Oliver Dragojević rođen je u Splitu kao peto i najmlađe dijete Mate i Kate, a majka mu je dala ime po Oliveru Twistu. Rođen je u zgradi škole Natka Nodila koja je tada bila rodilište.
– Majka mi je poslije govorila da mi je ime takvo jer smo prava poslijeratna sirotinja – objasnio je Oliver u biografskoj knjizi ‘Južnjačka utjeha’ autora Zlatka Galla. Imao je i tri starije sestre, te brata. Gloriju, Mariju i Tatjanu nije upoznao, umrle su prije njegova rođenja.
Dvije su umrle u Vela Luci odmah nakon poroda, a jedna u partizanskom zbjegu u El Shattu od salmonele – otkrio je Oliver u knjizi.
Prve godine sa starijim bratom Aljošom proveo je u Vela Luci, a u Split su se preselili kad je otac dobio posao u Lučkoj kapetaniji. Išao je u osnovnu školu Vlado Bagat, koja je pedesetih imala najbolji razglas u Splitu. Nekoliko puta su se selili, da bi se napokon skrasili na Gripama. Priznao je Oliver kako mu djetinjstvo nije bilo lako.
– Mater i otac su radili, a Aljoša i ja smo doma sami kuvali. Poštenije je reći da je Aljo kuva, a ja san sprema i pomagao oko sudi. Bilo je to gadno vrime, malo pinez, malo spize. Pamtim američko maslo, zvali smo ga John Wayne maslo, pa mliko u prahu. Kad san bija mali i kad bi me pitali šta ću biti kad naresten, govorija san – mesar – kaže u biografiji Oliver.
Od oca Marka dobio je usnu harmoniku kad je imao pet godinu i tada se rodila ljubav prema glazbi koja je obogatila našu muzičku baštinu. Pohađao je i glazbenu školu, učio je svirati glasovir, a potom klarinet i gitaru.
– Bija je i osta lud za muzikom. Prva četiri razreda osnovne škole ima je same petice i dobija je knjige ka nagrade za uspjeh. A onda se zapalija do kraja za muziku i počeja je svirat non-stop. Šesti je razred proša’ s četiri, sedmi s tri, a osmi s dva. Da je u osnovnoj bija još jedan razred, bija bi pa godinu – prisjetio se u “Južnjačkoj utjehi” Aljoša.
Meri Cetinić (65) s Oliverom je bila u daljnjem rodu, a Oliverov djed i bratići stanovali su u istoj zgradi kao i obitelj splitske pjevačice. Njena starija braća, Ante (basist kultne grupe Delfini) i Boris družili, su se s Oliverom i Aljošom.
Zanimljivo da se ne sjećam svirke svoje braće, ali sjećam pamtim Aljošu i Olivera kako po cijele dane sviraju u tom našem hodniku – rekla je Cetinić. Kad je imao desetak godina, Oliverov otac kupio je radio koji se nije gasio. Sreći nije bilo kraja kada mu je otac kupio gitaru.
– U kuću je ušla kad san ima deset godin. Otac ju je, kao i sve što smo imali, kupija na kredit. Bila je stvarno nikakva i očajna, ali i danas je pamtim jer je bila – prva. Prvi nastup bio mu je na radiju, bilo je to 1957. godine, kada su on i Aljoša pjevali na Splitskom radiju. Tada mu je najdraža pjesma bila “Diana” Paula Anke.
Nastavili su nastupati na ljetnoj terasi u splitskom brodogradilištu, a na repertoaru su bili tadašnji veliki domaći hitovi poput Autobus Calyos, Kad si kupim mali motorin. Favorit im je bio Diana i to u hrvatskom prijevodu…. ‘nisam više tako mlada to mi kažu svi, srce nek ti kaže što za mene značiš ti….” Ljeta su provodili u Vela Luci, kada je Oliver nastupio kao – saksofonist.
– Jedno lito, a meni je može bit bilo 13-14 godin, u Luci je nastupa bend kojemu je triba drugi saksofonista. Ja san prihvatija ponudu, zatvorija se pet dana s jednin prijatejen u kuću i vježba – opisao je Oliver premijeru.
Do prvog honorara došao je kad je za jednu Novu godinu u bendu svirao klarinet. Prvi “samostalni” nastup bio mu je na splitskom dječjem festivalu 1961., s pjesmom Baloni. U to je doba bio opčinjen glazbom i u ušao je u bend Tequila, koji je ubrzo promijenio ime u Batali, a nastupao je i samostalno, pa je na natjecanju za najboljeg pjevača amatera Hrvatske pobijedio je pjevajući ‘Yesterday’.
Preko noći su Oliver, brat Aljoša i društvo slušali radio Luxembourg i “skidali” pjesme, koje bi preko dana uvježbavali i navečer svirali. Kao tinejdžer Oliver se, kažu, nije mogao odvojiti od klavijature. Tih je dana jako volio slušati Raya Charlesa i Stevieja Wondera. U Splitu je završio Nižu i Srednju muzičku školu, a upisao je i Višu pedagošku akademiju.
– Odusta san od fakulteta već nakon prvog semestra, kad su počele gaže i ozbiljnije bavljenje muzikom. Položija san doduše jedan ispit, sićan se, plaga san ga kod profesora Tudora, posli stručnjaka za klapske pjesme. Dobija san čak peticu, ali bija je to kraj moje akademske karijere – objasnio je Oliver.
Na Splitskom festivalu debitirao je 1967., kada je upoznao Zdenka Runjića, s kojim je ‘napravio’ više od 200 pjesama. S pjesmom Picaferaj nije prošao u finale, no Runjić ga je tješio i rekao mu da ne brine, jer da će doći do nove prilike koju će iskoristiti. Proročanske riječi su se obistinile.
