Mitropolit Crnogorske pravoslavne crkve Mihailo, komentirajući događaje na Cetinju, ocijenio je kako je bio “veleizdajnički” odnos Vlade prema državi i narodu, akteri su kvislinzi. Poručio je kako će se “prema toj činjenici ravnati”.
Mitropolit Mihailo je podsjetio da je kao Arhiepiskop cetinjski i Mitropolit crnogorski i kao čovjek apelirao da predsjednik Vlade Crne Gore Zdravko Krivokapić ne dozvoli da se na Cetinju ustoliči čelnik cetinjske filijale crkve Srbije, na uzurpiranu stolicu crnogorskih mitropolita CPC-a.
Kako navodi Mihailo, Krivokapić je znao i da su do 1918. godine ustoličavani samo rodni Crnogorci na stolicu cetinjskih Mitropolita, koje je birao Crnogorski Zbor, i da je to naša tradicija.
“Znao je da napad na Cetinjski manastir, kao simbol moći i trajanja naše domovine Crne Gore, neće ostati bez odgovora, jer je to uvreda dostojanstva i suvereniteta Crne Gore”, rekao je Mihailo.
Kako je naveo, ni amanet Svetoga Petra Cetinjskoga da na katedru crnogorskih mitropolita može sjediti samo rodni Crnogorac od najprvijih crnogorskih familija nije mu značio ništa.
“Zaludu su bili svi naši pozivi na mir i ljubav u Crnoj Gori, koji desetljećima ugrožava Srpska crkva, crkva države Srbije, kad joj je cijela Vlada na čelu s predsjednikom, svakim gestom, riječju i djelom s ruke”, rekao je Mihailo, javlja Mina.
Kako je kazao, umjesto da se ugledao na crnogorske vladare koji su mirili posvađane i branili dostojanstvo i suverenitet Crne Gore, on je “nasilno okupao suzavcem i krvlju Cetinje i učinio da se braća u Hirstu zakrve”.
Prema njegovim riječima, i to Krivokapić naziva zaštitom demokracije, a teror Srbije nad nama i okupaciju naše zemlje tumači kao uvođenje reda i poretka u zemlji. “To i jeste uvođenje reda i poretka, ali okupacijskog”.
“Takav odnos Vlade prema zemlji i narodu je velizdaja, a akteri su kvislinzi, i prema toj činjenici ćemo se ravnati”, poručio je Mihailo./HMS/
Rece ovo naizust samoproglaseni mitropolit. Nesto u rangu pustipratara hercegovskih.
Oslobodi Bože koliko lupetaš.
Na ja, za “Srpski svet” nema makedonskih i crnogorskih pravoslavaca. Niti hrvatskih. Sve je to dobri “Srpski” svet”.
Nije ovo mitropolit, ovo je Miraš Dedeić, predsjednik NVO (nevladine organizacije) koja je registrovana kao grupa građana u policijskoj stanici Cetinje i sebi je dala ime “crnogorska pravoslavna crkva”. Inače je bio monah SPC, pa pošto se oženio i prije toga napravio “sto problema” razrješen je čina monaha, pa je prešao u Carigradsku patrijaršiju kao sveštenik (pop), pa pošto je pokrao neke pare (da pokrije kockarske dugove) i tu je razrješen čina sveštenika (raspopljen), pa je krenuo da napada i huli na crkvu i zvanično je bačena anatema (prokletstvo) na njega od strane Carigradske patrijaršije, što se inače vrlo rijetko radi, baš u ekstemnim slučajevima. Lola Miraš se baš potrudio da zaradi prokletsvo.
Kad je Miraš konačno ostao bez posla i sa zabranom ulaska u pravoslavne hramove, pojavio se deklarisani ateista Milo Đukanović kome je došlo da formira crkvu (koga interesuje ima snimak osnivačke skupštine “crnogorske crkve” na youtube-u u nekoj kafani, sprdačina na kubni stepen) i tu se Miraš namjestio kao kec na deset, uzeo umjetničko ime “mitropolit Mihajlo” i dalje je preuzeo funciju u udruženju građana “CPC”, koju ne priznaje niti jedna druga vjerska ustanova (katolička crkva, sve pravoslavne crkve, islamska zajednica). Nema veze Miraš goni k’o pravi uz politiku i obilno finansiranje ateiste Mila.
Ispravak krivog i namjerno tedencioznog komentara: Arhiepiskoo cetinjski i mitropolit crnogorski Crnogorske pravoslavne crkve uzoriti gospodin Mihailo je kanonski hirotoniran (rukopoložen, tj. zaređen za episkopa) u crkvi sv. Paraskeve u Sofiji 1988. godine po Pimenu, patrijarhu bugarskom uz koncelebraciju 7 metropolita i episkopa Bugarske pravoslavne crkve. Jasno? Dakle, zašto podmetanja i uvredljive krivotvorine. I još jedno pitanje: u čemu je episkop Kačavenda bolji o “kockara” Mihaila?
U gejizmu!!!
Ispravak krivog i namjerno tendencioznog ispravka: kockar, kurvar i na koncu lopov Miraš Dedeić ni u jednoj pravoslavnoj crkvi (niti katoličkoj) nije mogao da bude postavljen jer je označen kao nedostojen i čak anatemisan. Predstavu sa ustoličenjem u Sofiji je odigralo nekoliko, izopštenih iz bugarske i ruske pravoslavne crkve, bivših sveštenih lica koji su osnovali nepriznatu “pravu bugarsku pravoslavnu crkvu” odnosno isto udruženje građana kao što je “CPC”. Ta “crkva” u kojoj je “položen” Miraš je u stvari privatna kuća u kojoj ovi glumci odigravaju svoje predstave i, između ostalog, jedni drugima “dodijeljuju” činove. U stvari svi su samo igračke za jeftine političke igre. Jasno?
