Published On: Fri, Oct 10th, 2014

NAŠE ZEMLJE SIN: “U Dretelju i Heliodromu bile su, rekao bih, složene okolnosti boravka, Hrvate Srednje Bosne čistila je ABIH, ne Tuđman, Muslimane Stoca nitko nije čistio”

Glasovanjem za Raguža, Bošnjaci će možda po treći put zeznuti Hrvate, ali i sami sebe. Naime ukoliko podrže Raguža za predsjednika neće samo ojačati hrvatske teze o kolektivnoj obespravljenosti u BIH nego će praktički  pomoći obrani haaške šestorke. Jer glas za Raguža jeste i podrška njegovim dokumentiranim tezama sa haaškog svjedočanja u obrani haaške šestorke, izjave koje ne mogu biti tako lako brisane kao stavovi sa službene stranice hdz1990 koji su listom maknuti kao npr. čestitka za dan HercegBosne koje više na stranici HDZ1990  nema.

Glasovanjem za Raguža Bošnjaci bi tako javno mogli priznati  kako u Stocu nije bilo etničkog čišćenja Muslimana, kako su u Heliodromu i Dretelju bile “složene okolnosti boravka” a ne ozbiljna tortura i premlaćivanje, i kako je Hrvate Srednje Bosne etnički čistila ABIH a ne Tuđmanova politika. Nakon Raguževog izbora, dragi susjedi,  nemojte kmečati nismo znali. Ellhamdullilah!

Inače, g. Raguža zamolili smo za odgovore na 15 jednostavnih pitanja, očekujemo u toku dana odgovore. Vidimo da je našao vremena gostovati na svim sarajevskim televizijama i dati veliki interview klixu. Bit ćemo pravo ljubomorni ako Poskoku ne da odgovore. Ako ništa, objavit ćemo pitanja, čisto da se javnost uvjeri zašto su tako teški odgovori na njih…

Martin Raguž, poslanik u Parlamentu BiH uslove u zloglasnim čapljinskim logorima Dretelj i Gabela tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, nazvao “složenim okolnostima boravka”

Martin Raguž, poslanik u Parlamentu BiH, svjedočeći u odbranu bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića, je uslove u logorima u Čapljini, tokom hrvatsko-muslimanskog sukoba 1993. godine, nazvao “složenim okolnostima boravka”. Prema svjedočenjima bivših zatočenika logora Dretelj i Gabela, iscrpljivanje glađu, mučenja i premlaćivanja su bili samo dio svakodnevne torture koja je nad njima provođena.

U unakrsnom ispitivanju od strane tužioca svjedok je potvrdio da je, po dolasku na dužnost zamjenika predstojnika Ureda za prognana i raseljena lica Herceg Bosne, na jednoj od sjednica HVO održanoj u julu 1993. godine obaviješten o stanju u zatvorima u Čapljini. Po njemu, vlasti Herceg Bosne su tada pokazale “odgovornost prema situaciji” naloživši da se zatvorenici prebace u Ljubuški gdje je otvoren tranzicijski centar.

Tužilac Daglas/Douglas Stringer je sugerisao da je HVO tranzicijske centre koristio za sistematsko iseljavanje muslimanskog stanovništva iz Čapljine, Ljubuškog, Stoca i drugih hercegovačkih gradova, uključujući i zatočenike spomenutih logora i njihove porodice. Ured za prognana i raseljena lica je, po tužiocu, učestvovao u etničkom čišćenju Muslimana tako što je prikupljao zahtjeve i pribavljao vize za njihov odlazak. Svjedok, međutim, tvrdi da je svrha tranzicijskih centara bila da se “pomogne ljudima” koji su htjeli otići “na bolje i sigurnije mjesto” nego što je, kako je to rekao, bio logor u Dretelju.

Tvrdnje tužioca da je HVO 1993. godine provodio politiku iseljavanja Muslimana iz Hercegovine kako bi se napravio prostor za Hrvate iz srednje Bosne svjedok je odlučno odbacio. Umjesto izraza kao što su “etničko čišćenje” i “iseljavanje”, kojima se koristio tužilac, svjedok se radije služio terminom “pomijeranje stanovništva” koje, po njemu, treba sagledavati u kontekstu ukupnih dešavanja u BiH tokom rata.

Svjedok je bio posebno osjetljiv na tužiočeva pitanja o Stocu, njegovom rodnom gradu u kojem je do rata, po popisu iz 1991. godine, živjelo oko četrdeset posto Muslimana. Insistirao je na tome da je taj grad davno napustio, te da ga tokom rata ništa nije vezivalo za Stolac. Na zahtjev tužioca da objasni zašto do kraja ljeta 1993. godine u tom gradu više nije živio nijedan Musliman, svjedok je izbjegavao odgovoriti i rekao da treba imati u vidu da su Srbi na početku rata protjerali i Muslimane i Hrvate iz tog grada.

 

Martin Raguž u nastavku svjedočenja u odbranu Jadranka Prlića tvrdi da je preseljavanje Hrvata iz srednje Bosne u Hercegovinu bilo u funkciji spašavanja njihovih života a ne “obrnutog etničkog čišćenja” koje je, po tužiocu, za cilj imalo da se osigurana hrvatska većina u hercegovačkim općinama iz kojih su protjerani Muslimani. Koordiniranu akciju iseljavanja je nazvao solidarnošću koja će se pamtiti

Preseljavanje oko 15.000 Hrvata sa područja Kaknja u Hercegovinu u drugoj polovini 1993. godine od strane HVO nije bilo u funkciji obrnutog etničkog čišćenja, kako to tvrdi tužilac, već spašavanja njihovih života, rekao je član Parlamenta BiH Martin Raguž u nastavku svog iskaza u odbranu bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića.

