Ako se sagledaju sve odluke i amandmani OHR-a u BIH od početka Daytonskog nesporazuma do danas ponavlja se matrica udaranja po najslabijem narodu u BIH – Hrvatima. OHR se nije niti blizu zamjerio Srbima koliko Hrvatima. A o Bošnjacima da ne govorimo. Ne postoji odluka OHR-a niti rečenica OHR-a kojom su se ikada zamjerili Bošnjacima. Osim odlazeće rečenice Valentina Inzka koji je kazao da mu je “žao što se Bošnjaci nisu više pozabavili suočavanjem sa zločinima Armije BIH”. Koja je organizirano prešućena.
A potom se širom BIH krenulo u masovno nekažnjeno negiranje zločina ABIH.
Ako se sagledaju svi dosadašnji antihrvatski amandmani, sankcije, antihrvatske odluke OHR-a, izborni zakon koji je nametao OSCE a mijenjao OHR, a koji puca isklučivo u hrvatsko ustavno pravo u ravnopravnost, svaki put se dolazi do istog zaključka:
Hrvati im iz nekog razloga idu na jetra. Narod koji je doveo do mira u BIH.
Je li ta mržnja prema Hrvatima isključivo i samo to, sveprisutna i nikad objašnjena mržnja prema Hrvatima ili su oni jednostavno kolateralne žrtve nekih viših planova? Želi li OHR, kršenjem međunarodnog prava i nasilnim prelijevanjem hrvatskih pozicija u bošnjačke ruke pripremiti teren za udar na Srbe? Ako da, po kojem članku Ustava i mirovnog sporazuma oni to čine?
Zašto su nam ponudili mirovni ugovor koji potom sami ruše?
Smiju li javno reći da je Dayton bio prevara i da je cilj Daytona nešto drugo što narodi u BIH nisu potpisali?
Što smo mi uostalom? Pokusni kunići Zapadnih sila u BIH ili građani ove zemlje?
Doista može li nam itko iz OHR-a odgovoriti na pitanje: Zašto toliko mrzite naš narod i ustav naše zemlje?