Mile Lasić, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, smatra da na predstojećim izborima neće biti jedinstvenog pobjednika, zbog čega bi mogla nastati, kako je on naziva, “smrdež” koalicija, u kojoj su svi oni koji se ne podnose, zajedno i dijele vlast, što je, prema njegovim rječima, malo bolje od “gnjavež” koalicije koja se zasniva na nelegalitetu i nelegimitetu.
On u intervjuu za Press objašnjava značenje ovih živopisnih termina i naglašava da obe vrste koalicijskih postizbornih sporazuma ne mogu donijeti ništa dobro i zbog toga naglašava da ni poslije 12. listopada građani ne trebaju očekivati neke drastične promjene nabolje.
– U samoj kampanji svjedoci smo da nam političari ne nude ništa novo zbog čega bismo se mogli nadati boljoj budućnosti. Počevši od slogana, do photoshopa vidljivog na plakatima i bilbordima. Sve je to staro pakovanje, zamotano u celofan. Možemo vidjeti da ne postoji nijedna nova ideja koja vodi ka konsenzusu, kako u entitetima, tako i na nivou BiH. Nigde nema ideje koja bi značila čvrstu europsku perspektivu ove zemlje. Tu i tamo, netko deklarativno govori o Europi. Sve je već viđeno i beskrajno staro, te se sami politički akteri pojavljuju kao prevaziđeni i olinjali lisci koji bi da navodno mijenjaju svet, ali da se oni ne promijene – naglasio je Lasić.
Očekuje nas period agonije
Možemo li očekivati neki veći angažman EU i međunarodne zajednice u BiH poslije izbora?
– Može se pretpostaviti da će doći do određenog angažmana EU i međunarodne zajednice kada se u listopadu konstituira nova Europska komisija i formiraju koalicije, ali ne može se sa sigurnošću govoriti o tome, jer morala bi se promijeniti politika Unije prema nama. Oni zasad kažu da ne mogu oni donositi odluke umjesto nas i traže da se međusobno dogovorimo.
S druge strane, naši političari nisu u stanju da se dogovore i govore jednim glasom prema EU i zato tapkamo u mjestu. Ne možemo biti sigurni iz razloga što su druge zemlje u regiji, poput Srbije, pa i Albanije, veći prioritet za EU. Oni BiH smatraju smirenim ili pacifiranim problemom, koji ne traži hitnu reakciju i zato bi ovo mogao biti period agonije za nas.
Zašto su onda svi političari toliko sigurni i samouvjereni u pobjedu na narednim izborima?
– Mi živimo u totalno neodgovornoj političkoj kulturi. Nema odgovornosti za izgovorenu riječ i obećanja. Za čudo je što niko od građana ne pita političare šta su do sada uradili i šta su nam dali. Ovdje imamo totalno dno i najniži nivo podaničke kulture, nerazumijevanje građana i spremnost na podvalu. Političari igraju na sigurno i obraćaju se političkoj klijenteli, zaposlenima u državnim službama i zavisnima od njihove vlasti, a mi drugi koji smo sumnjičavi i propitujemo, ili bismo htijeli propitivati te politike, nismo za njih uopće interesantni. Njih interesuje samo njihova klijentela.
To onda znači da u BiH i nema dovoljno kritičke mase koja bi mogla nešto promijeniti nabolje.
– Upravo tako. Nije uopće realno očekivati da se bilo što promijeni. Slabašna šansa u FBiH postoji da se ovaj put kaže da je dosta formiranja platformi koje će opet izgurati Hrvate iz vlasti, a sve drugo je zapravo viđeno i nije realno očekivati neku veliku promjenu. Ja je ne vidim. Druga je stvar šta bi bilo dobro, a to je da se formiraju i profiliraju desni i lijevi blokovi i da se točno znaju postizborne koalicije koje proizlaze iz tih kvaliteta, ali unutar narodnih stranaka se vode veliki obračuni, kao i unutar lijevih stranaka koje to zapravo nisu, jer one su neojakobinske, neostaljinističke, u suštini nacionalističke.
Šta onda očekuje ove koji pobijede i dođu na vlast u narednom periodu?
– Ništa dobro. Oni ne znaju ništa drugo da rade nego boriti se da dođu na vlast, ali mislim da se uvaljuju u veliku muku, jer izostanak iz procesa u pridruživanju EU znači pozabaviti se sigurnim protestima u naredne četiri godine. Najgore je što političke elite nisu spremne na konstitucionalni redizajn ove zemlje, a on je nužan, kao što je nužno ispuniti one dvije obveze iz procesa pridruživanja EU. Oni to ne žele, a ako stojimo u mjestu, protesti su neizbježni i ja ne bih bio rado u koži domaćih političara koji se grčevito bore za vlast, jer će se teže nositi sa svim tim nego što to danas zamišljaju.
Znači da oni i ne znaju u šta se upuštaju?
– Može se reći i tako, a možda i bolja ona narodna “kukala im majka”.
Press.rs, 09.10. 2014. , razgovor vodio: Milovan Matić
wpDiscuz