Ne vjerujemo vam

Uvažene Majke Srebrenice su društveni instrument. Nešto poput Komšića. Samo s  kapacitetom moralnih kamatara. I bez alkohola u krvi.

Uvažene Majke Srebrenice nikada nisu ratni zločin u Grabovici nazvale pravim imenom: Genocid.A bile su najpozvanije  na to.

No dobro.  Ako to već nisu uradile,  nekako su morale osjetiti poriv da javno prozovu one koji su takav zločin naredili.

Uvažene Majke Srebrenice  taj nagon, barem što se javnosti tiče, nisu osjetile.

Uvažene Majke Srebrenice, neka se ne ljute, ispada da javno čine razliku između “naših i vaših ubojica”.

Molimo ih najponiznije da dokažu da griješimo.

Uvažene Majke Srebrenice nikada nisu osule paljbu  po izjavama da Armija SDA nije činila sistemske zločine, i da je zločin u Grabovici slučajno nedjelo neodgovornih pojedinaca.

One znaju što je sistemski zločin. One ga prepoznaju i na Armija BIH strani. Na Kazanima. U Grabovici. U Kaknju. U Travniku. U Bugojnu. Vigde ga u Konjicu. U Jablanici.

Uvažene Majke Srebrenice nikada nisu javno upitale bošnjačku uljudbu kako su zločin u Grabovici mogli počiniti građani Sarajeva, ako je to već , pobogu, u taj vakat, bio grad pod opsadom. 

Zašto? Čega se boje naše hrabre Majke?

Uvažene Majke Srebrenice  su u stanju  slati na mnoge adrese po svijetu razne moralne obračune po fiksnoj kamatnoj stopi. Uzimati svakome mjeru. Samo ne nalogodavcima Grabovice. Jer pobogu, svaki zločin u Bošnjaka je djelo nnevaljalca koji se ušuljao u časne vojne strategije humanih stratega Armije BIH.

Uvažene Majke Srebrenice nikada nisu upitale Safeta Oručevića, mimara rata, mimara poraća i mimara otimačine u međuraću, kako to da u njegovom mostarskom “muzeju rata”, iliti muzeju Safetovog vječnog ratišta,  nema spomena Grabovici.

“Ta nije li Grabovica u Mostaru Safete dragi?” majke pisati neće.

“Ta svi smo ljudi i nebitno je nama patriotima koje je nacije koja žrtva”, kazuje nam proklamirani  SDA nacionalpatriotizam. I Safetov.

I već na primjeru Uvaženih Majki, vidimo koliko je on lažan.

Jer ako one ne mogu izustiti ovo što mi ištemo zašto bi SDA?

Uvažene Majke Srebrenice zapravo i nemaju pojma u sklopu koje vojne akcije i pod čijim zapovjedništvom je počinjen genocid u Grabovici.

Uvažene Majke Srebrenice ne brine zašto se Haag nije potrudio, baš kao što se jest potrudio u mnogim drugim slučajevima, optužiti nalogodavca. I što nema niti jedne jedine presude na tom sudu koju je neka vojska počinila nad Hrvatima.

Uvažene Majke Srebrenice  ne spominju nikada i baš nikada Onog lika kojeg nema niti u jednom spisu tog istog Haaga. Barem ne javno.

Čak ga ni za ubojstvo fratara u potiljak u Fojnici, nema. Nema ga ni za Dusinu, Trusinu, krvavo Bugojno. Ni za viteške ljuljačke ga Haag prozvao nije. Pa tako ga ne bi ni za  Grabovicu. Kako se zvao? Bin Laden? Alija?

A sad molimo Naše Majke da zamisle sljedeće:

• HVO je u zabačenom selu u Duvnu daleko od ratišta i na svom dubokom prostoru HVO-a poklao cijelo jedno mjesto bošnjačkih civila i djece i potom ih bacio u rijeku. Iako su im iftare iznosili mjesec dana.

• HVO je u Dretelju pobio preko 115 ljudi a za nekim tijelima se još traga.
• HVO je obredno sjekao glave zarobljenim Bošnjacima Heliodroma.
• HVO je u selu Dusina , točnije zapovjednik Blaškić, na živo izvadio srce pukovniku Mahmuljinu i to pred njegovom suprugom.
• HVO je u Jablanici u logoru držao čak j djecu.
• HVO je pored Sarajeva otvorio jedan logor  1992 koji je zatvorio tek 1996.
• HVO je ubijao na Kazanima. Čak i djecu.
• HVO je nakon potpisa mira s Bošnjacima zarobljavao Bošnjake suborce.
• HVO je ubio generala Safeta Oručevića u Mostaru nakon Oluje, i strpao ga u betonsku bačvu.
• HVO je…

• HVO je dao 4 borca u napadu na WTC. HDZ je u diplomaciju u SAD poslao agenta Al Qaede 2001 godine pod lažnim hrvatskim imenom.

