Ne pokriva (misli se na pokrivanje i lica) svaki musliman svoju ženu i raznosi se bombom. No, nasilje oko videa koji govori o Muhamedu pokazuje: Moramo se ograditi od vjerskih fanatika, odreći se uloge žrtve i živjeti sa našim modernim uvjerenjima i vjerom.
a sam musliman. Ne molim se pet puta dnevno i u džamiju odlazim rijetko, ali ipak sam musliman. Tačka. Kada razmišljam o Islamu, u glavu mi dođu lijepe slike mog djetinjstva. Novac i slatkiše za Bajram, ukusna sarma za iftar tokom Ramazana ili moja nana, koja je satima razvijala jufke po dnevnom boravku, od kojih je kasnije pravila burek.
Kada u medijima čitam o muslimanima, imam posve drugu sliku: Šerijat, Talibani, teror, „best off“ horora. Kao i posljednja, u kojoj su vjerski fanatici napadali Ambasade zemalja Zapada u muslimanskim zemljama i ubili (linčovali) jednog američkog Diplomatu.
„ISLAMSKI SVIJET“ – VRAGA
Pregled dešavanja proteklih sedmica. Egipatski Kopt koji živi u Americi, objavio je na Internetu četrnaestominutni video pod nazivom: „Nevinost muslimana“ ili („Muslimanska nevinost“) – („Innocence of Muslims“). U ovom video Poslanik Muhamed siluje i ubija sve što mu dolazi pod ruke. Za mnoge Muslimane, ovo predstavlja čistu provokaciju i napad na njihova vjerska osjećanja. Reakcija iz„Islamskih“ zemalja stiže vrlo brzo. I uobičajeni naslovi, također. „Bijes Islamskog svijeta“ ili „Val protesta u Islamskom svijetu protiv Zapada“ naslovi su u novinama širom svijeta.
To me ljuti. Prvo mislim na svoju nanu kako nam kući pravi burek, a onda na demonstrante, koji u jednoj ruci drže Kur’an, a u drugoj AK47 (Avtomat Kalašnjikova 1947, poznat i pod imenima Kalašnjikov i Kalaš).
To dvoje nikako ne ide skupa. Musliman nije jednako – Musliman. Ili jedan nasilnik koji pustoši kroz Kairo ili Kabul predstavlja kompletan Islamski svijet i 1,7 milijardi ljudi? Siguno da ne. Da ovu predodžbu objasnim i pojednostavim, jedan prijmer. U Kabulu se našlo 500 demonstranata. To je 0,0016% populacije Afganistana. Ipak se u medijima govorilo o „Bijesu muslimana“. (ili „Muslimanskom bijesu“)
FRITZL I BUNGA-BUNGA
Jer, ako je tako, onda bi svaki Austrijanac morao imati dijete skriveno u podrumu. Na svakom koraku bi vrebali Fritzli i Priklopilsi, koji u svojim podrumima vrše incest, i svaki Italijan bi slavio svoje Bunga Bunga Party-je. (Silvio Berlusconi – poznati Bunga Bunga Party-ji). A je li to tako? Ovdje je odgovor suvišan.
JEBI FANATIKE!
I kada je objavljen taj neslavni video o Muhamedu, u javnosti su istupile neke ličnosti, nadajući se da će izvući određenu koist iz ovog nereda. Tu je, npr. Ghulam Ahmad Bilour, pakistanski Ministarželjeznica, koji je za glavu onoga ko je napravio ovaj film nudio 100.000 američkih dolara. Ili istaknuti konvertit Pierre Vogel, koji važi za karizmatičnog salafistu i koji bi najradije šerijatsko pravo provodio u Njemačkoj. Riječ je, dakle, upravo o onim salafistima i Vehabijama, kako ih i mi u Bosni nazivamo, koji se, baš kao oni najkonzevativniji Saudijci protive izlasku žena iz kuće, koji su strogo protiv modernog Islama i koji se, uglavnom i u Bosni, naseljavaju (raspršuju). Vogel je u svom tidesetominutnom obraćanju na You Tube-u govorio o tome kako su Kršćani veća prijetnja za Muslimane, nego Jevreji.
Obojica navedenih, baš kao i vođe nasilničkih protesta u Pakistanu, Somaliji i Libiji,željni su eskalacija, mržnje ili samo prikupljaju izborne glasove. Oni su profiteri (Pokretači) eskalacija i vide sami sebe kao glasnike (poslanike) Islama.