Prema riječima svjedoka koji je tokom najžešćih sukoba između HVO i Armije BiH 1993. godine obavljao najprije dužnost zamjenika, a kasnije i predstojnika Ureda za prognana i raseljena lica Herceg Bosne, hrvatsko stanovništvo sa područja Kaknja i Vareša je bilo prisiljeno napustiti svoje domove zbog “stalnih napada Armije BiH na to područje”. Apeli stanovništva za pomoć i nemogućnost da im se pomogne su, prema njegovim riječima, bili glavni razlozi što su oni u nekoliko konvoja preseljeni u Hercegovinu.

Svjedok je potvrdio da je preseljavanje Hrvata iz Kaknja obavljeno u koordinaciji Ureda za izbjegla i prognana lica, hercegovačkih općina koje su se pobrinule za njihov smještaj i pripadnika HVO. Bila je to, kako je rekao, solidarnost kakva će ostati trajno upamćena. Negirao je tvrdnje tužioca da je to preseljenje bilo povezano sa namjerom da se hrvatsko stanovništvo u što većem broju naseli u hercegovačkim općinama iz kojih su prethodno protjerani Muslimani kako bi osigurali potrebnu hrvatsku većinu.

Raguž je, takođe, negirao navode optužnice da je izdavanje viza za odlazak u treće zemlje bilo instrument etničkog čišćenja Muslimana iz Hercegovine. Sama činjenica da je izdan “vrlo mali broj” takvih viza, po njegovim riječima, govori o tome da se nije moglo raditi o etničkom čišćenju. Ljudi su, rekao je, jednostavno išli tamo gdje im je bilo bolje. Na sudijsko pitanje da kaže o kojem broju izdanih viza se zapravo radi, svjedok je odgovorio da ih je moglo biti “samo nekoliko hiljada” što je, po njemu, mali broj u odnosu “na milion ljudi koji su već bili raseljeni širom svijeta”.

Nakon glavnog iskaza, svjedoka je kratko ispitala odbrana optuženog Milivoja Petkovića. Pošto advokati ostalih optuženih nisu imali pitanja za ovog svjedoka, pred kraj današnje sjednice svjedoka je počeo unakrsno ispitivati tužilac.

 

RAGUŽ, SVJEDOK OBRANE JADRANKA PRLIĆA: Žene i djecu u ratnom Sarajevu bošnjačka elita koristila je za političke ciljeve

Martin Raguž, zastupnik u Parlamentu BiH, je svjedočeći u odbranu bivšeg premijera Herceg Bosne Jadranka Prlića potvrdio teze nekadašnjih čelnika bosanskih Hrvata da je vlada u Sarajevu – u kojoj su preovladavali Bošnjaci – željela unitarnu BiH, da su zbog izolacije Sarajeva Hrvati bili “prisiljeni” da se sami organizuju, te da je Republika Hrvatska izbjegla i prognana lica iz BiH zbrinjavala “izvan svojih mogućnosti”. Takođe je potvrdio da su za smještaj izbjeglica na području Herceg Bosne bile nadležne općinske vlasti, a ne vlada na čijem se čelu tada nalazio Prlić.

Raguž je u junu 1992. godine ispred Liberalno demokratske stranke izabran za ministra za rad, socijalnu skrb i izbjeglice RBiH. Krajem decembra 1992. godine je napustio Sarajevo i otišao u Zagreb gdje se pridružio svojoj obitelji kako bi s njima “dočekao Novu 1993. godinu”. Smatrajući da će iz Zagreba “učinkovitije” obavljati svoje ministarske dužnosti više se nije vraćao u Sarajevo. U maju 1993. godine prihvatio imenovanje na mjesto zamjenika predstojnika Ureda za prognanike i raseljena lica Herceg Bosne, nakon čega je u julu ili avgustu te godine razriješen dužnosti ministra u vladi RBiH.

Raguž je u prvom dijelu svjedočenja optuženog Prlića opisao kao čovjeka “vrlo dobrih organizacionih sposobnosti”. Upravo zbog tih kvaliteta, prema njegovim riječima, Prlić je u novembru 1992. godine imenovan za predstavnika Vlade RBiH za saradnju sa susjednom Hrvatskom.

Prlićev advokat Majkl/Michael Karanavas je svjedoku, između ostalog, citirao bivšeg izaslanika za Balkan Dejvida Ovena/David Owen koji je u svojoj knjizi napisao da je iz razgovora sa tadašnjim predsjednikom Predsjedništva BiH Alijom Izetbegovićem zaključio da su vlasti u opkoljenom Sarajevu namjerno zadržavale žene i djecu umjesto da ih izmjeste van grada. Svjedok je odgovorio da ne bi želio govoriti “da li je tako moralo biti” ali da smatra da je Vlada RBiH, zadržavajući žene i djecu u Sarajevu, radi ostvarenja svojih političkih ciljeva, održavala sliku grada u kojem iz dana u dan ginu civili.

Svjedočenje Martina Raguža se nastavlja sutra.

Izvor vijesti : http://www.sense-agency.com/tribunal_(mksj)/%E2%80%9Cslozene-okolnosti-boravka-u-logorima-hvo.25.html?cat_id=1&news_id=5615