Uhićenje i određivanje pritvora desetorici pripadnika HVO-a, koje su pravosudne vlasti Republike Srpske optužile za ratne zločine nad srpskim zarobljenicima i civilima u Orašju tijekom 1992. i 1993. godine izazvalo je pravu dramu u hrvatskom državnom vrhu.
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović prva je rekla da o tome nije imala nikakvu informaciju i ostavila u zraku pitanje tko je u Hrvatskoj odgovoran. O istoj se temi u srijedu, i to od prije podne pa sve do navečer razgovaralo u Vladi. Na stolu su bila pitanja o tome kako je došlo do optužnica, tko je znao da se one pripremaju, koliko je dokumenata protiv optuženika iz Zagreba otišlo u BiH, kakva je u tome uloga Sigurnosno obavještajne agencije, kakva Ministarstva pravosuđa, a kakva Državnog odvjetništva.
Utvrđivanje činjenica
Sve što o tome znaju premijeru Andreju Plenkoviću su referirali ministri pravosuđa, Ante Šprlje, unutarnjih poslova Vlaho Orepić, obrane Damir Krstičević, branitelja Tomo Medved, glavni državni odvjetnik Dinko Cvitan, ravnatelj SOA-e, Daniel Markić. Imperativ je bio da se utvrdi što više činjenica vezanih uz slučaj i da se na sjednicu četvrtak izađe sa suvislim stavom. Izjave koje su davali sudionici sastanka bile su vrlo šture, a i sadržaj razgovora nastojao se zadržati u tajnosti. Saznali smo, međutim, kako je u jednom trenutku pod povećalo bila stavljena uloga Državnog odvjetništva RH i to pri prikupljanju dokumentacije koja bi trebala biti podloga za optužbe protiv zapovjednika obrane Orašja Đure Matuzovića i ostalih. Osoba koja je bliski suradnik jednome od nositelja vlasti rekla nam je kako postoje razlozi da se razmotri uloga i eventualna odgovornost naših tužitelja za ovaj događaj.
– Čini se da je problem u tome što se nije s dovoljno pažnje pristupilo slučajevima i nije se proučavalo i analiziralo što od dokumenata traže tužitelji iz BiH, a još manje što im se dostavljalo. Ispada da se dokumentacija slala neselektivno, a da pritom nitko za to nije ni znao – kazao je naš sugovornik koji je iz prve ruke upućen u poteze koji su se oko ove teme razmatrali na Pantovčaku i u Banskim dvorima. Navodno je iz BiH u nekoliko navrata signalizirano kako bi hrvatski tužitelji mogli poslati zahtjev da preuzmu istragu i progon u povodu sumnji u zločine u Orašju, ali je, kako tvrdi, to zanemareno. Te smo teze pokušali provjeriti u DORH-u i dobili smo neslužbenu informaciju kako je točno da su tužitelji iz BiH bili skloni prepustiti što više slučajeva, no to nije baš jednostavno.
– U konkretnom slučaju nema nikakve osnove po kojoj bi hrvatska tijela kaznenog progona mogla preuzeti progon. Pripadnici HVO-a optuženi za zločin u Orašju su državljani BiH, žive na teritoriju BiH, i zločin je počinjen u BiH. Nema, dakle, nikakve osnove po kojoj bi im se moglo suditi u Hrvatskoj – kaže naš sugovornik.
Napominje, međutim, da bi trebalo rasvjetliti pitanje što su radile hrvatske tajne službe ako je točna informacija da smo još 2014. godine znali za optužnice.
Uloga tajnih službi
– To vam nitko neće službeno reći, ali su tajne službe mogle obavijestiti optuženike što im se sprema i dati im mogućnost da se sklone u Hrvatskoj. Ne bi ih to spasilo od optužnice, niti ih treba spasiti, ali bi u slučaju da su se zatekli kod nas Hrvatska imala osnovu da od pravosudnih vlasti BiH zatraži ustupanje kaznenog progona – kaže naš sugovornik upućen u ovu problematiku. O tome je li ustupanje kaznenog progona hrvatskim vlastima izlaz za navodne istrage i optužnice protiv generala Krstičevića i drugih generala HV-a nije mogao zauzeti stav. Svi ovi argumenti očigledno su bili uvaženi tijekom razgovora u Vladi budući da se nije prozvalo ni jednu instituciju, niti se ikoga optužilo za propuste.
Razmjenu dokaza potpisao je Bajić
Prvi sugovornik koji nam je otkrio kako se u srijedu preispitivala odgovornost Državnog odvjetništva je na pitanje u kojem se vremenskom periodu dostavljala dokumentacija koja je navodno poslužila kao podloga za uhićenja pripadnika HVO-a uključenih u obranu Orašja, odgovaorio da se to posebno odnosi na razdoblje od posljednjih godinu dana. Napomenuo je kako je sporna dokumentacija dostavljana preko Ministarstva pravosuđa, ali da se njih ne može pozivati na red jer je u međunarodnoj suradnji i pravnoj pomoći Ministarstvo pravosuđa u svojevrsnoj ulozi poštara. govor o razmjeni dokaza s tužiteljima u BiH potpisao je još 2013. godine bivši glavni državni odvjetnik Mladen Bajić, no suradnja koja je u srijedu stavljena pod povečalo, ostvarena je kasnije. Osoba koja je iz pravosudnih krugova upoznata s ovom problematikom uvjerava nas kako je promašeno prozivati DORH radi suradnje s tužiteljima u BiH budući da su oni imali pravo uvida u arhiv HVO-a. – Osim toga, zaboravlja se kontekst u kojem je sklopljen ugovor. To je 2013. godina, vrijeme kada su SAD i EU forsirali da budemo lider u regiji u osudi ratnih zločina – kaže naš sugovornik.
wpDiscuz