Koliko tisuća godina bi dobio HVO na Haaškom trulištu pravde da je ove zločine ABIH činio HVO što mislite Drage Naše Majke?

Majke Srebrenice nikada nije zapravo zaintrigirao podatak koliko je Bošnjaka ubijeno od HVO-a a koliko Hrvata od Armije BIH.

Koliko ih je prošlo čije logore, koliko ih pobijeno i silovano u logorima na jednoj i drugoj strani.

Evo mi vas Drage Majke javno pozivamo da skupa prebrojimo naša zajednička zla. Našu zajedničku sramotu.

I da se obratimo skupa Bošnjacima i Hrvatima kako je vrijeme pomirbe.

Jerbo nismo mi onoliko ontološko zlo  niti su Bošnjaci ontološke cvjećke kako priča Hayat TV.

Majke Srebrenice , međutim, ne traže i neće tražiti nikada taj  podatak, o međusobnom “scoreu mržnje” niti će se prebrojavti kosti kao u slučaju dokazivanja žrtve pred Srbima.

Zašto?

Jer je taj podatak strogo skriven a koji bi obznanom, pucao u karijere cijele haaške pravosudne mafije. I cjele jedne propagande tu u BIH. Dokrajčio bi postojanje cijelih partija u Sarajevu koje se hrane na mržnji prema Hrvatima. I završio bi s Komšićem.

Jer statistika zločina, nestalih, uplakanih majki i djece, u obračunu Hrvata i Bošnjaka, ne da ne bi odgovarala presudama nego bi šokirala bošnjačku javnost. I posramila ju pred hrvatskim čovjekom.

Pa tako i Majke.

A i zašto bi one sve to znale kada velika većina hrvatskih političara ne čuju ni danas koliko je bučna tišina Grabovice.

Bošnjački političari to znaju bolje od njih. Oni osjećaju koliko je jeziv prolazak kroz to naselje. I kako ga svaki put podsjeti u koliko duboku laž se ukopava.

Ne vide Naši, i ne ne osjećaju da je naš  nepropitivi i uzvišeni “Zapadni partner” baš nad Grabovicom pao svoj ispit. Jer što bi oni kopali po nekom genocidiću katolika i tako se izlagali  optužbama Istoka da su oni počinitelji najvećih Genocida ljudske povijesti. Od Konga do Aushwitza.

Da to Naši vide, Naši politički lideri, potomci ne samo osmanskih robova, nego i mletačkih, i mađarskih i austrijskih,  ne bi se tom Zapadu dodvoravali antisrbovanjem i antirusovanjem, demagogijama protiv jedinih dviju nacija koje su nam ikada u povijesti pomogle. Nego bi taj isti truli Zapad,  prezreli.

Ne osjećaju Naši Njenu snagu , ne poimlju da je  Grabovica postala paradigma europskog političkog vampirizma. Mjesto na kojem je Zapad našoj nevinoj djeci pio krv i nakon smrti.

Onako nevina, slaba, ubijena  krupnim zrnom i bojevim metkom, kao lane, nasred proplanka strogo zabranjenog za lovište.

Ne kapiraju Naši ono što kapiraju Nalogodavci Uzoritih Majki: Da Grabovica ruši apsolutno sve SDA/DF mitomanije i laži.

Sve do jednu. I to do srži.

Da je jača od svake naše pisane riječi i urlika.

I da ju se, baš zbog te snage, odriču jedan po jedan, i slavni i bijedni pripadnik Armije BIH, ne želeći imati ništa s njom,  tvrdeći da ti vojnici s njima i njihovom vojskom nemaju ništa.

Dok jednom od njih, koji je klao djecu i sada izdaju lažne potvrde o bolesti, kako ih ne bi, sve redom otkucao na sudu.

Ne razumiju Naši, da je Grabovica daleko najgori zločin BH rata,  desetorostruko puta gori od Srebrenice,   po svojoj brutalnosti, po  neviđenoj efikanosti istrebljenja, po razmjeru snage napadača i žrtve, i po skupom postratnom pravosudno brisanju.

