Mislili da ne postoji: Našli grad preživjelih iz Troje

Pri spomenu na Troju velika većina ljudi prisjeti se kroz stoljeća, pa i milenije nebrojeno puta prožvakane brutalne, tragične romanse Helene, koja je pobjegla od svog supruga, kralja Menelaja od Sparte, nabivši mu rogove, da bi živjela s princem Parisom od Troje. Bilo je to tako davno, još između 14. i 12. stoljeća prije Nove ere, još u brončano doba, tako da je već u doba klasične Grčke Trojanski rat bio više mitsko, nego povijesno mjesto.

10 godina Trojanskog rata zapravo je bilo više 10 godina opsade, vjerojatno bliže opisima čak i Njegove visosti Broja 1 iz Alana Forda, nego slici junaka apsolutno nadljudske i natprirodne snage, hrabrosti i vrlina, koji cijelo jedno desetljeće nisu radili ništa drugo nego se dozlaboga časno, plemenito i junački sukobljavali i pogibali. Tri i pol tisućljeća poslije priča je bitno manje plemenita, ali je zato zanimljivija jer nije preeksploatirana.

Riječ je o sasvim novoj i konkretnoj avanturi na arheološkom lokalitetu Tenea na kojem arheologinja Elena Korka već nekoliko godina istražuje što se ovdje događalo. Tenea se nalazila nešto južnije od Korinta, na uskom potezu kopna koje povezuje Peloponez s glavni kopnom Grčke, a razlog zašto je to mjesto toliko zanimljivo da Korka po njemu prekopava i čačka već godinama jest to što se smatra da su ovaj gradić podigli – ratni zarobljenici iz Troje.

Strabon, grčki filozof, geograf i povjesničar, za Teneu je na prijelazu iz Stare u Novu eru napisao da se razvijala bolje od ostalih okolnih naselja, te da je na kraju dobila i vlastitu samoupravu”. E sad, u njegovo doba Rimljani su prema Strabonu bili jako zločesti, “strabo” su običavali nazivati razroke osobe, odatle današnji izraz “strabizam”. Tenea je Rim, međutim, upamtila po relativnom dobru, barem u početku, jer kada su Rimljani 146. godine prije Nove ere napali Korint, Tenea je ostala nedirnuta.

Vremenom se jest raspala i nestala, ali se čini iz drugih razloga, ne ratnih. Toliko ju je pregazilo dva tisućljeća povijesti da je uopće jedva koji arheološki pronalazak ukazivao na to da je ikada i postojala. No, neke od pronalazaka nije se moglo ignorirati. 1846. pronađen je briljantan mramorni kip “Kouros iz Tenee”, na odgovarajućem mjestu. 1984., opet na pravom mjestu, pronađen je i sarkofag s kosturom očito bogate pokojnice.

Konačno je Korka prije pet godina na to mjesto dovukla svoje društvo i krenula sustavno istraživati stvar, na svjetlo dana su počeli izlaziti dijelovi keramike i drugi predmeti. Prošle godine je Korka kao gost predavač na Sveučilištu New York objasnila da je količina keramičkih i arhitektonskih ostataka, očito i njihova vrsta, bila takva da im nije preostalo dugo nego da svoj boravak tamo produžuju iz godine u godinu.

“Konačni cilj nam nije bilo samo to da iskopamo antički teatar koji se tamo navodno nalazio, nego dokaze koji bi nas doveli do otkrića ostataka antičkog naselja Tenea”, kazala je.

Prošle godine grčko ministarstvo kulture objavilo je da je njen tim pronašao pravo blago u dvostrukoj pogrebnoj komori što su je otkrili na lokalitetu Tenea. Bila je riječ o pronalasku iz doba Grčke po Rimskim carstvom. Isticalo se pet grobova očito bogatih građana. Kosture su zatekli okružene predmetima poput pozlaćenih brončanih listova, zlatnog prstenja, dragog kamenja, brončanih i zlatnih novčića, zatim parfema, zlatnih predmeta, stakla i keramike redom vjerojatno ritualne namjene.

Sveukupno su pronašli 14 grobova, a u njima i vaze i svjetiljke, od kojih neke na sebi imaju slike božice Venere s dva Kupida. To je bilo prošle godine. Ove godine, točnije u utorak, Ministarstvo kulture Grčke objavilo je da je pronašlo konačni “dokaz postojanja antičkog grada Tenea”. Uz vijest je ministarstvo priložilo niz fotografija predmeta, ali i zidova koji bi trebali predstavljati ostatke između 3200 i 3400 godina starog naselja.

Arheolozi oko Korke s njom na čelu pronašli su gradska vrata, zidine, podove, ostatke keramike koji sežu sve do 4. stoljeća prije Nove ere u prošlost. Ovime se povijesni položaj antičke Tenee definitivno pokazuje kao jedinstveni spoj između grčke i rimske antičke kulture. A o tome da je riječ o gradu što su ga podigli ratni zarobljenici iz Troje, znači da je riječ o poveznici s tim razvikanim antičkim epskim mjestom, da se i ne govori.