Dakle, zašto podmetanja i uvredljivi ispravci. Odgovor na pitanje: sad se, po toj logici, treba prihvatati sve i svako da je episkop jer su svi bolji od Kačavende, jeli de?
Još jedna ispravka ispravke: predstava “rukopoloženja” Miraša koju su odigrali glumci u privatnoj kući u Sofiji se odigrala 1998., a ne 1988. kako navodiš, jer je ateista Milo pokrenuo osnivanje “CPC” koju godinu ranije pa mu je trebao kakav takav legitimitet, pa i od izopštenih raskolnika je dobar jer ne pravi Milo vjeru već političku igrariju. Ovaj podatak o 1988. je greška na wikipediji, pa nemoj glumiti prepamet sa podacima sa interneta, pitaj, nije problem, objasnim sve što znam, samo kad stignem.
U Srbiji postoje dvije vrste pravoslavlja. Jedno je iskonsko kršćansko, a ono drugo je Svetosavsko, ideološko-hegemonističko s četničkim predznakom.
Iskonsko kršćansko pravoslavlje u dijelu naroda i trenutno malom dijelu klera unutar SPC-a je od strane politike skoro eutanizirano, daleko od glasa u medijima i bilo kakve relevantne moći.
Hegemonističko Svetosavlje je, poput šerijatskih ludistana, ruku pod ruku s velikosrpsko-četničkom osvajačkom ideologijom, politikom i apsolutnom moći. Smisli li su novu kovanicu i umjesto Velike Srbije sad se prse za “Srpski svet” od Trsta do Tokija dok opet u nekom budućem ratu ne ispadne Nokia.
Država Srbija i SPC ne priznaju ni autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve, a kamoli Crne Gore, “drugog oka u srpskoj glavi” – svetosavskoj. Svi pravoslavci na prostoru bivše YU moraju biti Srbi, baš kao što dobre Bošnje na istom prostoru sve muslimane bošnjakenjaju u Bošnjake.
Evo neka Makedonci i Crnogorci pokušaju se “krunisati” u beogradskom hramu sv. Save, kao što to SPC bahato i osvajački čini na Cetinju koje je srce duhovne, nacionalne, državotvorne, kulturološke, povijesne i političke autohotnosti i suverenosti Crne Gore. Malo morgen. “Srpski svet” bi na njih istog trenutka tenkove poslao.
Svetosavsko-četnički SPC je, u “koaliciji” s državom Srbijom, duhovno-ideološko-politički kerozin velikosrpskog hegemonizma i ratova.
2 x “Avaiting for approval” za komentar o svetosavskom SPC-u?!
Svaka čast na slobodi mišljenja, posebice za brisanju komentara utemeljenih na temelju dokumentirane istine.
Nazdravlje!
U Srbiji postoje dvije vrste pravoslavlja. Jedno je iskonsko kršćansko, a ono drugo je Svetosavsko, ideološko-hegemonističko s Dražinim predznakom.
Iskonsko kršćansko pravoslavlje u dijelu naroda i trenutno malom dijelu klera unutar SPC-a je od strane službene politike, a time i medija, skoro eutanizirano. Daleko od glasa u medijima i bilo kakve relevantne moći.
Hegemonističko Svetosavlje je, poput šerijatskih ludistana, ruku pod ruku s velikosrpsko-osvajačkom ideologijom, politikom i apsolutnom moći,. Sveprisutna i svakodnevna (za doručak, ručak, večeru, dobro jutro, dobar dan i laka noć) nazoči 24 sata na dan u medijima i svim drugim vidovima društva. Amblem na čelu svakog “pravog” Srbina. Smislili su novu kovanicu i umjesto Velike Srbije sad se prse za “Srpski svet”. Od Trsta do Tokija, dok opet – u nekom budućem ratu – ne postanu Nokia.
Država Srbija i SPC ne priznaju ni autokefalnost Makedonske pravoslavne crkve, a kamoli Crne Gore, “drugog oka u srpskoj glavi” – onoj svetosavskoj. Svi pravoslavci na prostoru bivše YU moraju biti Srbi, baš kao što dobre Bošnje na istom prostoru sve muslimane bošnjakenjaju u Bošnjake.
Evo neka Makedonci i Crnogorci pokušaju se “krunisati” u beogradskom hramu sv. Save, kao što to SPC bahato i osvajački čini na Cetinju koje je srce duhovne, nacionalne, državotvorne, kulturološke, povijesne i političke autohotnosti i suverenosti Crne Gore. Malo morgen! “Srpski svet” bi na njih istog trenutka tenkove poslao.
Svetosavsko-Dražin SPC je, u “koaliciji” s državom Srbijom, duhovno-ideološko-politički kerozin velikosrpskog hegemonizma i ratova.
Bra’o stručnjak, doktorirao si 😛
Mentor, hvala ti na položenom doktoratu 🙂 🙂
Ma ti si za mitropolita i to onog iskonskog, ljubi brat
Ni jedna kanonska pravoslavna crkva ne priznaje tzv. “MPC” ili “CPC”.
kao što Vatikan i papa rimski ne priznaju ni “Crnogorsku katoličku crkvu”, mtakođe prijavljenu kao vjersku organizaciju.
A kao Srbe treba pitati da priznaju Crnogorsku pravoslavnu crkvu? 🙂 svašta.
Ovaj pop je secesionista kao i Šiptari ili islamisti i upravo mamlazi kao on guraju Crnogorce u Šerijat…
Erdoganova “crkva” i Erdoganov “pop”…