MESIĆEV PAD, SLUČAJ O KOJEM SE ŠUTI: 'Drmao' je političkom scenom, a sada je izišao kao najveći izborni gubitnik

Stjepan Mesić, u dva mandata hrvatski predsjednik, trebao se preferencijalnim glasovima izboriti za saborsku fotelju. Na njegovim je plakatima pisalo – ‘Kako je dobro vidjeti te opet‘, ali birači se očito ne bi baš složili s tim. U I. izbornoj jedinici, na listi Narodne koalicije koja je izgubila izbore, dobio je Mesić vrlo solidnih 5130 glasova, ali ipak nedovoljnih za prolazak.  Mala je to brojka za čovjeka koji je dva puta u Hrvatskoj, potpomognut NGO fondovima i unutarhrvatskim rasizmom prema jednom dijelu vlastitog naroda (Hrvatima iz Hercegovine) dobijao izbore. Mesić je prvi predsjednik na kugli zemaljskoj koji je nekažnjeno širio rasističku retoriku prema jednom dijelu vlastitog naroda a da zbog tog nikada nije optužen. U ratu se istakao antisrpskim rasizmom i ustaškim pjesmama a danas je poznati antifašist i počasni predsjednik tog društva. Kako malo komeje poznato. Osim lažnim antifašistima, koji su antifašizam u RH doveli do tako niske razine da im i ljudi koji su flertali s ustaštvom mogu biti uglednici. Mesić je  autor  knjige “Kako sam rušio Jugoslaviju” i danas je ujedno jedan od najomiljenijih “Jugoslavena” u progjugoslavenskim krugovima. Svetlana Broz, unuka Josipa od Hudine Jame, kazala je nedavno da Titu danas može parirati samo Mesić. Kako pobogu ako je Tito stvarao Jugoslaviju a Mesić je rušio, gospođa Broz još nije pojasnila. Bilo bi lijepo znati što bi Tito danas kazao na tu nebuloznu izjavu svoje unuke. Mesić je počinio i nekoliko antiustavnih krivičnih djela. Premda je njegova ustavna obveza bila štititi položaj državljana RH van RH Mesić je pozdravio OHR-ove amandmane kojima su se kresala prava RH državljana u BIH, pozdravio je pljačku Hercegovačke banke koju je za račun Raiffaisen banke uradio gospodin Wolfghang, suprotno Daytonskom ustavu koji je bio dužan štititi pozdravljao je protuustavne izmjene tog ustava, sve suprotno onome za šta je kao Predsjednik RH bio plaćen da čini. Pored toga, dilao je tajnim hrvatskim podacima dajući ih stranim agenturama, a bio je i omiljen gost Najdraže ambasade i Gradačačkog sajma šljive.
Umjesto da bude osuđen, Mesić je nagrađen posebnim uredom za bivšeg Predsjednika RH, koji je grčevito branio. Da nije bilo MOST-a Mesić bi i danas ostao u tom uredu. Javnost u RH ne zna da je Karamarko , predsjednik HDZ-a bio protiv gašenja ovog ureda. Toliko o tome koliko je Karamarko NeMesićev.
Kako je ostao bez novca, Mesić se pokušao uhljebiti saborskim mandatom. Borisa Dežulovića, Kožo nikada nije nazvao u slučaju Mesić. Kao u ostalom niti onda, kad je Mesić, skupa s Dežulovićem, podržao proustašku vlast Zlatka Lagumdžije u razdoblju 2010-2014. To je ono vrijeme kada su nas iz Najdraže ambasade i OHR-a uvjeravali kako je Lijanović odličan gospodarstvenik a Pavelićevi Pravaši odlični antifašisti. I kako oni imaju legitimitet predstavljati Hrvate u BIH.
Nitko se građanima BIH još uvijek nije ispričao za te 4 godine užasnog razdoblja, pljačke, ustašizacije, kršenja braniteljskih prava, i unazađivanja bošnjačkohrvatskih odnosa u FBIH.
Ustašoidi su kažnjeni nakon BIH, i u Hrvatskoj:
Prema broju glasova koji su osvojili, odluka HDZ-a da se riješi pravaških satelita očito je bila dobra. Ivan Tepeš iz HSP-a AS koji je u prošlom mandatu dogurao čak do mjesta potpredsjednika Sabora i ‘diktirao’ dnevnu politiku dobio je tek 201 glas u X. izbornoj jedinici pa pored Sabora može samo prošetati isto kao i njegov stranački kolega Pero Ćorić koji je dobio 165 glasova. U ponedjeljak je Tepeš zbog iznimno loših rezultata na izborima podnio ostavku na mjesto predsjednika stranke.