Nisam došao praviti revoluciju, moje je da vodim reprezentaciju i odgovaram za njezine rezultate, ustvrdio je Safet Sušić nakon što je 30. prosinca 2009. imenovan novim izbornikom BiH.
Tada smo napisali sljedeće: “Safet Sušić, čovjek kojem u ovom trenutku nitko ne može naći bilo kakvu zamjerku. Čelnici Saveza, navijači i mediji, svi su imali neke svoje favorite, ali jedino protiv Sušića nije bilo pravih argumenata.” Sreća da je bilo tako, jer, evo, ispalo je da službeno najboljih nogometaš BiH svih vremena najbolje rješenje. Poklopile su i neke vrlo važne promjene u Nogometnom savezu BiH, no svejedno je trebalo odigrati ulogu nenametljivog borca protiv euforije koji će ostvariti i rezultate – i to, da se razumijemo, s reprezentacijom koja nije velesila svjetskog nogometa.
– Čast mi je biti izbornikom nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine. Znam da su očekivanja javnosti od mene velika, zato su me i izabrali, ali osobno smatram da je za uspjeh najvažnija momčad, a mi u ovom trenutku imamo dobre igrače i zato mislim da imamo realne šanse napraviti veliki uspjeh i kvalificirati se na Europsko prvenstvo, rekao je tada, kada je pred njim bio prvi kvalifikacijski ciklus, onaj za plasman na Euro 2012., kada je snove drugi puta zaredom uništio – Portugal.
Kontrast u odnosu na Ćiru
Vratimo li film unatrag, sjetit ćemo se da Sušić kormilo reprezentacije, koju je do tada vodio Miroslav Ćiro Blažević, jedan totalno drukčiji karakter, nije preuzeo bez trzavica – navijači su mu zamjerali što je prethodno tomu odbio ponudu, no on je kasnije bio vrlo jasan po tom pitanju, kazavši kako “nije vidio da tu postoji kvaliteta s kojom se može izboriti veliko natjecanje”.
Njegov prethodnik Ćiro pokušao je igrati “za raju”, no Sušić je došao s jednim osjetno drukčijim, više europskim “molim, bez euforije” pristupom. I sam je Blažević to potvrdio nakon što je saznao tko ga naslijedio.
– Safet je sušta suprotnost od mene. To mu može biti prednost jer ne bi bilo dobro da je isti kao ja. O Sušiću kao igraču sam nebrojeno puta rekao da je najveći s ovih prostora. Siguran sam da će biti takav i kao trener, izjavio je svojevremeno Blažević.
Nakon razdoblja trenerskog rada u Francuskoj, Saudijskoj Arabiji i Turskoj poprilično veliki zalogaj zagrizao je kada je preuzeo reprezentaciju, no uspio je dokazati se na najvišoj razini i opravdati Ćirina očekivanja.
Da je uspio, pokazala je i izjava nogometnog osobenjaka Nikole Nikića, koji je nakon pobjede u Kaunasu u svom stilu ispalio: “Otići na Svjetsko prvenstvo, to vam je kao da odete na Mjesec… pješice!”
Samozatajan, najčešće skroman
To što je nastupio samozatajno i dosta skromno, uvelike mu je pomoglo. Nije si nikada dopuštao luksuz prepotentnih izjava koje su recimo “krasile” Igora Štimca dok je vodio Hrvatsku. Znao je dobro da mu euforija ne može pomoći, a vjerujemo da se u to dodatno uvjerio nakon što je uoči Slovačke u Zenici najavio da ćemo na terenu “vidjeti jednu od najboljih nogometnih reprezentacija na svijetu”, a zatim pretrpio poraz koji je poljuljao nadu u direktan plasman na SP u Brazilu 2014.
– Ne gledam sebe, važno je da ovi igrači vide Brazil, izjavio je u jednom razgovoru za Dnevni list, tako naglasivši svoj pristup “iz sjene”.
