Published On: Čet, svi 24th, 2012

Marin Topić: Biti gradonačelnik Mostara isto je kao biti šef ludnice na Domanovićima

Marin Topić, mostarski umjetnik, arhitekt i političar, te odnedavno predsjednik najvećeg temeljnog ogranka HDZ-a Mostar- Jugozapad, u intervjuu mostarskom Dnevnom listu se osvrnuo na posljednja događanja u Mostaru. Topić se osvrnuo i na događaje u državi, podsjetio na neka prijašnja vremena te u sebi svojstvenom tonu pojasnio postojeće stanje.

Kako komentirate posljednja događanja u Mostaru, počevši od spomeničke krize, nepostojanja dogovora oko najvažnijih gradskih pitanja, pa sve do uređenja grada i nepostizanja kompromisa oko Statuta, što je dovelo do toga da još nisu raspisani lokalni izbori?

-Vrlo jednostavno, mi se uvijek bavimo posljedicama, a ne uzrokom. Na građane BiH, a posebice Mostara, navučena je “luđačka košulja”, a pacijenti, odnosno građani, bi je sami trebali skinuti. Da je pacijent sam može skinuti, onda ne bi postojali doktori, zar ne? To je kao da vam u Formuli 1 dadnu najbolje auto, a ne daju benzin, odnosno kerozin i onda vas pitaju, kako ovo ne ide? Kako će ići? Znači, da se vratimo na Mostar, onaj tko je napravio taj Statut, on ga mora i promijeniti. Drugo, u svim demokratskim društvima građani donose Statut. Zadnji put su Mostarci svojom voljom donijeli Statut, ja mislim, 1452. godine. Još u doba kad je oko lančanog mosta napravljeno nekoliko kućica, a dok je još Blagaj bio grad. Nikad poslije toga građani nisu svojom voljom donosili Statut. Došla je Turska i donijela svoje zakone. Došla Austrougarska i donijela svoje. Onda Kraljevina Jugoslavija donijela svoje, zatim NDH svoje. Došli boljševici, ovi komunisti i donijeli svoje zakone. Održani su prvi demokratski izbori 1990., ali po zakonima iz prošlog sustava. Onda u to rat, bezakonje, pa potom Koshnick sa svojim Statutom iz Rima, a zatim Paddy Ashdown sa svojima. Ashdown je ostavio suštinu, ukinuo općine, a ostavio gradska područja, znači političku volju. Tako nešto je tipično za engleskog političara – ostaviti nedovršenu povijest. I znači da građani Mostara ne mogu izići na izbore i preko svojih vijećnika omogućiti da im se sagradi park ili napravi neki infrastrukturni objekt. Ne može, jer su to dvije političke volje; jedna Bošnjaka, druga Hrvata. Bošnjačka je diktirana iz Sarajeva, a hrvatska nije niodakle, jer se jednostavno više ništa ne pita. Bošnjačka politička elita je ukinula hrvatsku biračku volju. Što god više zastupnika dobili, oni ostaju bez vlasti, to se vidi na Federaciji.

Što se onda može dogoditi u Mostaru?

– Ne znam. Što može ova stručna komisija napraviti? Churchil je lijepo govorio, ako se nešto ne može riješiti, formiraj komisiju. Drugo, međunarodna zajednica rješava cijeli prostor bivše Jugoslavije u paketu. Očito je da se prvo rješava Makedonija, onda Kosovo, Sandžak, pa Srbija i onda na kraju dođe BiH. Njima ne odgovara ništa da se riješi u BiH, a kamoli u Mostaru. Jedino rješenje je izborna jedinica za Mostar, ali to njima ne odgovara. Što god stručna komisija ili HDZ i SDA dogovorili, a ako bude dobro za Mostar, to međunarodna zajednica neće dati implementirati.

Vjerujete li da će se održati izbori?

– Šanse da se izbori održe u Mostaru su jedan posto. Što može stručna komisija? Ponavljam – ne može ništa.

Kako bi se Mostar trebao urediti?

– Kao i svi ostali gradovi u BiH. Jedna izborna jedinica. Prema zadnjim podacima CIPS-a, ima jednako Hrvata i Bošnjaka i tko se onda boji majorioziranja. A ako će Mostar imati dvije općine, onda nam vratite federalnu jedinicu.

Jesu li, po Vašem mišljenju, Bošnjaci u Mostaru danas u podređenom položaju?

– Sada su Hrvati podređeni. I prije rata su Hrvati punili 70 posto proračuna, a dijelili 30 posto od toga. Sada pune 80 posto, a ne mogu ništa implementirati. Da me ne biste pogrešno shvatili, ja Bošnjake i Srbe smatram kao svoju rođenu braću, ali jedno su narodi, drugo ljudi, a treće politička elita iz Sarajeva koja manipulira s Bošnjacima u Mostaru. Sva njihova politika je ista, sve četiri njihove stranke su iste, i rade sinkronizirano i u dogovoru. Čine sve da ukinu Republiku Srpsku, iako znaju da to nikada ne mogu napraviti, te da istjeraju i posljednjeg Hrvata iz Federacije. Evo što su napravili: promijenili Dayton i izborni zakon nekoliko puta, a zadnje što su napravili bio im je juriš s ‘platformašima’. Hrvati ne mogu imati ništa, pa čak ni svoje kazalište, relevantan stadion… i ako ti to nemaš, nisi onda ni narod. I što smo dobili na kraju – Hrvati više su ni nacionalna manjina u BiH.

