Published On: Sub, ožu. 25th, 2017

Moskva Beogradu isporučuje moćno oružje, Vojska Srbije opet postaje jaka

Od raspada Jugoslavije Vojska Srbije oslanjala se isključivo na oružje i opremu bivše JNA. Jedini značajniji borbeni sustavi nabavljeni u tom periodu bila su dva borbena helikoptera Mi-24, koje je krajem 90-ih koristila Jedinica za specijalne operacije. Nakon više od četvrt stoljeća, Srbija je krajem prošle godine započela prvo ozbiljno opremanje svoje vojske.

Prvo je potpisan ugovor o nabavi šest lakih helikoptera H145M europskog Airbusa, koji se mogu i naoružati, te su izgledni nasljednici razmjerno velike flote već dotrajalih lakih helikoptera Gazela. Zasad se nije materijalizirala nabava srednjih transportnih helikoptera Cougar istog proizvođača, no vjerojatno je da će Srbija barem dio svoje buduće helikopterske flote nabavljati u Europi, dok će se za borbene avione i PZO sustave okrenuti Rusiji.

Na tom tragu prošlog je prosinca s Rusijom potpisan ugovor o nabavi šest MiG-ova 29, te remontu njih i četiri preostala srbijanska MiG-a 29. Istim ugovorom obuhvaćena je i isporuka 60 borbenih vozila; 30 od njih čine zastarjeli izvidnički oklopnjaci BRDM-2 za kojima u Vojsci Srbije ne postoji prava potreba, a slične performanse nudi i oklopnjak BOV kojim VS raspolaže u velikim količinama te su razvijene i modernizirane varijante.

Kriza avijacije

Zato drugu polovicu oklopnog paketa čini 30 tenkova T-72S. Riječ je o izvoznoj varijanti T-72B, koji pak ima jači oklop u odnosu na ranije verzije, te poboljšani top 2A46M. Opremljen je i eksplozivno-reaktivnim oklopom (ERA) Kontakt-1 koji se u ruskoj vojsci više ne koristi, a na T-72S se može postaviti znatno manje “cigli” ERA-e nego na ruski T-72B.

U usporedbi s postojećim M-84, T-72S ima bolji top i oklop, ali lošiji sustav upravljanja vatrom 1A40. Njihovim dolaskom, ukupan broj tenkova u VS bit će povećan na oko 250. Za usporedbu, Njemačka ima 306 tenkova, a Hrvatska vojska samo 72 tenka M-84A4, što se planira smanjiti na potpuno nedovoljnih 48.

I dok je srbijanska nabava oružja gledana kroz prizmu prijeteće retorike koja posljednjih mjeseci dolazi iz Srbije duboko zabrinjavajuća, nema sumnje da je revitalizacija prijeko potrebna Vojsci Srbije. Najkritičnije je stanje upravo u zrakoplovstvu. Samo tri od četiri postojeća MiG-a 29 lete dok je zadnji kanibaliziran kako bi se preostala tri mogla držati u letnom stanju, ali svima im istječu resursi.

MiG-ovima 21 su resursi već istekli, te su svi jednosjedni lovci povučeni iz uporabe. Preostala su samo dva nebor­bena dvosjeda MiG-21UM, kojima su improvizacijom integrirane rakete R-60 kako bi mogli vršiti zadaću air policinga. Ukratko, srbijanskom zrakoplovstvu prijeti ponavljanje scenarija iz 2014. kada nekoliko mjeseci lovci nisu mogli letjeti jer nije bilo akumulatora za njih. Manjka i pilota: samo ih je sedam osposobljeno za MiG-29.

Stoga je ruski poklon u MiG-ovima slamka spasa koja će Srbiji osigurati ključni kontinuitet aktivnog borbenog zrakoplovstva i zaštite zračnog prostora. No unatoč raširenoj percepciji Rusije kao bratske nacije, i ovdje postoji kvaka. Naime, tri su donirana MiG-a u varijanti S, proizvodne oznake 9-13. Ovu varijantu Srbija nikada nije koristila, a značajno se razlikuje od osnovnog MiG-a 29 te su na njoj ispravljene brojne manjkavosti prvih serija. Problem je što su razlike tolike da piloti i tehničari moraju prolaziti zasebnu obuku za MiG-29S.

