Dvojac koji stoji iza kultnog riječkog art-rock benda govori o novim pjesmama, Angeli Merkel, situaciji u zemlji i Valentinovu
Novi album “Angela Merkel sere”, nazvan po instalaciji predstavljenoj protekle godine u Laubi, Let 3 će 12. veljače u Domu sportova promovirati koncertom nazvanim “Antivalentinovo”, ujedno najvećim samostalnim nastupom u Zagrebu otkako je taj po mnogo čemu kultni i legendarni riječki art-rock bend osnovan prije gotovo 30 godina. Istodobno su Mrle i njegova supruga Ivanka Mazurkijevićobjavili i album pod nazivom “Mr. Lee” čija će promocija tijekom travnja biti održana u ZeKaeM-u. Dakle, povoda za razgovor s uvijek zabavnim i provokativnim Mrletom i Prljom bilo je više, uključujući i instaliranje nove vlasti, u čemu spomenuta dvojica umjetnika nisu imali prilike sudjelovati ma koliko se ta i takva vlada doimala bizarnijom od bilo koje instalacije, albuma, koncerta ili performansa Leta 3.
Ne računamo li “Kurcem do vjere/Thank You, Lord” s pjesmama iz raznih kazališnih predstava prošlo je deset godina između dva regularna studijska albuma Leta 3. Nije vrag da vam je ponestalo inspiracije unatoč ovakvoj domovini?
Mrle: Imali smo dojam da smo konstantno bili prisutni u javnosti, puno smo svirali, radili dosta glazbe za kazalište i film pa nam je bilo logično objaviti ih pod nazivom “Kurcem do vjere/Thank You, Lord” kako bismo pokazali da ipak imamo novih pjesama. Nije bilo potrebe objavljivati albume, premda je i nama teško shvatiti da je prošlo deset godina, a i radije ne radimo ako nemamo inspiracije. Ipak, novi album Leta 3 predstavlja odraz ovog vremena i stvari koji se oko nas događaju, a ako i nije striktno politički, definitivno se dotiče situacije u kojoj se nalazimo.
Prlja: Htjeli smo se osloboditi tog balasta pjesama iz filmova i predstava pa onda krenuti u novi album.
Dobro, no zašto smatrate da “Angela Merkel sere”? Kad ste u Laubi postavljali tu statuu, Merkel je bila dosta negativno percipirana zbog uloge u grčkoj krizi, ali kasnije je odigrala veliku i pozitivnu rolu u propuštanju izbjeglica s Bliskog istoka u Njemačku i Europu.
Mrle: Mislim da je to samo trenutna faza jednog procesa. Kad bih mogao, pitao bihAngelu Merkel zašto je do tog vala izbjeglica uopće došlo i to je bila naša polazišna točka, a taj proces je nažalost još jako daleko od svog svršetka. Merkel je samo simbol neoliberalnog kapitalizma i umjesto nje mogli smo odabrati neki drugi simbol današnje politike i ekonomije, odnosno nekog drugog lidera neke od velikih svjetskih država. Mi smo htjeli dovršiti tu priču, a ako Merkel čak iz svega izađe kao pozitivna ličnost, doći će na njeno mjesto netko drugi s mnogo negativnijom ulogom. Veliki političari manipuliraju svima nama.
A tko su gladni u istoimenoj novoj pjesmi Leta 3?
Prlja: Nije to bilo konkretno vezano za izbjeglice, ali tako se poklopilo, samo što ta kriza već jako dugo traje pa je i mnogo drugih gladnih. Izbjeglice jesu najgladniji, ali i običan čovjek živi loše.
Mrle: Rekao bih da taj naš običan čovjek zbog toga i dobro razumije izbjeglice, zato su naši ljudi i htjeli pomoći, ali politika radi što radi bez obzira na narod.
Jesu li zlato, alkohol i droge jedine tlapnje koje život znače, kako to tvrdite u jednoj od novih skladbi?
