Muamer Zukorlić podnio je zahtijev za osobnom iskaznicom na srebreničkoj adresi. Stvar po sebi i ne bi trebala biti naročito zanimljiva da u oko ne upada jedna stvar. Kako to da tisuće sandžačkih muslimana bez većih problema dobijaju BH državljanstva, potom i BH iskaznice, dok za Srbe i Hrvate, koji su rođeni u Srbiji i Hrvatskoj, BIH provodi birokratsku torturu dulju od 5 godina da bi takvi eventualno bili upisani u BH evidenciju. Primjerice, mnoštvo Hrvata iz Dalmacije koji rade u Hercegovini, nemaju ista prava u BIH kao što ih imaju Sandžaklije. Hrvate iz RH BIH tretira kao strance. Mogu raditi samo uz radnu dozvolu, na Sveučilištu u Mostaru nemaju jednake privilegije kao građani BIH, iako je po Ustavu BIH matična država i hrvatskog naroda.
No u praksi, ona se ponaša samo kao matična država Bošnjaka.
Fakat, po kojoj logici je Ejup Ganić, rođeni Sandžaklija, ili pak Sefer Halilović, dobio BH državljanstvo? I kojom to birokratskom lakoćom to pravo ostvaruje Zukorlić, skupa sa tisućama Sandžaklija koji su se od rata na ovamo naselili u Sarajevsku kotlinu a da se istovremeno zadržali svoje biračko pravo i u Srbiji?
Zašto Zukorlić ne mora čekati 5 godina da se upiše u BH državljanstvo, i zašto mu se pri tome ne traži ispis iz državljanstva Srbije?
Na e- mail Poskoka zadnjih tjedana stigle su dvije poruke. Jednu je poslao prof. povijesti koji se iz Makarske doselio u Mostar gdje je oženio jednu Hercegovku. U BIH, jednoj od dvije matične hrvatske države on nema nikakva prava. Kao profesor može raditi eventualno samo honorano, ali na natječajima ne prolazi jer domaći imaju prednost.
Drugi je slučaj jedne gospođe iz Ljubuškog, koja se iz Dalmacije doselila , nakon udaje, u Ljubuški. Iako je rodila već troje Hercegovaca, ona je za državu BIH i dan danas stranac, jer joj BH birokracija traži ispis iz RH državljanstva ako želi u BIH državljane.
Gospođa praktički rađa djecu, što se BIH tiče, ilegalno.
Za to vrijeme nativni Bošnjaci, rođeni oni u RH, ili Sandžaku, koji nikada, niti porijeklom, niti biografijom, nisi pripadali Bosni i Hercegovini, na nacionalnoj osnovi dobijaju BH državljanstva. Sam proces , i to je javna tajna, traje dosta kratko, a na koju foru, sarajevska upravna tijela takve uknjižuju u listu BH državljana ostaje misterija.
Ostat će tako i misterija, po kojoj je to liniji, nakon Ganića, ili Halilovića, stranog državljanina Srbije, koji je kao vanjski agresor ubijao domicilno stanovništvo u neretljanskom kraju, Zukorlić dobio državljanstvo.
Sve će to Sarajevo naravno opravdavati ovom ili onom birokratskom praksom.
Zanimljivo. Jedini Sandžaklija kojem odriču pravo da je izvorni Bošnjak s pravom na BH državljanstvom, s izvornim bošnjačkim pedigreom zove se Mevlid Jašarević. Što se Sarajbula tiče on je stopostotni Srbin. Valjda je jasno zašto.
Hrvatski, kao i srpski političari u BIH, napravili su još jednu stratešku grešku. Sarajevskim unitaristima dozvolili su da od BIH naprave matičnu državu Bošnjaka u kojoj Bošnjak postaje državljanin BIH automatizmom, dok Srbi i Hrvati moraju stati u red.
Biografija Muamera Zukorlića, državljanina Srbije, koji s BIH ima koliko i Mevlid sa preciznošću:
Muamer Zukorlić rođen je 15.02.1970. god. u selu Orlje, općina Tutin, Srbija. Osnovnu školu je završio u selu Ribariće, općina Tutin, a Medresu “Gazi-Husrev-beg” u Sarajevu. Islamski fakultet, odsjek šeriatsko pravo, upisuje u Konstantini u Alžiru, kojeg završava u ljeto 1993. god. Za prvog predsjednika Mešihata Islamske zajednice Sandžaka izabran je oktobra 1993. godine njegovim osnivanjem, da bi na pomenutu funkciju bio ponovo izabran 1998. i 2003. godine.”postdiplomske studije je apsulvirao u Libanu. Važi za najmlađeg muftiju u Evropi, a možda i u svijetu. Na Objediniteljskom Saboru Islamske zajednice u Srbiji 27. marta 2007. god. izabran je za predsjednika Mešihata Islamske zajednice u Srbiji i glavnog muftiju, da bi u julu 2008. god. na izborima u Islamskoj zajednici bio ponovo izabran za njenog poglavara. U svom petnaestogodišnjem uspješnom predvođenju Islamske zajednice muftija Zukorlić je zaslužan za osnivanje niza njenih ustanova. Osnivač je prvog islamskog glasnika u Sandžaku – “Glasa islama”, čiji je bio prvi glavni i odgovorni urednik. Inicijator je osnivanja Izdavačke djelatnosti “El Kelimeh”, najuspješnije izdavačke kuće u Sandžaku i šire, kao i Mekteba za predškolski i školski uzrast, po čemu je Islamska zajednica prepoznatljiva u regiji. Udario je temelje medrese “Gazi Isa-beg” i jedan je od glavnih razloga njenog brzog razvoja. Prvi je dekan Fakulteta za islamske studije, predsjednik je Internacionalnog univerziteta u Novom Pazaru i njegov osnivač i prvi rektor. Izabran je i za nosioca liste Bošnjačke kulturne zajednica na izborima ua Bošnjačko nacionalno vijeće gdje je odnio pobjedu i gdje je postao član skupštine BNV-a. Član je Rijaseta Islamske zajednice u Bosni i Hercegovini.
Na prvim direktnim izborima za Nacionalni savjet Bošnjaka koji su održani 6. juna 2010. godine[1] pojedinačno najveći broj glasova (45—50%) je osvojila Bošnjačka kulturna zajednica na čijem je čelu muftija Muamer Zukorlić. Državni organi su donijeli odluku o nepriznavanju prava Bošnjačkoj kulturnoj zajednici da samostalno formira Nacionalni savjet jer nije osvojila ukupnu većinu glasova. Uprkos ovoj odluci Bošnjačka kulturna zajednica je proslavila pobjedu i izvršila konstituisanje Bošnjačkog nacionalnog vjeća koje je na sjednici održanoj 25. jula 2010. godine usvojilo deklaraciju kojom se bošnjački narod proglašava konstitutivnim narodom u Srbiji.[2]
Posle pobjede na izborima za Nacionalne savjete Muamer Zukorlić poručio da je „teritorija Sandžaka slobodna i da više nikad neće biti porobljena“! [3]
Oženjen je i otac je sedmoro djece.