Nemoćna EU čeka i moli se da Katalonija ne ponovi sudbinu Ukrajine

Iako procese odcijepljena često prate nemiri i krvavi ratovi, još uvijek se čini da u Kataloniji nema preduvjeta za takav razvoj događaja. No, sve su opcije na stolu, pa tako i krvavi građanski rat poput onog u Ukrajini. Iako su ova dva primjera potpuno različita, postoji i takva mogućnost, a čelnici EU se mogu samo moliti da do toga ne dođe.

Iako se u ovom trenutku čini da je vrlo malo Katalonaca spremno uzeti oružje u ruke, uvijek pod pretpostavkom da ga posjeduju, a pokrajinska policija je preslaba da se obrani katalonske institucije, duh je izašao iz boce, a Europska unija je pokazala svu nemoć da bilo što učini. Svi su zauzeli stav kako je to unutarnje pitanje Španjolske, koju Europska komisija i zemlje EU smatraju svojom cjelovitom i nedjeljivom članicom, osim ako do odcjepljenja ne dođe demokratskim putem i sporazumom između Barcelone i Madrida, što je nemoguće.

U petak je u Europi proglašena nova ”država”, Katalonija. Međutim, međunarodna zajednica, uključujući i EU, ne priznaju suverenitet ovog državnog entiteta.

U stvari, katalonski parlament i nema kontrolu nad cijelom regijom, za razliku od vlade u Madridu. Osim toga, nikakva strana sila ne podupire “nacionalističku i separatističku” vladu u Barceloni.

Katalonija je izolirana i ova se situacija, barem u dogledno vrijeme, neće promijeniti.

No, ova pat pozicija može rezultirati krvoprolićem, koje će sigurno uslijediti ako Madrid pošalje vojsku i policiju da zarobe čelnike Katalonije. Tako će Carles Puigdemont i njegovi suradnici postati ”mučenici”, što će dodatno raspiriti nacionalističke osjećaje u pokrajini. U tom slučaju će se Katalonija pretvoriti u bure baruta, koje može eksplodirati, zapaliti pokrajinu i cijelu zemlju. Baskija je prva na listi za pružanje organiziranog oružanog otpora središnjim vlastima, ali s puno više mogućnosti i resursa od Katalonaca.

Najgore što se može dogoditi je novi građanski rat u Španjolskoj.
Španjolska – Katalonija Nacionalizam i separatizam, posebno u zemljama poput Španjolske, uvijek idu ruku pod ruku, a kako bi očuvale teritorijalni integritet središnje vlasti uglavnom posežu za vojnom silom.

To se može vidjeti u događajima koji su uslijedili nakon prevrata u Kijevu i pripojenja Krima Rusiji prije nekoliko godina. Potpuno nepromišljenim potezima su vlasti u Kijevu u istočnom dijelu Ukrajine uvele ratno stanje i htjele ”očuvati” dio zemlje koji je zapravo tražio ono što su do petka imali Katalonci. Iako s neskrivenim simpatijama prema Moskvi, Donbas je tražio političku i kulturnu autonomiju i da se to područje prizna kao politički entitet u novoj, decentraliziranoj Ukrajini. Kako je za Kijev takvo što bilo neprihvatljivo, buknuo je rat u kojem je Donbas imao punu podršku Vladimira Putina, ali nikakvih naznaka da bi Moskva mogla priznati i pripojiti samoproglašene republike.

Vođe EU se sada samo mogu moliti da nadolazeći događaji u Španjolskoj i Kataloniji neće rezultirati krvoprolićem kao u Ukrajini. Naravno, situacija bi se mogla smatrati lakšom, jer nema potpore velikih sila, nema toliko oružja, ali ni želje da se ide do kraja u uspostavi nove države, bez obzira na posljedice.

Iako EU ne podupire separatizam u Kataloniji, europske kancelarije sa strahom prate razvoj situacije u Španjolskoj. Ranije je predsjednik Europskog vijeća Donald Tusk izjavio ”kako je Madrid jedini partner u pregovorima s Bruxellesom”.

Istovremeno, EU odbacuje bilo kakvu mogućnost za posredovanje između Barcelone i Madrida i drži se pasivno, kao da se sve ovo događa na Dalekom istoku ili u zemljama juga Afrike.

Riječi Donalda Tuska pokazuju da se ništa neće promijeniti i da će Španjolska ostati jedini partner EU u pregovorima. Najpametnije što su u Bruxellesu mogli smisliti je izjava ”kako se nadaju da će se španjolska vlada koristiti silom argumenata, a ne argumentom sile”. I to je sve.

Europska unija još jednom pokazuje svu svoju nemoć. Tako je bilo 2014. u Ukrajini, kada su uoči prevrata ministri Poljske, Njemačke i Francuske potpisali dokument kojim su jamčili mirnu tranziciju, prijelaznu vladu i prijevremene izbore. Nakon potpisa su otputovali kući, a iste noći se dogodio prevrat u Kijevu, koji je rezultirao krvoprolićem.

Istina, Ukrajina nije Španjolska i Katalonija nije Donbas, ali da EU s ovakvim nemarom iskljuje mogućnost oružanog sukoba i ne želi se izravno uključiti u dijalog između Barcelone i Katalonije je neoprostivo. Ovo je još jedan u nizu dokaza da Europska unija nije utemeljena kako bi se očuvao mir na kontinentu, nego da se stvore i očuvaju uvjeti za unosno poslovanje krupnog kapitala. Ti i jest jedina svrha postojanja ove nesposobne i nemoćne tvorevine.