Ruska zarada

Stoga nije slučajnost niti previd što se poklanjaju dvije različite verzije “dvadesetdevetke”, čime se komplicira obuka i održavanje. Rusija na zaradu računa kroz skupu modernizaciju, a međusobno nekompatibilne varijante stvaraju dodatni pritisak kako bi Srbija modernizaciju zaista i provela te time standardizirala flotu borbenih aviona. Standard modernizacije je MiG-29SM, a uključuje znatna poboljšanja avionike, senzora i naoružanja, te dodaje sustav za elektroničko ratovanje Gardenija-1. Tu je i djelomična digitalizacija kokpita, integracija novih oružja i povećanje spremnika za gorivo, a može se ugraditi i sustav za dopunu gorivom u zraku. Time se stariji MiG-ovi pretvaraju u potentne borbene strojeve.

Ključna stavka modernizacije je radar. Modernizirani MiG-ovi dobit će radar N010M Žuk-ME, napredniju varijantu izvornog Žuka N010, razvijenog krajem osamdesetih godina prošlog stoljeća za nikad ostvarenu modernizaciju MiG-29M. Žuk-ME se odlikuje maksimalnim dometom detekcije od 120 kilometara za zračne ciljeve, te oko 100 kilometara za praćenje. Može pratiti deset ciljeva, a na dvije istovremeno navoditi rakete velikog dometa. Uz to raspolaže i s modovima mapiranja i praćenja terena koji su ključni za nisko letenje. U modu zrak-zemlja detektira tenk na udaljenosti do 25 kilometara, a veće infrastrukturne objekte na više od 100 kilometara.

Ovaj radar, uz poluaktivno radarski navođene rakete R-27 koje Srbija već koristi, uvodi i značajno pojačanje arsenala za zračnu borbu s kompatibilnošću za aktivno radarski navođene rakete RVV-AE, izvoznu verziju rakete R-77. Osnovna verzija ove rakete nikada nije postala operativna u Rusiji, no poboljšane R-77-1 nosili su Su-35S u Siriji. Srbijanski dužnosnici potvrdili su da je već potpisan ugovor za 32 aktivno navođene rakete, čemu odgovaraju samo RVV-AE. Osnovna inačica ove rakete ima maksimalni domet u čeonom aspektu od 80 kilometara. Glavna joj je odlika aktivno navođenje, što znači da raketa nosi vlastiti radar kojim se navodi na cilj. To daje veliku prednost pilotu koji ju koristi, jer zavisno od uvjeta lansiranja ne mora održavati radarski zahvat na cilju sve do pogotka, što ga izlaže uzvratnoj vatri, nego može odmah manevrirati kako bi izbjegao napad ili promijenio cilj. Kako bi se povećala vjerojatnost pogotka, lansirni avion može i održavati zahvat cilja vlastitim radarom kada to dopuštaju taktičke okolnosti.

Nove rakete

Srbija je najavila i nabavu raketa zrak-zemlja, no nije objavljeno o kojim se točno raketama radi. Najteže rakete te kategorije koje može nositi MiG-29SM su H-29 (NATO oznake AS-14 Kedge). Zavisno od varijante, domet im može biti između 10 i 30 kilometara, a postoji i više verzija navođenja: lasersko, TV vođenje i infracrveno. Ima izuzetno moćnu eksplozivno-fragmentirajuću bojnu glavu od 320 kilograma, a namijenjena je za uništavanje utvrđenih ciljeva i plovila. Uz nju, modernizirani MiG-ovi moći će nositi i lakše H-25, koji u verziji MP imaju domet od oko 60 kilometara, te su usporedivi s američkim AGM-65 Maverickom. Posebnu pažnju treba obratiti na činjenicu da MiG-29SM ima sposobnost nošenja proturadijacijske rakete H-31P, dometa od oko 100 kilometara. Ona se pasivno navodi na radarsko zračenje zemaljskih radara te je namijenjena uništavanju sustava zračnog motrenja i protuzračne obrane. Ako i ove rakete budu nabavljene, Srbija bi uvela još jednu novu, važnu borbenu sposobnost koja bi drastično smanjila vjerojatnost preživljavanja protivničkih radarskih i PZO sustava.

