Svaki film francuskog redatelja Michela Hazanaviciusa, otkad mu je ‘Umjetnik’ 2012. osvojio pet Oscara, svjetsku premijeru ima na Filmskom festivalu u Cannesu, uključujući i ‘Rez!’ kojim je otvoreno prošlogodišnje izdanje, a koji se u hrvatskim kinima počeo prikazivati 19. siječnja
Otkako je njegov film „Umjetnik“ osvojio 2012. godine čak pet Oscara, Michel Hazanavicius (55) prometnuo se u jednog od najpoznatijih francuskih redatelja. Svaki njegov film od tada je imao svjetsku premijeru na Filmskom festivalu u Cannesu, uključujući i posljednji „Rez!“, horor komediju kojom je otvoreno prošlogodišnje izdanje, a koja se u hrvatskim kinima počeo prikazivati 19. siječnja.
I prije no što je prikazan u Cannesu, film „Rez!“ zapao je u kontroverzu. Originalno, bio je nazvan „Z“, a kako je u proljeće prošle godine to slovo postalo oznaka ruske vojske, tako su Ukrajinci zatražili promjenu naslova filma. Michel Hazanavicius prihvatio je tu sugestiju te je film naslovljen „Rez!“ odnosno „Coupez!“ na francuskom.
„Rez!“ je remake japanskog horora „One Cut of the Dead“ iz 2017. godine, koji je uz proračun od samo 25 tisuća dolara u svjetskim kinima zaradio 60 milijuna. S obzirom na takav uspjeh, Hazanavicius se u svojoj verziji prilično striktno držao originala. U prvih pola sata pratimo snimanje zombi-filma u kojem glumci doista postaju zombiji i pogibaju u obračunima. Slijedi povratak na događaje otprije mjesec dana, kada drugorazredni redatelj Rémi Bouillon (Romain Duris) dobiva ponudu japanske producentice da snimi horor film, ali uz jedan uvjet. Film mora biti snimljen „u komadu“, a ne scenu po scenu. Iako Rémi Bouillon nije sretan ponuđenim, ipak prihvaća kako bi impresionirao svoju kćer. Nakon što dvoje glavnih glumaca doživi nesreću, Rémi Bouillon i njegova supruga Nadia (Bérénice Bejo, inače supruga Michela Hazanaviciusa) preuzimaju glavne uloge i tada započinje kaos.
Michel Hazanavicius poznat je po filmovima koji su hommage različitim žanrovima. Njegova dva filma „OSS 117“ iz 2006. i 2009. parodija su na špijunske filmove, „Umjetnik“ je odavanje počasti nijemom filmu, dok je film „Neustrašivi“ iz 2017. govorio o slavnom redatelju Jean-Lucu Godardu. Takav je i „Rez!“ u kojem se poigrava kako s hororima tako i s neobičnim situacijama koje se zbivaju na snimanju gotovo svakog filma. O svemu tome razgovarali smo s Hazanaviciusom ekskluzivno za Nacional.
Često ste govorili da želite snimiti komediju o snimanju filma, sada ste to i ostvarili. Odakle ta želja? Je li prilikom snimanja vaših filmova bilo toliko komičnih situacija da ste poželjeli o tome snimiti film?
Svatko želi snimiti film o poslu koji obavlja. Čak će vam i čovjek koji radi u uredu reći da bi snimanje filma o njegovu radu u uredu bilo izvrsna ideja. Isti je slučaj i sa mnom. Na snimanjima filmova nailazio sam na puno čudnih situacija, na ljude koji su se čudno ponašali, na ljude s ridikulozno velikim egom, na odnose koji nisu funkcionirali, a sve to bilo je obilježeno smiješnim situacijama. Znate, filmska ekipa je poput organizma. Zapravo, to je mala zajednica u kojoj imate igre moći, u kojoj su neki ljudi zli, neki misle da su važniji od drugih, a sve se to odvija tijekom užasno važnog zadatka snimanja filma. Ovo nije film o ljudima koji snimaju filmove, koji okupljeni ostvaruju nešto, nego metafora nečeg većega. Ovo je film o bilo kojoj grupi koja ima zadatak, o ljudima koji ako su ujedinjeni, postaju snažniji.
Zanimljiv je odabir Romaina Durisa za glavnu ulogu jer do sada niste s njim surađivali. Zašto je tek sada dobio ulogu u vašem filmu?
