NAUČIO I ARAPSKI “Za saudijske običaje pomalo čudno, ali Zlatko je postao kućni prijatelj i dio obitelji”

Kad sam dobio CV Zlatka Dalića, koji mi je dao menadžer iz Albanije, nisam vjerovao da bi čovjek iz Europe htio doći trenirati naš klub i živjeti u pustinji – započeo je sa svojom, nikada ispričanom pričom Fahd Al-Madalj, predsjednik saudijskog kluba Al-Faisaly Harmah.

U tom je klubu Zlatko Dalić započeo svoju arapsku trenersku avanturu. Fahd Al-Madalj je odlučio iznijeti detalje o čovjeku koji je ispisao nogometnu povijest osvojivši s hrvatskom drugo mjesto na Svjetskom prvenstvu u Rusiji.

“Dalić i ja ostali smo prijatelji i često se čujemo. Na žalost, više se neće vratiti u naš klub kao trener, ali kao prijatelju i bratu, vrata su mu uvijek širom otvorena. Zlatko Dalić nije osvojio samo moje i srca navijača već i srca cijele moje obitelji, starješina cijelog plemena”, govori Fahd Al-Madalj za Večernji.hr, prisjećajući se kako je uopće došlo do suradnje.

Sreli smo se u Damasku

– Kad je naš klub ušao u prvu ligu, tražili smo trenera koji bi nas mogao voditi kako bismo ostali u prvoj ligi. Nikada nismo težili velikom uspjehu, samo smo htjeli zadržati ono što smo postigli. Između više od 30 CV-a koje sam imao pred sobom odlučio sam prvo porazgovarati s Dalićem. Prvi sam se put s njim sreo 2010. u Damasku, glavnom sirijskom gradu.

Odmah me fascinirao svojom osobnošću i ambicijom, unatoč tome što je bio vidljivo umoran od puta iz Zagreba do Damaska. Odmah sam ga pitao zašto se odlučio napustiti Europu i doći u pustinju? Bio je otvoren i iskren prema meni, kazavši kako želi ovdje stvarati uspješnu karijeru i svoje ime. Jer u Europi će to teško stvoriti obzirom nitko ne gleda kvalitetu već veliko ime. Dalić je kazao kako on upravo želi dokazati svoju kvalitetu, niti jednom riječju ne ističući svoj ego.

Vidjevši toliku iskrenost, odlučio sam kako je upravo on trener kakvog trebamo, jer ni jednom riječju nije pitao za uvjete. Bio sam siguran kako Dalić nije svjestan kamo ide, ali isto tako nije pokazivao nikakvu zabrinutost ili strah. U Damasku smo odmah potpisali ugovor na dvije godine prema kojem će godišnje zaraditi 230 tisuća dolara – govori Fahd Al-Madalj, koji je dobro procijenio kako Dalić nije svjestan kamo ide.

I sam Dalić govorio je o tome koliko je bio iznenađen i šokiran kad je vidio kamo je došao, ali nikada nije niti pomislio odustati jer, kako je kazao, dobio je priliku života koju je morao iskoristiti.

Prespavali smo u Riyadu i pošli prema mjestu iz kojega je klub koji trebam trenirati. Dva sata vozimo se kroz pustinju, vani je plus 50, kraj je svibnja, a ja gledam kroz prozor auta i pitam se: Zlatko, kamo ti to ideš?! Vratio bih se odmah kući, ali se javio moj livanjski poriv: nećeš odustati, nećeš se vratiti, ideš dalje! Dođem u grad koji ima 50 tisuća stanovnika, ali klub nije iz toga grada, nego iz predgrađa s 3000 ljudi. Dođemo u kamp pa tražim gdje je svlačionica. Nema svlačionice, nema ničega, ima samo teren i neki objekti oko terena. Domaćini prostrli tepih na travnjak, mi sjeli, pijemo čaj i razgovaramo – govori Dalić ističući kako su ga odmah na početku fascinirali skromni igrači u kojima je prepoznao sebe u mlađim danima i počecima svoje nogometne karijere.

Predsjednik saudijskog kluba Al-Faisaly Harmah Fahd Al-Madalj bio je uvjeren kako će Dalić, nakon što vidi uvjete, otići u Hrvatsku i više se neće vratiti. Međutim, Dalić je otišao u Hrvatsku, ali ne kako bi ostao, već okupiti svoju hrvatsku ekipu – dva pomoćnika, fizioterapeuta i nekoliko igrača, te se vratio u Arabiju.

