Kako vi objašnjavate to što u Saboru sjedi 82 posto muškaraca? Neki dan sam se krvnički pohvatala s tipom na fejsu koji je tvrdio da je to, eto, tako, jer žene politika ne zanima. Ma nemoj, ne zanima ih!? Netko je nekoj ženi ponudio da uđe u Sabor, a ona je rekla joooj, hvala vam, nije to za mene? Pa je napućila usne i treptala umjetnim trepavicama, skrivajući iza leđa “Kuharicu 100 najboljih hrvatskih jela” i “Kako zadovoljiti svog muškarca bez suvišnih zašto”, tvrdo izdanje. I rekla da je ona zainteresirana za mir u svijetu, a nipošto za 15.000 kuna plaće?
Vrlo je veselo živjeti u svijetu u kojem živi taj nabrijani liberal libertarijanac. Jelda, okruženi smo ženama koje uopće ne zanima plaća od 15.000 kuna i mjesec dana godišnjeg oko Božića, ne računajući ljeto i sve ostalo, a ludo su zainteresirane da budu prodavačice po šoping centrima pa da ne stignu djeci ni kolače za Božić ispeći? Oko nas hodaju sve sami muškarci stvoreni za poslove zastupnika, ministra, direktora vakog i nakog, ravnatelja škole, predsjednika suda, dok su žene mile i pokorne, sve gledaju u pod kad hodaju i ako ih netko pita, dušo, bi li ti možda božićnicu, ona podigne glavu, nježno se nasmiješi i kaže: šefe, hvala vam puno, ali zadržite to, vama je sigurno potrebnija!
To ni Margaret Atwood u “Sluškinjinoj priči” nije bila u stanju zamisliti, svijet tako pokornih žena kakve nas vide naši liberali, zagovaratelji svekolike slobode muškog svijeta. Hajde, ozbiljno, možete li zamisliti da su nekoj ženi ponudili mjesto saborskog zastupnika pa je ona odbila? Jer je politika ne zanima, a prenaporno joj je da dolazi na posao jednom mjesečno, kad baš mora biti tu jer se dižu ruke na glasanje? Ili je ipak vjerojatnije da ženama nitko to nije nudio, nego ih je, da ispadne kao da smo normalna zemlja, stavio negdje pri dnu liste, ali, eto, jadnice nisu uspjele skupiti dovoljno glasova.
Vjerojatnije je da žena uopće nema tamo gdje se formiraju izborne liste, a u čitavoj državi nigdje, ni u politici, ni u javnom, ni u privatnom sektoru, ne postoji jasan sustav napredovanja tako da žena zna što, koliko i kako treba raditi ako želi napredovati. A onda magijom nekom, od srednjih položaja nagore gotovo su sve sami muškarci (okej, slažem se, sistem nije pravedan ni prema marljivim i sposobnim muškarcima).
Liberal i ja svađali smo se oko kvota. Ja sam za kvote, obavezno, da imamo makar 40 posto žena u Saboru – ako već ne i 51 posto, koliko je žena u Hrvatskoj. Pa ćete vidjeti kako će se brzo snaći, kao svi oni dečki prodavači u dm-u. Sve vam oni znaju o krilcima i bez krilaca, o trakama za depilaciju i noćnim kremama za ispod očiju. Kad je plaća 3000 kuna, to je striktno ženski posao. Kad je 8000, bome može biti i muški.
Na svim vodećim i dobro plaćenim mjestima su muškarci. Jer su pametniji? Vidite, od onih koji su diplomirali 2016. godine 60 posto su žene, kaže Državni zavod za statistiku. Politologinja i ekonomistica još je i više. Znači li to da ćemo uskoro imati većinu direktorica i menadžerica, zastupnica i ministrica? Ne, možemo se kladiti, broj diplomiranih žena može se popeti i na 80 posto a da se u odnosima moći baš ništa ne promijeni – pa i sad su prodavačice većinom žene, ali šefovi trgovina su, naravno, muškarci, učiteljice su žene, ravnatelji muškarci. Tu priču da smo gluplje možete možda prodati svojoj baki, ali pazite da vam nešto ne doleti u glavu. A sad s tim diplomama imamo i crno na bijelo, zar ne? Ni ono da žene ograničava majčinstvo, ni to nema veze s vezom. To bi značilo da neudane cure napreduju kao muškarci. Pogledajte oko sebe koliko ih je, pa onih udanih bez djece, pa onih čija su djeca davno odrasla.
Ne, djeca nisu problem, kao što nisu problem našim muškim kolegama, kojima imanje i neimanje djece ne utječe na status na poslu. Vi ste problem, dragi frajeri. Ne želite se odreći svojih privilegija. Vjerujem da će to ići kao s vezivanjem pojasa i vožnjom pod alkoholom: zakon, kvote, redovito pisanje kazni pa dok se narodu ne utuvi u glavu: žene su ravnopravne. Dakle, 50 posto. Ne, 51.
jutarnji.hr