NADAO SAM SE DA ĆU JA BITI – TAJ! Mnogi mi govore da je sad idealan trenutak da se oprostim od reprezentacije, ali dok god me reprezentacija bude trebala, bit ću tu..
Luka Modrić The Best. Najbolji na svijetu. Hrvatski sportaš za sva vremena. A zapravo uvijek isti, onakav kakvog ga pamtimo od vremena dok je odijevao Dinamov dres. Kao da se nije nimalo promijenio iako se u njegovu životu mnogo toga promijenilo. Srdačan, nasmiješen, prirodan, rekli bismo sasvim “običan”, a znamo da nije, jer ne može biti s obzirom da je jedna od najvećih sportskih zvijezda današnjice. Zapravo najveća, jer kad ste u najpopularnijem sportu na svijetu izabrani na najboljeg onda morate biti najveći. O Lukinu životu i stepenicama koje su ga dovele do slave sve je već napisano. Kad razgovarate s njim imate osjećaj da nema pitanja na koje već nije odgovorio. Osim, naravno, nekih marginalnih, na koja vjerojatno ne bi ni želio odgovarati, pišu Sportske novosti.
Kad smo s Lukom razgovarali u londonskoj noći dok je doživljavao najveće i najljepše trenutke karijere, govorio je o svojim osjećajima koji su se mogli ocrtati na svakoj pori njegova lica.
– Osjećaj je fenomenalan… Definitivno, iza mene je najbolja godina moje karijere. Baš u svim segmentima, a ova nagrada FIFA-e za najboljeg nogometaša na svijetu nešto je nevjerojatno.
Bilo je u ponedjeljak mnogo emocija u Londonu, sjetite se samo onih Zvonimira Bobana, velikog igrača, danas jednog od glavnih ljudi FIFA-e kojeg je Luka nazvao svojim uzorom. Kao što će svi budući hrvatski nogometaši njega nazivati uzorom, jer teško da će se takav više roditi na našim prostorima. Najbolji igrač Svjetskog prvenstva, najbolji u izboru UEFA-e, najbolji na svijetu u izboru FIFA-e! Teško, jako teško ponovljivo, prije će sudnji dan nego što će neki hrvatski nogometaš uspjeti ponoviti tako nešto. Rekao je odmah da mu nimalo nije smetalo što na proglašenju nisu bili Ronaldo i Messi, igrači koji su posljednjih deset godina osvajali prestižnu nagradu.
– Svatko ima svoje razloge, ne smeta mi, nimalo…
Nije znao do proglašenja da će biti proglašen najboljim na svijetu. Kuća svjetskog nogometa je to čuvala kao veliku tajnu. Da, pretpostavljali smo da će to biti Modrić, znali smo da nema pravog konkurenta, ali ipak…
– Svi su mi govorili da ću osvojiti nagradu, ali ne, stvarno nisam sa sigurnošću znao sve dok nisu pročitali moje ime. Međutim, naravno da sam se nadao da ću ja biti taj. Kad uđeš u uži izbor medu tri najbolja, imaš nadanja i vjeruješ da bi se to moglo dogoditi.
Pitali smo ga je li bio nestrpljiv za vrijeme dok je trajala ceremonija, proglašenje najboljeg igrača bilo je kao i uvijek predviđeno za sam kraj.
– Bio sam na iglama, naravno da sam bio. Ali hvala Bogu, proglašen sam najboljim i nitko sretniji od mene.
Sad kad je na nogometnom krovu svijeta, kad je dostigao vrhunac, može retrospektivno pogledati iza sebe. Pitali smo ga koji dio dosadašnje karijere smatra najznačajnijm? Počeci u Zadru, pa Zagreb, Mostar, Zaprešić, London, Madrid… Dinamo, Zrinjski, Inter, pa opet Dinamo, Tottenham, Real…
– Svaki, baš svaki dio moje karijere bio je bitan. Od samih početaka kad sam bio dijete, od pionira, kadeta, juniora i seniora sam se nadograđivao. U svakom klubu, u svakoj momčadi svake godine sam nešto naučio. Definitivno, svaki klub u kojem sam igrao za mene je bio iznimno važan. Također je jako bitno što nisam preskakao stepenice! Karijera mi se gradila malo po malo, ali uvijek prema gore. Svaka stepenica, svaki klub u kojem sam bio, svaki nogometni trenutak je za mene važan, krucijalan. Naravno ima nekih koji iskaču, ali sad ih ne bih izdvajao.
London je, zapravo, Modrićev grad. Iako je već u Dinamu pokazivao svoje nogometno majstorstvo, prelaskom u Spurse stupio je na veliku klupsku nogometnu scenu. Sad je u Londonu zatvorio krug, tu gdje je počeo, nazovimo ga “svjetski proces” koji ga je doveo do najboljeg igrača svijeta, primio je nagradu The Best.
– Da, u Tottenhamu sam krenuo na najveću scenu, jer Premiership to definitivno jest. Trebalo mi je neko vrijeme za privikavanje, ali ja sam zadovoljan s četiri godine provedene u Tottenhamu, vjerujem da su ljudi iz kluba i navijači isto tako zadovoljni sa mnom. Kruna svega toga, moje igre u Spursima i za reprezentaciju Hrvatske dovele su do transfera u Real iz Madrida.
Njegov klub iz kojeg je krenuo po svjetsku slavu, Dinamo, odmah je čestitao Luki…
– Dinamo je jako utjecao na moju karijeru. U Dinamo sam došao s 14 i nešto godina, u Maksimiru sam prošao sve uzraste. Sve me to izgradilo kao osobu, pomoglo mi da se osamostalim. Dinamo je od ogromne važnosti za sve ovo što mi se događa danas, ima veliki značaj! Iz Dinama sam, konačno, napravio najveći transfer, tako da je vidljivo koliko je taj klub bio bitan u mojoj karijeri.
Baš nas je zanimalo je li ga povrijedilo kad su ga iz svojedobno iz Maksimira poslali u Zrinjski?
– Nije! Bio sam tada u najosjetljivijim, nogometno najznačajnijim godinama. Kad kao igrač imate 17 ili 18 godina, onda je to stvarno osjetljivo. Meni je bilo bitno otići negdje gdje ću igrati. Došao sam u jednu za mene nepoznatu ligu, ali se pokazalo da se radi o čvrstoj, zaista nezgodnoj ligi. Ali bila je jako dobra za mlade igrače, pripremala ih je za velike izazove. Ta životna i nogometna etapa mi je jako pomogla, nije me prelazak iz Dinama u Zrinjski nimalo povrijedio, dapače!
Kapetan je Vatrenih koji su briljirali u Rusiji, stigli do srebra. Briljirao je, naravno, i on, zato je i izabran za najboljeg nogometaša Svjetskog prvenstva. Praktički, ne možemo zamisliti nacionalnu vrstu bez Luke, najboljeg igrača na svijetu. Kad god pomislite na Vatrene, prvo vam se pred očima pojavi Modrićeva slika. On je kao zaštitni znak, brand Vatrenih, bez njega bi bilo jako, jako teško…