Romain je predivan glumac, odavno sam s njime želio raditi. Nismo se poznavali, jednom smo se nakratko sreli prilikom jedne kazališne predstave u kojoj je glumio te su nas zajednički prijatelji upoznali. Ujedno je jako zgodan, godine mu dobro stoje. Dok je bio mlađi, bio je tako zgodan da su ga muškarci mrzili, ali uvijek je bio šarmantan, diskretan i pristojan. No postao je prekrasan glumac kojem sam u filmu „Rez!“ dao ulogu osobe koja ostavlja svoje ambicije po strani. Prepušta se životu, neka život donosi odluke umjesto njega. No tada se pojavljuje njegova kći koja ga potakne na akciju jer ona pripada mlađoj generaciji koja vjeruje u filmove. Ona ima ono nešto na što je on već zaboravio. Sviđa mi se taj generacijski konflikt, a Romain je sjajan jer može odglumiti umornog čovjeka koji živi u svojoj sigurnoj zoni, a može se i probuditi i postati heroj. Naravno, ne heroj kojeg bi odglumio Tom Cruise, već heroj koji je to prirodno postao.
‘Volim živjeti u Francuskoj, u svojoj zemlji snimam filmove kakve želim i za njih daleko lakše nalazim financijere. Oni nisu samo Francuzi već dolaze i iz drugih zemalja’
Vaša supruga Berenice Bejo, kao i u većini vaših prethodnih filmova, ima glavnu žensku ulogu. Ovoga puta zamahuje sjekirom, ali pritom izgleda vrlo seksi. Jeste li mogli pomisliti da bi vaša supruga tako mogla u vašem domu, ispred vas, zamahivati sjekirom?
Ne, mi takve igrice kod kuće ne igramo. Ali mislim da je odradila nevjerojatan posao na ovom filmu. Berenice nije nasilna osoba, a ja sam njezin lik zamislio kao radikalno nasilnu osobu. Ona se i pretvorila u luđakinju, ali izgleda jako smiješno. Na neki način iznenadila me je svojom izvedbom. No, nakon svih ovih godina, mogu vam reći da me uvijek iznenadi.
U filmu ima vulgarnosti, povraćanja, mokrenja, pljuvanja, je li snimanje takvog filma za vas bilo izazov?
Ima toga i u drugim francuskim filmovima, a i ja sam snimao filmove s prljavim šalama. Ovaj film nastao je prema japanskom originalu „One Cut of the Dead“ iz 2017. godine i te scene prikazane su i u originalnom filmu. No ne bih bio sretan da sam napravio film koji je u cijelosti ispunjen regresivnim humorom, prepun scena proljeva, povraćanja i tako dalje. Film je briljantno strukturiran, ima dobar balans. Ubacio sam scenu s proljevom i iako je čovjek prekriven izmetom, još uvijek je simpatičan. To čini ovaj film drugačijim od filmova koji su prepuni vulgarnosti. Nemam nikakvih problema s takvom vrstom humora.
Jasno je da je film prepun pretjerivanja, ali je li se neko od tih pretjerivanja koja vidimo dogodilo i na snimanju vaših filmova?
Pa, neke od rečenica u ovom filmu čuo sam i na snimanju svojih filmova, neka od ponašanja nekih ljudi prenio sam na ovaj film. Mislim da se jednom dogodilo da je kamerman na snimanju mog filma ispustio kameru i ona mu je pala na pod. No nisam paničario, imali smo dvije kamere tako da sam odmah umirio tog kamermana. Dakle, bilo je nekoliko anegdota, ali to se ne može usporediti s događajima opisanima u filmu „Rez!“ Tu smo išli u radikalnije situacije kako bismo dobili komediju.
Ako pogledamo neke vaše prethodne filmove, kao što su „Umjetnik“, biografska priča o Jean-Luc Godardu „Neustrašivi“, pa sada i „Rez!“, dolazimo do toga da su to sve vaša ljubavna pisma posvećena filmskoj umjetnosti. Kako je filmska umjetnost na vas utjecala?
