Zamislite da visite deset metara iznad kanjona, na toj visini vas održavaju samo dva komada platna uz pomoć kojih trebate izvesti plesnu točku. Za gledatelje je taj prizor jednako elegantan, zapanjujući i intrigantan, a od onoga tko pleše zahtijeva iznimnu fizičku spremnost, elastičnost i koncentriranost na svaki,pa i najmanji pokret. Bilo koji pogrešan korak može biti koban.
Zračna akrobacija
Riječ je o jednoj od najnovijih plesnih disciplina poznatoj pod nazivom “ples na svili”, koja je prvi put izvedena 1959., zatim je slijedila stanka od gotovo četrdeset godina. Naime, tek su 1998. dvije cirkuske umjetnice u Cirque du Soleil izvele točku “Quidam”. Nakon toga ples na svili proširio se svijetom. U Hrvatsku je stigao prije desetak godina, a u BiH prije svega nekoliko godina, i to u Mostar.
Dvadesetsedmogodišnja Martina Marić, rođena Mostarka, već nekoliko godina trenira ples na svili te podučava sve one koji žele naučiti jednu od najzahtjevnijih vrsta plesa. A kako je sve počelo? Martina je u Mostaru upoznala jednu djevojku koja je pohađala Koledž ujedinjenog svijeta te se rekreativno bavila tom vrstom zračne akrobacije.
– To vam je neki neobičan spoj pokreta, plesa, akrobacija i adrenalina. Djevojka koja je u Mostar stigla iz inozemstva uvela me u taj ples i pokazala mi neke osnove. Kada je ona završila sa školovanjem u Mostaru i odselila se, ja sam sama nastavila trenirati tako što bih gledala neke snimke na YouTubeu i uvježbavala ono što bih vidjela – kaže Martina. Na pitanje koliko se teško baviti tom vrstom plesa, Martina kaže kako je potrebna određena fizička sprema, piše Večernji.ba
– Imala sam prednost kada sam se počela baviti plesom na svili zbog toga što sam trenirala i sportsko penjanje. Za ples na svili je bitno da ste fleksibilni, da imate snagu u rukama i da se ne bojite visine, sve to sam već stekla uz sportsko penjanje.
Iako dosta djevojaka, kada tek dođu na trening, nema snagu u rukama i fleksibilnost, za njih imamo treninge za početnike na kojima se brzo stječu elementi potrebni za napredovanje. Neke su djevojke imale strah od visine, ali su ga s vremenom pobijedile.
Najbitnije od svega je imati želju i biti uporan, sve ostalo se stekne treniranjem – nastavlja ova zanimljiva Mostarka. Kada je riječ o opasnostima, Martina kaže kako, kao i u svakom sportu, postoji mogućnost ozljede.
– Mi na svili radimo najprije početničke figure. To su lagane figure koje svatko može napraviti, a onda postupno pojačavamo treninge te se, uz redoviti trening, brzo stekne samopouzdanje za rad na sve težim i složenijim figurama. Zbog toga što treniramo tako postupno i u skladu s mogućnostima svake osobe, izbjegavamo pojavu neželjenih opasnosti. Ljudi se uglavnom boje pada sa svile, ali kada počnu trenirati, onda uvide kako nije tako lako pasti – ističe Martina.
Plešu i muškarci
Budući da je ona jedina instruktorica plesa na svili u Bosni Hercegovini, odnosno u Mostaru, pitali smo je i koliko je zanimanje za tom vrstom plesa i jesu li među zainteresiranima samo žene.
– Trenutačno nemamo ni jednog muškarca, ali smo imali i muškarce i žene. Ples na svili nije samo ženski sport, po mom mišljenju, ta vrsta plesa ima dva lica. Prvo lice je to ženstveno, gdje svaki pokret mora biti graciozan, a fleksibilnost savršena kao kod balerine, a drugo lice je dječačko, gdje je bitno dobro se zabaviti praveći akrobacije i salta u zraku – navodi Martina. Budući da je taj ples rijetka pojava u Bosni i Hercegovini, pitali smo je i gdje nabavlja rekvizite potrebne za treninge.
– Svilu kupujem u Mostaru u metraži. To zapravo nije prava svila, koristimo sintetički materijal koji se zove benetton. Ostala oprema koju koristim za postavljanje svile je većinom ona potrebna za sportsko penjanje jer sam sportska penjačica i upoznata sam s tom opremom koju kupujem u Splitu i Sarajevu – kaže Martina koja je do sada plesala na visini od 10 metara.
Naime, minimalna visina na kojoj se izvode plesne točke je pet metara, dok maksimalna nije ograničena.
– Početnici kreću s poda
Većinu figura u početku radimo s poda ili metar iznad strunjača, dok se ne dobije samopouzdanje. Onda radimo na visini, za jednog početnika 5 metara svile dovoljno je prostora – zaključila je Martina.
Budući da je broj klubova koji se bave tom vrstom plesa u regiji još uvijek mali, natjecanja se ne održavaju, ali zato plesače na svili iz Mostara često pozivaju da nastupaju na festivalima, koncertima i sličnim manifestacijama, a svi zainteresirani za učenje nečega drugačijeg mogu se javiti Martini četvrtkom i nedjeljom u dvorani za sportsko penjanje u Sjevernom logoru. Djeca treniraju od 18 do 19, a odrasli od 19 do 21 sat.
Dnevnik.ba