Pravni nasljednik HercegBosne je Federacija BIH. FBIH je stvorena potpisom predstavnika HRHB pa bi svi oni koji smatraju da ih je oštetila HRHB trebali potražiti odštetu u Sarajevu. Recimo kod Kreše Zubaka u uredu.
Jednako kao i oni koji smatraju da su oštećeni od strane ABIH i teritorija koji su bili pod kontrlom El Mudžahida. Recimo Hrvati zatvarani u Čepinu ili obitelji civila i nevinih koje je poubijao Udruženi nezločinački poduhvat ArmijeBIH.
Jednako tako Hrvatska bi mogla poslati račun Bosni i Heregovini za hotelski smještaj pola milijuna Bošnjaka kao i fakturu za oslobađanje Bihaća.
U svakom slučaju nakon Pelješca neki u BIH baš žele da s Hrvatskom zaoštre odnose do maksimuma.
Konačnu presudu za šestoricu hrvatskih najviših političkih i vojnih dužnosnika sa zanimanjem ne očekuje samo hrvatska javnost nego i posebice bošnjačka i to zbog namjere podizanja tužbi prema susjednoj Hrvatskoj za ratne odštete koje bi, prema grubim procjenama, mogle biti teške milijarde maraka.
Ukoliko Haški tribunal, odnosno, sudsko vijeće Haškog tribunala i u drugostupanjskoj presudi zaključi kako su Jadranko Prlić, Milivoj Petković, Valentin Ćorić, Slobodan Praljak, Bruno Stojić i Berislav Pušić, kao visoki dužnosnici nekadašnje HR Herceg Bosne i HVO-a bili dio udruženog zločinačkog pothvata zajedno sa susjednom Hrvatskom, predsjednikom Franjom Tuđmanom i ministrom obrane Gojkom Šuškom i Hrvatskom vojskom (HV) – Hrvatsku očekuje jedan od najvećih financijskih potresa u povijesti.
Ukoliko se ne obori teza o ‘udruženom zločinačkom pothvatu’ na stotine, a možda i tisuće Bošnjaka, preko raznih udruženja, a i individualno, zasigurno će uputiti tužbe prema Hrvatskoj za plaćanje ratne odštete kao satisfakciju za pretrpljeno tijekom proteklog rata od strane HV-a i HVO-a.
Među Bošnjacima u dijaspori i BiH već je aktualno organiziranje po ovom pitanju, a jedno od najvećih uporišta daje i nedavna izjava hrvatskog odvjetnika Ante Nobila kako će Hrvatska biti proglašena krivom za agresiju na BiH
.
Asim Manjgo, bivši mostarski novinar koji danas živi i radi u Norveškoj, obraćajući se Bošnjacima koji žive u Norveškoj, na svome Facebook profilu piše kako bi Savez udruženja i građana BiH u Norveškoj trebao zatražiti od Haškog tribunala dostavljanje presude na engleskom jeziku te se priprema i tribina s međunarodnim odvjetnicima na kojoj bi se raspravljalo o ovoj temi.
Tužba će se moći podići individualno, ali će učinak biti puno veći ukoliko se udružimo i kolektivno tražimo obeštećenje, iako mislim da ljudi koji su bili u logorima to trebaju raditi putem svojih udruženja. Svi mi imamo veliki broj prijatelja Hrvata, neki su se srodili i imaju familiju, a dobar dio nas kupio je nekretnine u Hrvatskoj. To se treba razdvojit i nitko tko je normalan ne bi trebao reagirati na ove poteze, prije svega Bošnjaka, iako ima pripadnika i drugih nacionalnosti, posebno miješani brakovi. To je jednostavno naša satisfakcija za sve strahote kroz koje smo prošli i duševnu bol koja nam je nanesena. Ovdje nije riječ o novcu nego o čistoj borbi za istinu i pravdu. Neka ostane u povijesti trajno zapisano, a sigurno će se ubuduće izučavati na pravnim fakultetima i navoditi kao primjer
, stoji u njegovom pozivu Bošnjacima u Norveškoj.
Je li se Hrvatska kasno “probudila”?
Upravo o mogućnosti podizanja tužbi prema Republici Hrvatskoj, u svojoj kolumni u Jutarnjem listu iz travnja ove godine pisala i Nika Pinter, odvjetnica generala Slobodana Praljka.
Žalbena presuda u predmetu ‘Prlić i ostali’ imat će implikacije ne samo na BiH, odnosno na Hrvate u BiH i stabilnost u BiH nego i na Republiku Hrvatsku. Ukoliko žalbena presuda utvrdi da su dužnosnici RH, Franjo Tuđman, Gojko Šušak i drugi hrvatski dužnosnici bili pripadnici udruženog zločinačkog pothvata, takva presuda osim stigme zločinačke politike RH imat će i znatne financijske posljedice
, piše Pinter.
Ona, između ostalog, zaključuje da prvostupanjski postupak koji je vođen od ožujka 2006. nije bio medijski praćen, nije bio važan političarima Republike Hrvatske niti političarima hrvatske komponente Bosne i Hercegovine.
Ignoriranje postupka, ignoriranje težine optužbe i nespornih činjenica, za mene osobno, je neshvatljivo. Nepravomoćna presuda od svibnja 2013., također nije pobudila interes javnosti i politike. A trebala je
, smatra Pinter te naglašava kako joj je neshvatljivo da je “hrvatska politika kroz sve te godine, bez reakcije, dopustila da tolika količina neistina i iskrivljenih činjenica ostane bez odgovora”.
U BiH se već presuđuje
Dobri poznavatelji prilika ističu kako će Hrvatska, kada tužbe za odštetu počnu pristizati, redom iste odbijati kao neosnovane, ali da bi tužitelji tada zasigurno išli prema Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu.
Međutim, za Hrvatsku nije samo problem haška presuda.
Naime, dobro je podsjetiti da u presudama dva drugostupanjska procesa protiv pripadnika HVO-a vođena na sudovima u BiH doslovno stoji da su u okviru širokog, sistematičnog i rasprostranjenog napada, zajedno s drugim pripadnicima HVO-a i HV-a, sudjelovali u progonu Bošnjaka
., piše Dnevni List.
Već ovdje se otvorila mogućnost za takve tužbe protiv Hrvatske oštećenih Bošnjaka u ovim, konkretnim slučajevima.
wpDiscuz