Prepoznao je potencijal i uz malu tvrdoglavost počeo mijenjati reprezentaciju, osvježavati je novim imenima, a nemali doprinos građenju dobre atmosfere dao je i svojim odnosom s medijima – uvijek je dostupan (barem što se nas tiče), pa nam se tako nakon odigravanja utakmice s Ažirom Vahida Halilhodžića javio s terminala zračne luke dok je čekao provjeru dokumenata, usput se požalivši da je negdje izgubio mobitel s francuskim brojem. Dovoljno nam se samo sjetiti kako je teško bilo doći do bivšeg hrvatskog izbornika Slavena Bilića, prije kojeg ste morali razgovarati s pet tajnica i glasnogovornikom…
Bivši napadač prakticira – napadački nogomet
Što je Sušić donio u reprezentaciju po pitanju svog znanja? Kao trener najbolje rezultate ostvarivao je sredinom devedesetih u Istanbulsporu, kada je vodeći Istanbulspor bio za petama velikoj trojci turskog nogometa – tada je forsirao napadački nogomet. Po dolasku u reprezentaciju nije bio siguran ima li materijala za takvu filozofiju…
– Sustav? Istina je da sam u Istanbulu forsirao napadački nogomet, jer sam imao takvu momčad. U to vrijeme svi klubovi su igrali u formaciji 3-5-2, ali danas su vremena drukčija. Smatram da je mnogo korisniji sustav s četvoricom u zadnjoj liniji. Naravno, svi bismo voljeli igrati napadački, sa što više golova, ali u važnim utakmicama protiv velikih protivnika mislim da je rezultat na prvom mjestu, rekao je u razgovoru za Dnevni list po dolasku na kormilo bh. tima.
I prije nego su završile kvalifikacije za Brazil 2014. bilo je evidentno da Zmajevi imaju veliku napadačku moć, no kada su završile – brojke su udarile u glavu. Gol razlika 30:6, 10 pogodaka Edina Džeke…
Tvrdoglav
Ipak, usput je Sušić otkrio i svoje “mušice”, a imamo ih svi. Dugo vremena tjerao je tvrdoglavost po pitanju pozivanja novih igrača, govorio je kako mu dok su ovi igrači zdravi ne trebaju nova imena i kako kvalitetnih alternativa – nema. Ipak, s vremenom je popustio, pa je od debija s Ganom u ožujku 2010. u bh. dresu debitiralo sedamnaest novih imena.
Zamjeralo mu se i to da nije najbolji motivator, posebno nakon remija s Francuskom u listopadu 2011., kada se umjesto da nabrije igrače da “zgaze” poprilično poljuljane Francuze, zadovoljio remijem – koji je odveo u doigravanje. Klubovi iz Premier lige smatraju da bi više trebao gledati domaće utakmice gdje također ima materijala, no Sušić je na to odgovarao da tu jednostavno nema kvalitete, da bi na kraju ipak popustio uvrstio par domaćih imena poput Muamera Svrake, Ivana Sesara…, i dalje je ostao tvrdoglav po pitanju pronalaska još rješenje u čistoj špici, u kojoj ima samo Edina Džeku i Vedada Ibiševića.
Kako sprema akciju Brazil…
– Ovo je priprema za budućnost. Brazil će doći i proći, vrijeme leti…, a ostat će neki igrači kao zalog za sljedećih deset godina, rekao nam je nakon što smo ga upitali za pozivanje Ermina Bičakića i Izeta Hajrovića te dodao: Igrači poput Kolašinca, kojem je dvadeset godina, upravo su to. Ali nedostaje nam još igrača, ponajviše zamjena za Rahimića. Dakle, treba nam igrač koji može oduzeti loptu, zaustaviti akciju protivnika. Jedan klasični zadnji vezni.
Sušić Brazil priprema već neko vrijeme – novačio je igrače posebno u posljednje vrijeme, očito svjestan činjenice da je vrijeme za to, da će kasnije možda biti kasno. Trebalo mu je možda dugo da napravi neke osjetne promjene, no one su sad evidentne. Isto tako, jasno je da tek sada počinje pravi posao, jer ne bi si smio dopustiti da se zadovolji “samo” plasmanom na Svjetsko prvenstvo. Da, on je iskoristio bolje uvjete koje su donijele promjene u Savezu, no sada to mora iskoristiti kako bi stabilizirao reprezentaciju, uveo je ju višegodišnji niz kvalitetnih rezultata.
Brazil je veliki uspjeh, no dugoročno gledano, ne bi bilo dobro da to bude samo bljesak. Na kraju krajeva, vjerujemo da ovo Sušić sve već dobro zna. Za kraj, dobro je bilo vidjeti da se nakon svega kroz što je prošao poprilično opustio pa skoro do kraja ozbiljno najavio kako su “neki od igrača zbog ponašanja na putu iz Kaunasa već odigrali svoju zadnju utakmicu” te da u Brazilu planira “odigrati sedam utakmica”…, a sedma je ona finalna.
SUŠIĆ NA KLUPI BiH
Debi: BiH – Gana 2:1 (3. ožujka 2010.)
Utakmica: 37 (19 pobjeda, 7 remija, 11 poraza)
Najuvjerljivija pobjeda: Lihtenštajn – BiH 1:8 (7. rujna 2012.)
Najuvjerljiviji poraz: Portugal – BiH 6:2 (15. studenog 2011.)
Piše: Slaven Nikšić l DL