Prlja: Ta tri pojma već stoljećima su sinonim svijeta. Nije taj materijalizam od danas ili od jučer, tisućljećima su ljudi fascinirani zlatom, a u novije vrijeme stvarima zbog kojih se, ako ih nemamo, osjećamo poput invalida. Sve su to konzumeristički obrasci ponašanja i to su danas opijati jači i od religija čije mjesto je prije nekog vremena zauzelo zlatno tele kapitalizma. Gubimo socijalizaciju, komunikaciju, čak i jezike i kulture, sve se mijesi i pegla kako odgovara trkačima za bogatstvom pa opet ispočetka kao da živimo u velikom šoping centru i ne shvaćamo da i mi time postajemo bezlični, bezukusni i bezbojni. Sve je tu, instantno dostupno, a isprazno.
Mrle: Sve kao da je zaliveno betonom, a ti imaš jednu rupicu kroz koju škiljiš u to digitalno more čiji te tvorci fleševima omađijavaju dok ne postaneš hipnotiziran.
Kako se u to uklapa i što je “ribokemija”, da citiram naslov još jedne od vaših novih pjesama?
Mrle: Ribokemija je boleština koja proizlazi iz svega toga. Imam osjećaj da se ljudski DNK svojedobno rastočio i ako ga pokušamo ponovo sakupiti ispada kao da time povlačimo hrpu drugih stvari, metala, elektronike pa čovjek kao da je već tehnološki mutiran ili modificiran poput androida. To je pitanje o kojem razmišljam, a ovo što nam se trenutno događa u državi i vladi izgleda mi još nadrealnije. Čini mi se da bi onoga tko bi s takvim scenarijem došao u Hollywood odmah najurili iz studija i rekli mu da ohladi priču jer je previše nevjerojatna i nebulozna, čak i za SF ili horror. Ne ide mi u glavu da ljudi puše takve priče, a kamoli da bi ova naša nova politička ribokemija mogla uopće funkcionirati.
Jeste li već reagirali zbog imenovanja Zlatka Hasanbegovića novim ministrom kulture?
Mrle: Podržavamo smjenu Hasanbegovića, ali ne samo njega nego cijele vlade. Jebe mi se za ljevicu i desnicu i sva ta svrstavanja, ali ovo nije ništa osim gomile luđaka, a Let 3 je tu da ljubi i jebe u guzicu.
Slažem se, no što nas čeka u Domu sportova? Službeno, bez obzira na nekoliko veličanstvenih nastupa na Fiju Briju i drugim festivalima, to je vaš najveći samostalni koncert u Zagrebu.
Mrle: Nismo nikad osjećali taj pritisak prema kojem bi ispalo da nismo veliki bend ako ne odsviramo Dom sportova. Zato nam je i ovaj koncert poput bilo kojeg drugog, osim što je financijska konstrukcija drugačija i vjerojatno ćemo biti na nuli, a ne u nekom značajnijem plusu. Želja nam je samo da napravimo veliki party s novim i starim pjesmama za publiku koja prvih dvadesetak minuta vjerojatno neće moći doći do daha, a tek onda počinje koncert.
Prlja: Dom sportova jest neka psihološka granica ili benchmark, ali više za medije, diskografe i publiku nego za nas. Nemamo taj imperativ, a i naš koncert u Harteri na kojem smo snimali live DVD “Živa pička” bio je po zahtjevnosti, financijama i posjetu jednako velik i zahtjevan kao i ovaj u Domu sportova. Razumijem da su takvi nastupi dobri i za scenu, ne samo za Let 3, ali nismo nikada osjećali teret ili dužnost da moramo raditi takve nastupe na tim, eminentnim pozornicama, ali ispada da sad svaka šuša ide u Lisinski pa se danas možemo i zapitati koje su to naše eminentne pozornice.
Točno, ali zanimljivo je primijetiti da uz invaziju estradnjaka i narodnjaka na Lisinski imamo niz koncerata u Domu sportova, i to izvođača rock glazbe za koju se u nas već godinama tvrdi da je mrtva ili nepostojeća.
Prlja: Baš zato ovakvi koncerti postaju bitnijima nego ranije, ali mi volimo i velike i male prostore, a interakciju s publikom uvijek imamo jer ona proizlazi iz naših pjesama.
Za kraj, zašto vaš koncert za “Antivalentinovo” promovirate pod sloganom “ništa ljubav, samo karanje”?
Mrle: Svaki dan se volimo, pa daj jedan dan samo da se jebemo, ha-haha!
Prlja: Toliko o Valentinovu i kako mi gledamo na njega!
wpDiscuz