“Zlatko nas je odmah na početku šokirao načinom vođenja kluba, ali i dao na znanje da će ga on voditi i neće dati nikom da se miješa u njegov posao. Kada nam je naredio da trening počinje u šest sati ujutro, prvo smo mislili da se s nama šali. Međutim, njegova ozbiljnost spustila nas je na zemlju. Igračima nije bilo drago ustajati tako rano, ali morali su ga slušati jer je on trener i glavni autoritet. Nevjerojatno je koliko se brzo stvorila kemija između njega i igrača. Ne samo da su postali najbolji prijatelji već jedna velika obitelj.

Naučio govoriti arapski

– Svojom iskrenošću i skromnošću brzo je stekao veliko povjerenje i naše obitelji Al-Madalj, vlasnika kluba. Dalić nije bio samo trener već i naš kućni prijatelj i dio obitelji. Išao je s nama svuda. Bio je na svim našim manifestacijama i proslavama. Za saudijske običaje bilo je malo čudno da je stranac postane dio naše obitelji, ali Dalić je takav da ga možeš samo voljeti – s ponosom je govorio Fahd Al-Madalj. Zlatko Dalić je naučio i arapski, što je bilo još jedno veliko postignuće s obzirom na težinu tog jezika.

Tako je s igračima na treningu komunicirao isključivo arapski, zbog čega su mu se svi divili. Saudijski novinari opisivali su ga kao nevjerojatno strpljivog čovjeka tvrdeći kako je i njima bilo teško izvještavati i boraviti nekoliko dana na stadionu koji je bio izvan civilizacije, u pustinji, dok je Dalić tamo živio bez problema i jednom tjedno odlazio u Riyad u nabavu namirnica. Oko hrane nikada nije bio izbirljiv. Jeo je sve što su jeli i Saudijci i nikada nije tražio ništa posebno. Iako se nekada znao teško nositi s velikim vrućinama, nikada nije odgodio trening ili ga pomaknuo, već je uvijek sve odrađivao u određeno vrijeme.

Da je Dalić radio marljivo i dobro, unatoč teškim uvjetima, dokazuje i to da je u sezoni 2010./2011., kada je postao trenerom novog prvoligaša Saudijske Arabije, Al Faisaly iz Harmaha, po izboru novinara Saudijske Arabije proglašen trenerom godine. Dalić je dobio 86 glasova, a Vincente Calderone, primjerice, samo 26 glasova. U klubu Al-Faisaly ostao je do isteka ugovora 2012. godine. Postavši najtraženiji trener ne samo u Saudijskoj Arabiji već u čitavom Arapskom zaljevu ponude su tada prštale na sve strane.

Dalić je tada dobio poziv najboljeg azijskog kluba svih vremena Al Hilal FC-a, jedinoga kraljevskog kluba, uz Real iz Madrida, i prihvatio ga. S Al Hilalom osvojio je Prince Cup i dogurao u fazu doigravanja Azijske lige prvaka. Ubrzo su Daliću stigli poziv i ponuda kluba Al Ain iz Ujedinjenih Arapskih Emirata. U tome klubu se zadržao od 2014. do 2017. S njim je najprije osvojio Presidents Cup i još četiri važna naslova.

– S Dalićem smo proveli dvije nezaboravne godine u kojima je od kluba koji je jedva ušao u prvu ligu napravio pravu instituciju. Iako smo postali prava obitelj, Dalića to nije spriječilo da ode u drugi klub. Dalić je uistinu bio velik čovjek. Kad je dobio ponudu iz Al Hilala, kazao mi je kako ne ide radi novca, već ide u jači klub kako bi gradio svoju karijeru, po što je i došao. Daliću novac nikada nije ništa predstavljao. Kad bi odlučio nešto napraviti, nije mu bilo važno koliko je novca u pitanju, je li to minimalna ili enormna svota.

Po tome je bio velik. S Dalićem sam postao veliki prijatelj i moja jutarnja kava nije mogla proći bez njega. Nedostajao je mnogo meni i mojoj obitelji, ali i klubu kad je otišao.

Vjerovao sam u njega

Najvažnije je da smo ostali prijatelji. Kad je dobio poziv za izbornika hrvatske reprezentacije, nazvao me i pitao me za mišljenje. Bez oklijevanja sam rekao da to preuzme i da on to može bez obzira na težak trenutak u kojem je preuzimao reprezentaciju. Vjerovao sam u njega i znao da će napraviti veliki rezultat. Osvajanje drugog mjesta na Svjetskom prvenstvu u Rusiji za svakog tko poznaje Dalića nije iznenađenje. Sretan sam što smo ga upoznali i ponosni smo što je trenirao naš klub – kazao je Fahd Al-Madalj te dodao kako se nada će se jednog dana veliki Zlatko Dalić, koji je došao do svjetskog trona, vratiti u pustinju, iz koje i krenuo u taj veliki pohod.

Dnevnik.ba