Sami avioni trebali bi stići u Srbiju do kraja mjeseca. Za isporuku je sve spremno, samo se čeka potpis Vladimira Putina, što će vjerojatno doći na red za skorašnjeg posjeta Aleksandra Vučića Moskvi. Kao datum isporuke do sad se spominjao 24. ožujka, što bi bila snažna simbolična poruka jer je toga dana prije 18 godina započela operacija Saveznička sila, NATO-ovo bombardiranje Srbije. Također se spominje i 28. ožujka, ali gotovo je sigurno da će avioni biti isporučeni do srbijanskih predsjedničkih izbora 2. travnja, kao snažan Vučićev izborni adut.

Cijena poklona

Pet MiG-ova bit će isporučeno odmah, dok će jedan ostati na remontu u Rusiji. Isporučene MiG-ove modernizirat će ruski stručnjaci u srbijanskom zavodu “Moma Stanojlović”, koji trenutno trpi od pomanjakanja stručnog kadra i sporosti remonta na postojećim avionima. Završetak radova na doniranim avionima očekuje se krajem ove ili početkom iduće godine, nakon čega bi na red trebala doći četiri preostala MiG-a iz sastava srbijanskog zrakoplovstva. Cijeli paket, u koji ulazi remont i modernizacija aviona, obuka tehničkog i letačkog osoblja, logistička potpora i rezervni dijelovi, te održavanje i naoružanje Srbiju će koštati 185 milijuna eura.

Osim ugovorene isporuke oružja iz Rusije, izgledan je i sličan dogovor s Bjelorusijom. Njegovo ugovaranje očekuje se u svibnju, kada bi srbijanska delegacija trebala otputovati u Minsk. Ako dogovor bude postignut, što je izgledno, Srbija bi od Bjelorusije trebala dobiti još osam MiG-ova 29, također kao donaciju, dok bi platila njihov remont i modernizaciju, ovoga puta u Bjelorusiji. Tih osam aviona bili bi modernizirani na standard MiG-29BM, bjelorusku modernizaciju koja je po sposobnostima i karakteristikama vrlo slična ruskoj verziji SM-a.

Protuzračna obrana

U konačnici bi Srbija imala 18 vrlo sposobnih višenamjenskih borbenih aviona koji bi trebali biti operativni 2020. Ipak, treba uzeti u obzir da se na ovaj program gleda kao na privremeno rješenje do 15 godina. To znači da se mora imati na umu i njihova zamjena. Najizglednije je da to bude MiG-35, daleko nadmoćan borbeni avion koji je u siječnju započeo državna ispitivanja.

No Bjelorusija bi uz avione trebala donirati i dvije bojne PZO sustava Buk. Svaka bojna ima 9 lansirnih vozila s po 4 spremne rakete. Srbija bi platila modernizaciju na standard Buk-MB koja košta oko 35 milijuna dolara po bojni. Raketa 9M317, koja košta oko pola milijuna dolara, ima domet od 40 kilometara. To je gotovo dvostruko više od sustava Kub koji je u službi Srbije, iako se isti može i umrežiti s Bukom-MB. Tu je i izgledna nabava PZO sustava velikog dometa S-300, o čemu još traju pregovori. Nabava ovih sustava, uz modernizirane MiG-ove, omogućila bi Srbiji da izgradi odličan integrirani sustav protuzračne obrane.

Srbija ovom revitalizacijom svoje vojske ipak neće biti vodeća sila u regiji. Mađarska ima 14 Gripena, Rumunjska naručuje dodatnih 20 F-16 uz 12 već naručenih, a Bugarska je prošli tjedan otvorila natječaj za ukupno 16 novih borbenih aviona. No Srbija će imati najopremljenije zrakoplovstvo i PZO na području bivše Jugoslavije, barem dok Hrvatska ne odabere svoje buduće borbene avione, kojih treba minimalno 18.

Pošalji ovaj članak prijateljima:

Pravila ponašanja na Poskok.info ilitiga po stranjski Disclaimer