Jako skupom. Ne usudimo se zamisliti koliko je haaškim trgovcima iz Sarajeva isplaćeno da Grabovicu preskoče.

Jer s njom presuđenom naprosto pada sve ono o čemu oni danas govore kada govore o sebi kao narodu žrtvi.

Ti isti naši političari ne razumiju niti koliko ubojstvo osmoro djece u Vitezu  ruši mitove SDA o općoj nevinosti SDA militanata Srednje Bosne i opće zlokobnosti hrvatske manjine u okruženju većine na tlu iste te Središnje Bosne.

Ne shvaćaju kolika je epika gore krvlju napisana. Niti to razumije barunija zagrebačka.

A radi se o trilogijma patnje hrvatskih termopilaca koji su gore opstali samo zahvaljujući svojoj junačkoj ludosti,  upravo onako kako su opstali  i Bošnjaci Istočnog Mostara.

To su dvije spartanske vojske ovog prokletog rata. I umjesto da im i jedni i drugi skinemo kapu, mi ih koristimo za naše nove sukrvice.

Mi djeca istog kralja. Plodovi jedne zemlje.

Oni , naši Legitimni, su dopustili da naše jame izblijede, da Erdoganovo Sarajevo iz godine u godinu medijski mijenja kulturu sjećanja na istinu, da kuje laž koju će potom istinom nazvati.

Isto tako nisu se potrudili, iako proračune imaju, u kantonima koje drže, Grabovicu, putem lobističkih ureda dići na nivo UN-a, na nivo CNN-a, niti na HRT ju nisu u stanju staviti u prvih pet minuta Dnevnika na dan genocida,  niti je itko od njih, naših političara,  štrajkao glađu pred Haagom. Baš zbog tog što su to što jesu i što ih plaćamo za to.

Time bi skrenuli pažnju svijeta na korumpiranost Haaških sudaca zločinaca po pitanju nesuđenja BH džihadu 90-ih. I pred narodom bi vratili vjeru u časno bavljenje politikom.

Cijelo vrijeme, zapravo,  ti naši brinuli su se samo za sebe.  Povlačeći se na klupu.

Prepuštajući naše najvažnije simboličke punktove zaboravu i banalizaciji.

Dok se SDA elita, od presuda branila napadima na druge i treće. Iako su svjesni da su počinili najgnjusnije zločine rata. Pa tako i prvi genocid BH rata 90-ih. Nažalost ne i prvi na tlu BIH.

“A samo su se branili”.

Grabovica,  precizno kao aceton, otapa i hrvatsku mitomansku srbofagiju, jer da su je počinili Srbi , cijela Hrvatska bi za nju znala.

Ona otapa ujedno i sve te naslage višedesetljenih ljepljivih propagandi samoljubnog  Sarajeva. Grada u kojem je sloboda odavno u katakombama.

Zato su ti sijači mržnje, odlučili, svjesni kolika je  Grabovica opasnost za opstanak njihove piramide laži, puno veće od one u Visokom, simbolički se ugraditi nad Grabovicu. “Usvojiti je”. A potom ju perverzno groomati po svom narativu. U nadi da to nitko neće primjetiti.

Šaptač šutnje, čovjek koji krije istinu o jamama Armije BIH, gotovo kao istinu o jami vlastitog oca,  simbolički je tako odlučio Grabovicu premjestiti pod Potočare, osvojiti taj simbolički punkt odredom svetih majki,  akindžijama humanosti, nositeljicama žezla žrtve, čija se čistoća namjere i neupitan moral ne smiju propitivati, a sve kako bi već sutra, u nekoj svom pohodu zla mogao mahati tim osvojenim punktom, fotografijama, izjavama, “opipljivim dokazom njegove humanosti”. Koja će se ugraditi nad njihovu.

One nama Grabovicu. Potom on njima Grabovicu. Potom on nama Grabovicu.

Isti oni policajci koje plaćamo da ne istražuju fizičko nasilje nad ženama u obitelji Mr.Žrtve? pic.twitter.com/i7SaZ4y4bj

— Jan Palach (@IurkovJan) January 26, 2023

Kakav ogavan plan jednog mentalnog  grobišta.

I nad tuđim grobom i nad tuđom rakom, sve samo kako bi nastavio ratovati protiv živih. Na viralnim frontama.. Na prave takav ne smije.

A propaganda je sve što  SDA-ova Republika Sarajevo izvozi u ovom besmislenom ratu poslije potpisanig mira..

