Goran Popović (25) iz Mostara za nekoliko dana odlazi iz rodnog grada na studij umjetnosti u Sjedinjene Države. Time će postati još jedna mlada osoba iz Bosne i Hercegovine, prisiljena otići izvan granica svoje zemlje, kako bi mogla ostvariti svoje težnje i snove.
Ovaj Mostarac diplomirani je profesor engleskog jezika, bez stalnog zaposlenja. 13. rujna leti za New York, gdje će, kako se nada, konačno početi ostvarivati svoj san još iz dječačkih dana da se bavi umjetnošću. Popović, naime, objavljuje na Instagramu, gdje mu se već neko vrijeme nudila sponzorirana objava Američke akademije dramskih umjetnosti (The American Academy of Dramatic Arts) iz New Yorka.
“I kliknuo sam da vidim što je. Vidio sam da se može aplicirati, da je besplatna prijava i prijavio se, onako ‘hladno’, bez ikakvog očekivanja. U to mi je odobrena prijava, u roku od dva tjedna i onda, za mjesec dana, tražili su da odaberete koju ćete audiciju”, priča Goran Popović u razgovoru za Radio Slobodna Europa (RSE).
Kaže da je tako, praktično, škola pronašla njega. Tim prije što mu, unazad nekoliko godina, u Bosni i Hercegovini nije pošlo za rukom da upiše ono što želi. Nakon što je gotovo šest godina bio član Mostarskog teatra mladih, po završetku srednje škole, 2012. godine, prijavio se na Akademiju scenskih umjetnosti u Sarajevu, gdje je, kaže, upao u uži krug i prošao sve prijemne ispite.
“I na kraju su mi rekli da nisam primljen, da me nemaju što naučiti, to jest da sam pokazao dovoljno znanja za njihovu akademiju, što je meni u to vrijeme bilo grozno za čuti. Međutim, danas sam zahvalan toj Akademiji, jer, da se nije to dogodio, ne bi se dogodio ovaj s New Yorkom”, ističe.
Između audicije putem interneta i one u Stockholmu, izabrao je opciju u glavnom gradu Švedske. Dva tjedna nakon toga dobio je e-mail, u kojem mu je rečeno da je primljen. To je bila sretna vijest, ali tek tada nastaje problem. Goran Popović podsjeća da kao međunarodni student u Sjedinjenim Državama mora osigurati školarinu, smještaj, obroke, osobne troškove, knjige, prateću opremu, obuću i odjeću, te zdravstveno osiguranje. To je ukupno i do 80.000 dolara godišnje, a njegov studij traje dvije godine i u rangu je master studija.
“Naravno, odmah sam rekao toj ženi iz financijskog ureda da ne mogu to isfinancirati, da nema šanse. Prvo samohrana majka, onda je sestra tu, baka, ja – nema šanse da se to može isfinancirati. Ona je odmah to poslala Komitetu, kada je vidila moju poreznu karticu na kojoj je nula”, priča on. Goran kaže da je, uz pomoć Akademije iz New Yorka, dobio stipendiju Shubert kompanije koja posjeduje kazališta na čuvenom Broadwayu. Time je, takoreći, “pokrio” školovanje, smještaj i depozite.
“I to sam ja trebao isfinancirati. Zato sam pokrenuo ‘Go Fund Me’ kampanju, zato sam i otvorio svoj žiro-račun, ljudima ukoliko žele donirati, sve svojevoljno, koliko tko može”, objašnjava Popović. Zahvaljuje se brojnim prijateljima iz Mostara i inozemstva, te drugim pojedincima, koji su do sada donirali.
“Prikupio sam sasvim dovoljno novca za prvu godinu i pola druge, međutim, namjeravam gore raditi na kampusu, zato što moja viza ne dozvoljava da radim izvan kampusa, tako da se namjeravam zaposliti na kampusu da isfinanciram drugu godinu”, pojašnjava.
Goranov studij na Američkoj akademiji dramskih umjetnosti kreće već 18. rujna. Tako će on postati još jedna mlada osoba iz BiH koja će svoju sreću, po svemu sudeći, potražiti izvan njenih granica. Rekao je kako ne može reći hoće li ostati u New Yorku, u Americi ili će doći u BiH, sve ovisi što će se iskristalizirati u New Yorku, u BiH ili bilo gdje. No, dodaje kako bi volio ostati, jer je mnogo više mogućnosti za umjetnost, nego u Bosni i Hercegovini, ali, kaže kako je otvoren za sve opcije.
Svjestan je masovnog odlaska mladih iz Bosne i Hercegovine i to naziva egzodusom, koji je, prema njegovom mišljenju, apsolutno opravdan. Smatra da je u BiH odnos prema mladima takav da oni nemaju priliku, a što je osjetio i sâm, usprkos tome što je radio na brojnim projektima kao glumac, redatelj, koreograf, scenograf, šminker, frizer… Mladi umjetnik ukazuje i na apatiju koja vlada u bh. društvu.
“Svi žive od prvog do prvog, sklapaju kraj s krajem, ali – ‘Šuti dobro je, dok imaš nekakav prihod dobro je da ga imaš’”, navodi Goran Popović./HMS/
wpDiscuz