Postoji nešto zastrašujuće u vojnim paradama i njihovom savršenom redu, piše CNN-ov urednik Nic Robertson. Kim Jong Un redovito se hvali nevjerojatno organiziranim javnim nastupima s tisućama vojnika i civila, ali sve to daje za naslutiti da savršeni red prije ili kasnije se mora raspasti.
Međutim, njegove sve opasnije prijetnje nuklearnim ratom Zapad shvaća sve ozbiljnije i sve više ljudi je svjesno da će prije ili kasnije s riječi prijeći na djela. Prijetnje o lansiranju nuklearnih projektila na SAD nisu pretjerana novost, ali ne smije se računati da će protivnik ostati samo na prijetnjama, prenosi express.hr
Robertson tvrdi da sjevernokorejski diktator vjerojatno razmišlja i o drugim diktatorima i njihovom neslavnom padu. Libija pod Muammarom Gaddafijem se postupno otvarala zapadnom svijetu, surađivali su u hvatanju osumnjičenih terorista, predali su čak i sva istraživanja vezana za nuklearno oružje. Očekivali su da će tako imati bolje odnose s ostatkom svijeta i nekoliko godina je to doista tako i funkcioniralo. Libijski BDP je rastao iz godine u godinu, ali najveća prepreka bio je upravo Gaddafi.
Izgubio je dobar dio moći, ali je i dalje bio basnoslovno bogat šef korumpirane države. Onda je došlo i Arapsko proljeće i prosvjedi protiv njegove vlasti. Uskoro je počela i oružana pobuna, a Gaddafi je uzvratio istom mjerom. Očekivao je da će ga zapadne države podržati, ali se prevario u procjeni. NATO je bombardirao Gaddafijevu vojsku. NATO mu nije zaboravio ni oprostio ranije grijehe.
Sada je potrebno raditi s Kim Jong Unom na ublažavanju prijetnji s obje strane, a tek kasnije je moguće razgovarati o mogućem smanjivanju sjevernokorejske vojne moći. Za takvo što je preduvjet postojanje posrednika kojima Kim vjeruje. Donedavni izgledni kandidati bili su Kinezi i Rusi, ali na nedavnoj sjednici UN-ovog vijeća sigurnosti jednoglasno su izglasane još veće sankcije protiv Sjeverne Koreje. Kina i Rusija su podržale takve sankcije i čini se da su, barem zasad, oni se okrenuli protiv Kima.
Sjeverna Koreja također mazi i pazi svoju vladajuću kastu, ali ništa od toga ne jamči apsolutnu odanost. Robertson je svjedočio kako su libijski generali redovito odlazili na drugu stranu čim im se ukazala izgledna prilika. Kim Jong Un možda razmišlja da ne smije vjerovati zapadu i da je jedini spas njegove vlasti posjedovanje nuklearnih projektila kojima će jamčiti da ga nitko neće napasti.
Bilo kakav dogovor o mirenju Koreja zahtjeva ogromne količine povjerenja s obje strane 38. paralele i zasad se čini da toga nema. Nespretni Tweetovi američkog predsjednika Donalda Trumpa mogu samo poljuljati diplomatske napore na Korejskom poluotoku i nitko ne zna što skora budućnost sprema.
Gaddafi je vidio raspad vlastitog carstva i vjerojatno se i Kim pita čeka li ga ista sudbina. Libijski šef je više od tri desetljeća uspješno kontrolirao državu kompleksnim sustavom mita i prijetnji, ali je vidio i da “raja” nakon nekog vremena jednostavno ne želi trpjeti diktatora.