar knjige nalazi se i lista žrtava ovog ratnog zločina. Knjiga je objavljena u znak sjećanja na nevino ubijene stanovnike Grabovice.
(AbrašMEDIA)
Bojovnici ,izgleda da su vas Armija BiH u.ili vise nego su Us.ase ubi.e srbocetnika u Jasenovcu ,oko 700 hiljada
Krenimo redom –
12. sijecnja 1993.
19. sijecnja 1993.
26. sjecnja 1993.
23. ozujka 1993.
5. travnja 1993.
16. travnja 1993.
17./18. travnja 1993.
18. travnja 1993.
24. travnja 1993.
8. lipna 1993.
8. lipnja 1993.
8. lipnja 1993.
10. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
13. lipnja 1993.
16. lipnja 1993.
18. lipnja 1993.
17. – 28. srpnja 1993.
28. srpnja 1993.
Srpanj / kolovoz 1993.
16. kolovoza 1993.
5. rujna 1993.
9. rujna 1993.
10. rujna 1993.
14 rujna 1993.
16. rujna 1993.
18. listopqda 1993.
30. listopada 1993.
13. studenoga 1993.
Za ovo su kazneno djelo procesuirali Miralema Čengića i osudili ga na 11, odnosno na 15 godina zatvora, te sudionike Nedima Zerdu, Samina Mušinbegovića i Vahida Begića na po šest mjeseci zatvora. Detaljnim uvidom u ovaj kazneni predmet jasno je, međutim, da gore spomenuti sudovi nisu utvrdili pravu istinu. Nisu utvrdili niti prave razloge, motive i pobude zbog kojih je ubojica na tako svirep, surov i nedoličan način u prostorijama našega samostana strijeljao gvardijana fra Nikicu Miličevića i vikara fra Leona Migića, koji su tada obnašali službu Uprave Samostana u Fojnici. Jasno je također da je u procesuiranju vojni tužitelj ubojicu i ratnog zločinca Miralema Čengića stavio u najbolji mogući kazneno-pravni položaj i tako vješto izbjegao jedino moguću pravnu kvalifikaciju za ovaj zločinački čin, a to je: kazneno djelo protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Niti jednom riječju tužitelj ne donosi mogućnost da je netko ovaj ratni zločin planirao i naredio. Nadalje, u presudi ne stoji napisana niti jedna riječ koja bi upućivala na mogućnost da se ovo dvostruko ubojstvo dovede u kontekst zločina vojnika protiv civila, zločina iz mržnje prema drugom narodu – dakle: organiziranog ratnog zločina. Nije jasno zašto su ubojica Miralem Čengić i ostali privedeni tek četiri mjeseca nakon počinjenja teškog zločina? Zašto se toliko čekalo? Zašto je tadašnji predsjednik BiH Alija Izetbegović, samo nekoliko mjeseci nakon presude, ubojici dao čak tri pomilovanja, i nakon četvrtog pomilovanja od strane ondašnjeg predsjednika FBiH Ejupa Ganića, ubojica je već bio na slobodi. Sve ovo upućuje na opravdanu sumnju da je procesuiranje ubojice i ostalih sudionika bila samo dobro izrežirana predstava kako bi se zapravo javnosti skrenula pozornost s prave istine i kako bi se prikrili pravi zločinci, tj. oni koji su ovaj zločin planirali i naredili. Svjedok toga zločina prof. dr. fra Vitomir Slugić izjavio je da se okrutno ubojstvo, koje je bilo smišljeno, svelo na sudu na ubojstvo u krčmi. Dakle, ne radi se o običnom ubojstvu, nego o strijeljanju, a ta riječ uključuje prethodno planiranje i naredbu. Ovo je klasični organizirani ratni zločin.
22. prosinca 1993
9. sijecnja 1994.
Time što je odbio procesuirati zločine nad BiH Hrvatima Haški sud je jasno poručio da takva djela nisu krivično djelo.
Ubijanje i mučenje Hrvata je praktički po njima dekriminalizirano.
To jest skoro pa jedinstven slučaj u modernoj mirnodopskoj sudskoj praksi usporediv jedino sa postupanjem nacističkih sudova prema Židovima.
Blesavo je onda mimo standarda tog suda počinitelje zvjerstava i ubojstava nad Hrvatima optuživati za zločin.
…nije se ni Saveznicima sudilo kada su oslobadjali Europu od nacista,to su bile legitimne akcije oslobadjanja okupiranih teritorija,bas kao sto je ARBiH u BiH to radila protiv terorista HVO i VRS.
“Oslobađali” ste cjelu središnju bosnu
od autohtonih hrvatskih žitelja,
koje ste klali i ubijali na kućnom pragu!!!
Licemjeru balijski!