Ne bismo smjeli dozvoliti da ovi fanatici govore u naše ime, a da ne spominjemo i da ubijaju. Moramo se od njih distancirati i stogo se zalagati za slobodu i demokratiju, za koju su se borili naši preci. Čak i u situaciji u kojoj jedan radikalni Kršćanin napravi užasan film u kojem Poslanika Muhameda predstavi kao varalicu i nekoga ko zlostavlja djecu.
OBJASNITI I SAKRITI
Još 2005. godine postavlja se pitanje: Kolika je sloboda misli-mišljenja i kolika je umjetniča sloboda? Tada je danski dnevni list„Jyllands – Posten“ objavio seriju karikatura Poslanika Muhameda. Posljedica: Protesti širom svijeta i napad sjekirom na karikaturistu. I druge satirične novine služe se idejom Danaca i objavljuju, također, provokativne crteže Muhameda. Između ostalih, Charlie Hebdo iz Francuske. Magazin iz Pariza nije samo prije sedam godina, već sada ponovo isprintao sporne karikature. Redakcija je potom zatvorena, francuski političari oglasili su se javnom zabranom za Magazin kako bi izbjegli da situacija eskalira. Protestanti u Pakistanu i Afganistanu izašli su na ulice, ljudi su ginuli. Nedužni ljudi. Policajci, sigurnosne snage, ljudi koji su se sasvim slučajno našli tu. Je li to sve opravdano? Je li trebaju satirični Magazini svih zemalja da se ujedine i objavljuju karikature Muhameda? Hoće li time postati borci za mir, ljudska prava i prosvjetitelji svih, jer ponašaju se kao da to jesu? Neće.
Umjetnička sloboda, kao i pravo na mišljenje je, naravno, nesporno. Svaka religijska skupina mora znati podnijeti kritiku. Ali, višestruko izbacivati karikature, nastojeći da budete dio bitnih religijskih kritičara, samo kako biste sebi osigurali više pažnje i veću zaradu je jeftino i neodgovorno. Ili „modernim prosvjetiteljima“ nije jasno da nekoliko linija na papiru mogu da ih koštaju ljudske živote (ljudske gubitke).
MI NISMO ŽRTVE!
Od 11. Septembra 2001. godine žalim samog sebe. Par terorista udarili su u tzv.: simbol zapadnjačke ekonomije u New York-u. Islam postaje neprijatelj broj 1 i Amerikanci odlaze prvo u Afganistan, a potom i u Irak. Muslimani širom svijeta bivaju uvučeni u ulogu žrtve i mire se s tim. Svaki izvještaj se tumači kao napad na vlastite ljude i vlastita uvjerenja. Nismo napravili grešku. Za sve su krivi oni „nevjernici“. Ovako ne može dalje! Moramo se konačno pogledati u ogledalo. Moramo se nastaviti baviti temamama, kao, kao što su svjetski rasprostranjeni Antisemitizam ili potištena uloga žene u Islamu.
Nastaviti i razviti. To je parola i to je plan.
Svako bi trebao krenuti i očistiti ispred svojih vrata. Da li i u kojoj mjeri ja vjerujem u Allaha je moja lična stvar i tiče se samo mene. Ni jedna osoba na svijetu ne može o tome da sudi. Sasvim nebitno da li se radi o radnom kolegi, Hodži ili mojim roditeljima. Samo na taj način možemo raditi na našem samopouzdanju i graditi vlastiti identitet, informirane i miroljubive Muslimane odgajati i graditi. U našim je rukama.
CRTIĆI PUCAJU CRTIĆE!
Da se čovjek i inteligentnije može boriti protiv aktuelnog preziranja Muhameda, pokazuje egipatski list „Al Watan“. Poruka je: „Ništa ne puca crtiće bolje od crtića“.Motiv prikazuje bateriju umotanu u američku zastavu, čije je svijetlo uprto u ljutitog čovjeka sa turbanom na glavi i mačem u ruci. Pri tome je ignoriran jedan miroljubivi musliman i on ostaje u tami. Time se zapravo želi skrenuti pažnja na jednostrane izvještaje iz islamskog svijeta (o islamskom svijetu).
Eto, tako!
Komentar Amara Rajkovića – urednika magazina BIBER (Beč-Austrija)
vijesti.ba