Baš kao što je ništa drugo nego  propaganda i ovo danas  samoukazanje Gospi od Srebrenice u Grabovici.

U kojem su one , selfie žrtve, u prvom kadru, i one su vijest.

U Potočarima se najme traži poniznost i stavljanje u drugi plan pred simbolom žrtve. U Grabovici su one u prvom kadru.

I baš kao da Upravljaju s njima. Kao s geodetskim instrumentima. Dovedu ih, postave, snime, slože im priopćenje.

Unovačili su ih.

Remete im mir, dostojanstvo i ugled.

Ne poštuju ni njihovu žrtvu. Kamo li će našu.

Te nesretne žene, ni krive ni dužne, napaćene, nesumnjivo žrtve, možda najveće žive žrtve moderne Europe,  dopustile su sebi da u poraću budu instrument najgorih  među sobom.

Umjesto da se okruže dobrima i dobrom, da im se srce ispuni plemenitošću dobrih duša, i da među takvima nauče doktrinu kako da postanu  društveno gorivo pomirenja, budući da kapital za to imaju,one su se okužile  zlom.

One pišu što im ovaj  napiše, one govore što im  kaže. One idu gdje im pokaže prstom.

Njihova slika pred spomengrobištem “pobijene UZP-ovske djece” u Grabovici, stoga se čini kao fejk.

Nikakva sućut.

Jer evo, sve da i zaboravimo kako ih je tamo poslao sijač mržnje, sućut bi bila, ponavljamo, da prozovu kadije BH sudstva,  Izetbegovićevu kuću , Patkovićevu,  Džaferovićevu, da se odbiju s njima slikati.

To je jedini put istine. Sve ostale su istinite laži.

Kao i što je s hrvatske strane ograđivanje od našeg otpada naš imperativ jedine moguće pomirbe i suživota.

Ograđivanje ne samo od počinitelja nego i od nalogodavaca Ahmića, od Makinih “anđela silovanja” nevinih bošnjačkih djevojaka u Mostaru. I javni prijezir prema takvima.

Drugog puta nema.

Ništa ne znači bratu Bošnjaku Hrvat koji je odlučio kleknuti u Ahmićima a potom nastavio veličati one koji imaju prste u tim istim Ahmićima kao što ništa ne znači Hrvatu njegov brat Bošnjak koji je kleknuo u Grabovici a potom nastavio veličati one koji su Grabovicu počinili.

A ovo danas  je izgleda upravo bio taj čin.

Jer nema ama baš niti jedne ideološke strune SDA s kojom su Majke Srebrenice u sukobu.

One ukratko nisu bosanske “Žene u crnom”.

One su SDA vojska.

Žene u crnom su u ovoj priči tek samo Majke Grabovice.I sve do jedna je mrtva.

Urešena u smrti tek zelenom modrinom hladne Neretve, no ipak odnešene u dubine rijeke, ili čak u mora, u svojoj kućnoj crnini koju je tradicionalno kao Hrvatica nosila.

Samo je Mladenku rijeka pokopala u plavom.

U haljini u kojoj je kao djevojčica zatečena.

Ako postoji karma, i ako naši paganski bogovi koji su nekad vldali vodama Nere Etve, nisu posve iskorijenjeni od Inkvizicije, ako  djeluje drevno prokletstvo do u 99 koljeno po kazni nevine krvi, ono koje će strefiti obitelji haaških sudaca, to proklestvo će doći iz Grabovice.

Nevina žrtva , kazuju stare panslavenske mitike, postaje Mora osvetnica u smrti. Možda su Augustina i Mladenka, danas  nesmirene sirene  osvetnice.

Osvetnice prešućenog genocida nad sobom i svojim oduzeti. mladostima.  Možda plivaju prema Nizozemskoj.

Možda vrebaju najmilije duše u društvu sudca Agiusa. Možda su već njegov najgori strah.

Ako naši paganski bogovi nisu posve istrebljeni, bogovi kojima su se klanjali i Tvrtkovići i Kosače i  Kotromanići, kao i njhovi praoci, i oci otaca njigovih,  tako će to biti. One će biti njegove najgore mučiteljice. Na ovom ili na onom svijetu.

Memorijalni Centar Grabovica

*Potpis je naravno ironija činjenice da tog centra nema, niti će ga ikad biti.  Jer sva Memorija Grabovice ubijena je u genocidu. Tamo više ničeg nema. Osim selfija. Naših i vaših.

I pokojeg selefije.