“Ne držite mi govor, ustat ću iz groba i je*** vam mater”

Pavle Vuisić slovio je za nesvakidašnjeg, nepredvidljivog i živopisnog čovjeka, koji je rođen 10. srpnja 1936. godine. Prije nekog vremena u javnosti se jako puno govorilo o njegovoj oporuci i jednoj izbačenoj riječi. Izbačena riječ ne samo da mijenja smisao čitave oporuke već ljude upućuje na pogrešno tumačenje karaktera velikog glumca, ispričala je svojedobno Mirjana Vuisić, njegova udovica.

U krivoj verziji Pavle iznosi molbu da mu nitko ne drži govor, da nitko ne kaže nijednu riječ na njegovom sprovodu, a u suprotnom će se u grobu prevrnuti i ne samo to nego će ustati iz groba i “jebati im mater”. Doslovno. Iščitavanjem te oporuke moglo se zaključiti da je mizantrop, da je na kraju zamrzio sve ljude. Međutim, iz izvorne verzije oporuke, rukom pisane, vidi se da je Pavle napisao da moli da mu nijedan komunist ne drži govor i sve što slijedi nakon toga upućeno je njima, komunistima.

Izvorna verzija glasi

Oporuka:

Pavla Vuisića, rođenog od majke Radmile i oca Miša, koji dana prvog novembra 1982. godine, pri čistoj savjesti i zdravog uma sastavlja ovu poruku. Mirjani, ženi mi, sve što imam za slučaj da odapnem, ostavljam, s tim da razumno rasproda ili otuđi imovinu moju, odnosno svoju, a ako ne bude u stanju da imovinom raspolaže, da to samo sud može uraditi. Mirjana, ako poslije mene ostane, ima me sahraniti sa svim adetima i čestima crkve pravoslavne, sa šest popova da se pred mojim tijelom vide i čuju. Sahraniti me ima u grobnicu našu, govori posmrtni ili slično da se čuo nije. Ovijeh šest popova (koje za inat hoću) da sve ono što se oko groba radi, rade i šute. Šute (ćute).

Neka u sebi pjevaju.

Pošto mislim mrijeti, zašto bih i onako sve ovo pisao, još da vas zamolim da mi nikakav komunist ni govora, ali niti jedne riječi ne progovori, jerbo ću se u grobu prevrnuti i ne samo prevrnuti, već i ustati iz groba da ga noću moram i da mu, njemu i svima, koliko ih je na svijetu, jebem mater…