Koliko ste zadovoljni radom Gradskog vijeća i Ljube Bešlića?

– Rad je fenomenalan. U kakvim uvjetima rade, ne mogu ništa ni uraditi. Vraćam se na početak razgovora i tezu da ti dadnu najbolje auto, a nemaš benzina. Što može Ljubo Bešlić napraviti? Kakvu odluku može donijeti? Nađi mi grad na svijetu koji na jedinici lokalne samouprave ima dom naroda? Vitalni interesi naroda se štite na razini države, a ne lokalne samouprave.

U HDZ ste se vratili prije četiri godine. Na zadnjim unutarstranačkim izborima ste izabrani za predsjednika Temeljnog ogranka koji pokriva veći dio gradskog područja jugozapad. Kakvo je stanje u ogranku? Hoćete li ići na liste?

– Ne znam, na liste idu oni koje postave više instance u stranci. Stanje u temeljnom ogranku je dobro.

Zašto ste se ponovno politički aktivirali?

– Čuješ, ako si ušao u neku demokraciju, iako je u nas to kvazidemokracija, ti se moraš boriti za svoj narod, moraš politički djelovati. Ne moraš biti ni član stranke, ali moraš izići na izbore. Mi ovdje živimo u takvom stanju da svako primirje znači rat drugim sredstvima. Na zadnjim lokalnim izborima prije četiri godine, da, nažalost, nije bilo stranke Lijanovića, Hrvati bi u Mostaru izgubili izbore. Tri hrvatske stranke od petnaest mogućih vijećnika (HDZ, HDZ 1990. i HSP) su imali deset vijećnika. Nije zato kriv nijedan HDZ ni HSP, već je problem apstinencija. Ljudi ne žele izići na izbore kad vide da se njihova politička volja ne može implementirati. Mi imamo odziv od 20 posto. I što ti možeš onda čovjeku obećati? Bošnjačka politička elita te majorizira.

Da se malo vratimo na Vaš temeljni ogranak kojem ste na čelu. Nerijetko se hvalite da je to najveći ogranak stranke u BiH.

– Jest, tu živi 6-7 tisuća stanovnika, od čega je više od 4,5 tisuća s pravom glasa. To je ustvari manja općina. Zanimljivo, sve hrvatske institucije su u tom području; od zgrade HDZ-a, Kosače, stadiona, Sveučilišta… i sve je faktički stalo u jedan temeljni ogranak. To je vrlo važan temeljni ogranak. Počeli smo s pripremama za izbore, ali, ponavljam, vrlo težak problem je apstiniranje. Kako ljudima reći da iziđu na izbore? Što će dobiti? Ne ovise o tebi, a ako ne sudjeluješ izbace te iz igre. To je ta “luđačka košulja”. A mi Hrvati ovdje moramo biti jedinstveni i na svake izbore izlaziti, jer bez toga nestajemo. Pogotovo, nakon zadnjih izbora je bila loša poruka, kada se HDZ-ovim nije dalo da uđu u vlast. Dobili su izbore, a ne mogu participirati u vlasti.

Često ste mijenjali stranke. Bili ste u HDZ-u, potom u HKDU, pa Boljitku, pa osnivali HDZ 1990. i onda ste se opet vratili u HDZ. Zašto?

– Zato što Hrvati nemaju nijednu stranku osim HDZ-a.

Kažete da ne znate hoćete li ići na liste. Neki Vas već spominju kao i mogućeg gradonačelničkog kandidata. Što kažete na to?

– Nemam pojma, ne znam za to.

Biste li to prihvatili?

– Prvo, mi pričamo kako ćemo uhvatiti zeca, a problem je što u toj šumi već deset godina nema uopće zečeva. Znači, da se održe izbori u Mostaru, šansa je jedan posto. Jedino se može dogoditi kao i s federalnom Vladom, da visoki predstavnik ukine odluku Ustavnog suda i napravi izbore kakvi su i bili. I onda ćeš opet dobiti isto – grad koji je zahvaljujući Statutu jedna “luđačka košulja”.

Niste konkretno odgovorili, biste li se prihvatili kandidature za gradonačelnika?

– Uvijek bi bio kandidat za gradonačelnika Mostara, jer sam rođeni Mostarac i volim Mostar najviše na svijetu. Ali bih bio kandidat za gradonačelnika ako bi Mostar bio normalno uređen kao jedinica lokalne samouprave, a biti kandidat za gradonačelnika ovako uređenog Mostara je isto kao biti šef ludnice na Domanovićima ili, bolje rečeno, biti pacijent. Ta ludnica je porušena i nije obnovljena, a međunarodna zajednica ju je kompletno prebacila u Mostar i od svih nas građana napravila luđake.