Ovdje se još jednom pokazuje da ponašanje dijela tzv. hvatskih katolika ne samo da je beskorisno, nego je opasno za zdravlje i sigurnost cijelog društvaIako se u crkvama diljem svijeta odgovorno poštuju upute stožera civilne zaštite i većina svećenika zbog općeg dobra ne održava bogoslužja u nazočnosti vjernika, postoje iznimke koje su odučile ignorirati stručnjake te se nadobudno postaviti iznad svega. Jedna od takvih je sad već kontroverzni splitski svećenik don Josip Delaš sa Sirobuja.
Prema medijskim izvješćima, Delaš ne samo da je, suprotno uputama, pozvao vjernike da dođu u crkvu, nego je policijske službenike koji su došli intervenirati zbog njegova čina vrijeđao i proklinjao. Nije pomogao ni Delašev razgovor s nadbiskupom Barišićem koji ga je pokušao odvratiti od njegova nauma.
Da bi stvar bila još gora, društvenim se mrežama proširila i snimka na kojoj Delaš jednom policajcu izgovara riječi nedostojne jednog svećenika. Don Josip je odbacio sve upute i odluke nadležnih institucija te nastavio po svome, zbog čega je i prijavljen zbog kršenja javnog reda i mira. Tvrdoglavim ignoriranjem preporuka Nacionalnog stožera civilne zaštite i Crkve privukao je ne samo pozornost, nego i simpatije dijela javnosti.
Tako se na Uskrs skupina od dvadesetak maskiranih mladića solidarizirala sa svećenikom nad kojim se zgraža cijela Hrvatska, a svojom porukom “Novinari crvi” podržali su i brutalni napad na splitske novinarke. Maskirani “junaci” su podigli šal s natpisom “Za dom spremni” te razvili i transparent na kojem je pisalo “Uz don Jozu do groba. Novinari crvi!”. “Koreografija” je ukrašena i bakljom.
U sredini ove grupe, stojeći pokraj spomenutog transparenta, bio je sam don Josip Delaš. Kad nema Hajduka, huliganima očito i crkva dobro dođe za incidente. Toliko su hrabri da su čak stavili maske kako ih nitko ne bi mogao prepoznati. Izgleda da se stide samih sebe.
Pretpostavljam da će sutra, kad ih policija bude privodila, cmizdriti poput onog kvaziustaše iz HDZ-a koji je nakon mjerenja kukuruza na Bleiburgu pred policijom i tužiteljem u Austriji plakao i govorio kako nije tako mislio.
Fotografija maskiranih mladića s ustaškim obilježjima okupljenih oko jednog svećenika pred crkvom u Splitu prilično je opskuran način proslave Uskrsa, ali istodobno i realan prikaz religijsko-nacionalne svijesti dijela Hrvatske. Maskirani mladići i jedan stariji svećenik su sami naružili veličanstvenu poruku Uskrsa.
I to bez komunista i milicije. S druge strane, u Zagrebu je jedan drugi svećenik, don Željko Lovrić na originalan i simpatičan način blagoslovio hranu svojim župljanima tako što se kroz ulice provozao originalnim žutim Spačekom bez izravnog kontakta s ljudima.
Sve ovo samo pokazuje kako se katolički kler teško snalazi u aktualnoj krizi. Kritika starozavjetnog proroka Jeremije bila je usmjerena, između ostalog, i na svećenike. U drugom dijelu svojih ispovijesti piše: “Čak i proroci i svećenici lutaju po zemlji i ništa ne znaju” (Jer 14,18). Legendarni Jeremija, premda i sam sin svećenika, ulazi u oštar sukob sa svećenicima svojega vremena te im spočitava da su zanemarili pravu sliku o Bogu spasitelju i da “poučavaju na svoju ruku”.
S vremenom Jeremija postaje još oštriji i svećenike naziva zlikovcima. Zbog tih osuda svećenici progone Jeremiju te mu prijete smrću. Jeremiju suočenog s bijesom svećenika brane laici i kraljevski činovnici. Tako se laici pokazuju otvorenijima prema Bogu i poslušniji nego sam kler. Kad malo bolje razmislim, žao mi je onoga starca iz Splita.
Don Josip je jedna tragična figura kroz koju se očituje borba jednog starog svećenika zatečenog kaotičnim stanjem, simbol nečega što više nije potrebno, ali i metafora nesnalaženja Katoličke crkve u 21. stoljeću, vrijedna sućuti, a ne zlobnog likovanja.
Ne treba zaboraviti da je ovaj čovjek žrtva nesposobnosti Splitsko-makarske nadbiskupije i Nacionalnog stožera. Nadbiskupija je trebala u startu konkretnije reagirati te spriječiti javnu blamažu i jednog starog svećenika i same Katoličke crkve. Iako se Nadbiskupija ogradila od Delašova ponašanja, nije istina da splitski nadbiskup nema mehanizme kontrole vlastitih svećenika.
Slučaj sad već pokojnog don Ivana Grubišića pokazao je da Crkva itekako može sankcionirati kad hoće. Velika je odgovornost i na Stožeru koji je popuštanjem određenim svećenicima i institucijama pokazao vlastitu nevjerodostojnost. Jer kako objasniti javnosti da se ništa ne smije, ako se istodobno toleriraju procesije na Hvaru i tvrdoglavost splitskog župnika? Kako objasniti javnosti da Katolička crkva u Hrvatskoj nije izvan zakona?
U jednoj normalnoj i pravnoj državi bi takvi kazneno odgovarali za neodgovorno ponašanje u ovim trenucima. No tako bi bilo u jednoj normalnoj i pravnoj državi. U Hrvatskoj ne, jer je poznato da ovdje vlada sveti Anemije, slučajni zaštitnik lopova i popova.
Svjestan je da bi bilo kakvim potezom protiv Katoličke crkve riskirao bijes (i dodatno osipanje) vjerne glasačke baze. Ovdje se još jednom pokazuje da ponašanje dijela tzv. hrvatskih katolika ne samo da je beskorisno, nego je i opasno po zdravlje i sigurnost cijeloga društva.
Tko god u ovakvim trenucima hrli u crkvu i tako potencijalno ugrožava živote svojih bližnjih – ne može biti dobar vjernik. Tko god proklinje svoje bližnje – fulao je poruku Uskrsa. Žestoko je fulao. Takvi nikako da shvate da Bog nije negdje na nebu, nego upravo u najranjivijim i najugroženijim dijelovima društva.
Nikako da shvate da ljubav proizlazi iz slobode i da je njihova sloboda omeđena slobodom njihovih bližnjih. Nikako da shvate da trebaju žrtvovati sebe, a ne druge.
wpDiscuz
