Kad su Visoki predstavnici međunarodne zajednice u Bosni i Hercegovini Carl Bildt i Carlos Westendorp 1996. i 1997. započeli proces uklanjanja ratnih zločinaca s vlasti u Republici Srpskoj nitko nije vjerovao da će se Bosna i Hercegovina nalaziti u današnjem kaosu. U tom je periodu međunarodna zajednica procijenila da je vlast koja je stolovala na Palama predvođena SDS-om Radovana Karadžića trebala biti zamijenjena s ‘umjerenijim’ strankama iz Banja Luke, SNSD-om i SNS-om. Tako je početkom 1998. u Narodnoj skupštini Republike Srpske, poduprt voljom međunarodne zajednice i glasovima zastupnika SDA, Stranke za BiH i SDP BiH za predsjednika vlade Republike Srpske izabran Milorad Dodik.
________piše: Ivan Pepić l blog.vecernji.hr
Nitko krajem 1990-ih nije očekivao da će petnaestak godina kasnije upravo umjereni Milorad Dodik biti najvatreniji zagovaratelj referenduma koji će se održati za pedesetak dana, s pitanjem „podržavate li neustavno i nezakonito nametanje zakona od strane visokog predstavnika međunarodne zajednice, a posebno nametnute zakone o Sudu i Tužiteljstvu BiH i primjenu njihovih odluka na prostoru Republike Srpske?“.
Treći po redu Visoki predstavnik za BiH Wolfgang Petritsch u svojoj knjizi Bosna i Hercegovina od Daytona do Europe (2002), svjedoči kako je američka „državna tajnica Madeleine Albright s oduševljenjem govorila o novoj vladi u Banjoj Luci. Ona je to nazvala ‘valom svježeg zraka’, a Dodik je potvrdio da će provoditi odluke Dejtonskog sporazuma, da će se gospodarstvo razvijati i da će surađivati sa Zapadom“. Europska komisija prije izbora 1998. obećala je ukidanje embarga ako se uhiti Radovan Karadžić. Međutim, oduševljenje zbog ‘svježeg zraka’ bilo je neopisivo pa je embargo na gospodarsku i financijsku pomoć ukinut već nakon Dodikove pobjede, SAD je Miloševiću obećao ukidanje sankcija jer je podržao Dodika, a međunarodna pomoć Republici Srpskoj porasla je preko 30 posto.
Bilo je to vrijeme sankcija protiv SR Jugoslavije i Republike Srpske. Karadžić je divljao po Palama, socijalno stanje u Republici Srpskoj bilo je alarmantno a ni u Federaciji BiH nije bilo bolje, iako je taj entitet miliji međunarodnoj zajednici. Pitanje je zašto je došlo do sukoba između međunarodne zajednice i Milorada Dodika? Je li tu kriv Dodik, nekadašnji miljenik SAD-a i glavni saveznik bošnjačkih stranaka SDA i SDP BiH? Ili odgovor treba tražiti u kaotičnom pristupu međunarodne zajednice?
Očito je da je Milorad Dodik produkt nedosljedne strategije međunarodne zajednice. Upravo je ta nedosljednost jedan od glavnih faktora nestabilnosti Bosne i Hercegovine. Međunarodna zajednica svojim ‘starim liberalizmom’, kako kaže Mirjana Kasapović, „konstruira kontekst“, a to znači da ona istovremeno definira probleme u zemlji i utvrđuje političku agendu koja će rješavati probleme, ne uzimajući u obzir realno stanje. Kao što vidimo, ona se jedne te iste stare liberalne agende drži godinama kao pijan plota.
Međutim, bez obzira na sve greške međunarodne zajednice Dodik je istupio preoštro. Nesumnjivo je da je Republici Srpskoj prekipjelo zbog moćne unitarističke sarajevske demokracije pa se ovakva reakcija i mogla očekivati, ali Dodik kao da ne shvaća da bez podrške zapada nema nikakvu mogućnost utjecaja na promjene u Bosni i Hercegovini. Republici Srpskoj međunarodna zajednica može zaprijetiti sankcijama, baš onako kao i devedesetih. Može to učiniti i preko Srbije s obzirom da je Vučić sigurno ostao dužan zapadu zbog svoje šutnje, ali i zbog scene oko veta na rezoluciju o genocidu u Srebrenici. ‘Stari liberalizam’ ne bira sredstva da bi imenovao, prokazao i srušio diktatore. To je valjda jasno nakon svih ovih silnih godina podrške unitaristima i preko devetsto nametnutih odluka visokih predstavnika u BiH. Zato politika mišića neće uroditi plodom sve dok je međunarodna zajednica takva kakva jest. Ako međunarodna zajednica ne promijeni svoj pristup i dalje će se događati dodici, političari koji će okretati leđa međunarodnoj zajednici i stvarati nestabilnost.
To je valjda jasno i Hrvatima u Bosni i Hercegovini koji su pokazujući mišiće više se puta opekli. Iako su uvjereno stali protiv politika međunarodne zajednice i nakon što su pretrpjeli strašnu zagrebačku šutnju 2000-ih, današnji predstavnici bosanskohercegovačkih Hrvata kao da ne pokazuju dovoljnu sposobnost za animiranje međunarodne zajednice, koja je – ma htjeli mi to priznati ili ne – alfa i omega u Bosni i Hercegovini. I ona će to još dugo biti. To ne znači da treba prihvatiti lošu igru međunarodne zajednice i Sarajeva. Treba joj se oduprijeti i stvarati vlastitu politiku čiji će ciljevi biti prepoznati i u Bruxellesu i u Washingtonu. Dakle, bitno je izdići se iz crnog balkanskog miljea i prihvatiti ulogu naroda koji je u stanju u glavnim centrima moći prikazati ispravno stanje u Bosni i Hercegovini.
Politiku Republike Srpske ne treba prihvaćati, jer svojom radikalizacijom Republika Srpska radikalizira i Sarajevo, ali i zaoštrava politiku međunarodne zajednice koja zbog toga još više pomaže Sarajevu. A to posljedično osjećaju i Hrvati.
Zato je važno naglašavati i upozoravati da je Bosna i Hercegovina održiva samo ako se uspostavi kao moderna federacija triju naroda koji će i politički i teritorijalno biti ravnopravni. Hrvatski bi predstavnici zahvaljujući srpskom referendumu mogli pronaći nišu u kojoj bi djelovali kao stabilizirajući faktor. Likovati nad referendumskom ‘pobjedom’ Banja Luke značilo bi dati težinu Dodiku, čovjeku koji u ovom trenutku ne uživa ničiju potporu.
Nakon neriješene presude ‘Sejdić-Finci’, nakon loših procjena i nerazumnog postavljanja Alijanse i Platforme te nametanja nelegalnih odluka kao i zbog sve jačih separatističkih težnji Republike Srpske, Dodikov referendum je još jedan znak koji međunarodna zajednica konačno treba prihvatiti: federalizacija Bosne i Hercegovine i ravnopravnost naroda u federalnim jedinicama s jednakom političkom težinom jedino je rješenje koje će umiriti strasti u državi. Jedino se tako mogu izbjeći još crnji scenariji. A bez toga sve rasprave o gospodarskom rastu i drugim elementarnim pitanjima definitivno su besmislena, što se nažalost potvrđuje godinama.
wpDiscuz