Prvi put pojavio sam se na filmskom setu kada sam imao 26 ili 27 godina i snimao sam kratki film. To me je posebno dirnulo. Iako je to bio kratki crno-bijeli film, sniman je u sinemaskopu, a ja sam bio tako uzbuđen i sretan. Rekao sam: „To je ono što želim raditi, nikada više neću raditi nešto drugo.“ Što se tiče prvog dijela vašeg pitanja, film za mene nije ono što se u njemu izgovori, već način na koji se to izgovori. Jako je teško smisliti novu, originalnu priču. Ali način na koji će ona biti ispričana, to je ono što film čini posebnim i jedinstvenim. Kada govorimo, primjerice, o ljubavnim pričama, one se svode u osnovi na ono „ja te volim, ti mene ne voliš“ ili „ja je volim, ona voli drugoga“. Ali način na koji ćemo ispričati tu priču, to je ono što mi je važno. Zato mislim da je film način na koji pričaš priče.
‘Mlađe generacije su drugačije, zabrinute su zbog brojnih, prvenstveno društvenih, zatim ekoloških problema, problema spolne nejednakosti i seksualnosti’
Kako je osvajanje Oscara 2012. godine utjecalo na vaš daljnji filmski rad? Jeste li tada pomislili da postajete svjetski traženi redatelj?
Ne baš. Mogao sam snimiti film u Americi, pokušao sam nešto raditi, ali taj proces u Americi je jako dug. Volim živjeti u Francuskoj, u svojoj zemlji snimam filmove kakve želim, daleko lakše nalazim financijere za svoje filmove. Oni nisu samo iz Francuske već i iz drugih zemalja.
Spomenuli ste mlađe generacije koje vjeruju u film. Možete li usporediti svoju generaciju s mlađim generacijama?
Moja generacija bila je iznimno ironična spram svega. Prije nas sve je bilo ozbiljno, mi smo donijeli ironiju. Imam brata koji je četiri godine stariji od mene. Kada sam bio srednjoškolac, on je stalno govorio o politici, ja to nikada nisam radio. Meni ništa nije bilo važno, jedino mi je zabava bila bitna. Mlađe generacije su drugačije, one su zabrinute zbog brojnih, prvenstveno društvenih problema, zatim ekoloških problema, problema spolne nejednakosti i seksualnosti. Imam dvije kćeri, jedna ima 24, a druga 18 godina, često o tome razgovaramo, sukobljavamo mišljenja. Prilično sam siguran da se zbog toga i ja mijenjam, a sve te teme prenose se na film. Živimo u vremenima promjena, promjena koje će donijeti bolji svijet. Možda se s nekim promjenama i ne slažem, ali tako je kako je. Sviđaju mi se nove generacije. Na snimanju filma „Rez!“ imao sam dvije generacije, stariju na čelu s Romainom Durisom i mlađu s puno glumaca između 20 i 25 godina. Oni su gledali nas kako radimo, mi smo gledali njih. Oni su mladi, svježi, sa zadovoljstvom sam ih gledao kako rade.
Na zahtjev ukrajinskih vlasti promijenili ste naziv filma iz „Z“, što je slovo koje označava rusku agresiju, u „Final Cut“. Kako ste na to reagirali?
Vrlo dobro. Kako je došao zahtjev iz Ukrajine, postajalo mi je sve više neugodno. Nitko u cijeloj priči nije napravio ništa pogrešno. Taj naslov filma imali smo godinu dana prije no što je počela ruska agresija na Ukrajinu. Slovo „Z“ bilo je oznaka za zombi film. U Francuskoj „Z film“ označava one jeftine, niskobudžetne filmove. U Americi za takve kažu „B film“, mi u Francuskoj kažemo „Z film“. Mene nitko nije mogao osumnjičiti za prorusko raspoloženje jer sam 2014. snimio film „Potraga“ o ruskoj agresiji na Čečeniju. No kada je objavljeno da će moj film otvoriti festival u Cannesu, počeo sam dobivati pisma i poruke Ukrajinaca koji bi me pitali: „Zar će najveći filmski festival na svijetu biti otvoren filmom koji se zove ‘Z’? Nama je to grozno, molimo vas da promijenite naslov.“ Da nismo reagirali, ispali bismo indiferentni prema tom problemu, a ja bih osjećao krivnju.
Prije tri godine, prilikom našeg posljednjeg razgovora, rekli ste mi da ćete snimiti animirani film o holokaustu. U kojoj je to fazi?
Upravo radim na tome. Stvaranje animiranog filma dugotrajan je proces tako da se premijera očekuje u 2024. godini.