Ministar državne imovine Goran Marić na svom je Facebook profilu napisao da je izbor Željka Komšića za predstavnika Hrvata u BiH teška povijesna inverzija i samo iščašenje povijesti.
Njegov status prenosimo u cijelosti.
Pratim, slušam, gledam reakcije, stanje, atmosferu nakon nedjeljnih izbora u Bosni i Hercegovini.
Tko može ostati indiferentan tolikom razinom političkog nasilništva, ignoriranja, inverzije, ili možda prikladnije perverzije: Izbor Željka Komšića za predstavnika Hrvata u Predsjedništvu BiH.
Kad danas 2018. pred dvorištem ujedinjene Europe, ovakav politički događaj izravno opovrgava ustavne odredbe te iste države, onda ne možemo razmišljati racionalnim načinom i govoriti realnim pojmovima.
U političkom i državno-organizacijskom smislu, riječ je o duboku nerazumijevanju Bosne i Hercegovine, njezine višestoljetne povijesti, još više one suvremene. Gdje god da je izvorište ovih zabluda, gdje god da je kuhinja ovih krivotvorina i iskrivljenih premisa, riječ je o nedopustivo niskom političkom emanatu za BiH.
To je politika bez budućnosti za politiku samu, pa kao takva besplodna je i pogubna i za BiH. Izborom predstavnika jednog konstitutivnog naroda za predstavnika drugog konstitutivnog naroda, predstavlja tešku povijesnu inverziju i samo iščašenje povijesti. Istodobno i iščašenje budućnosti hrvatskog naroda.
Pa i kad bi izabrani predstavnik Željko Komšić bio jedinstvena iznimka političkog svjetski nadarena profila, neprihvatljivo je to politički, društveno, psihološki.
A po svemu što znamo iz političkih referenca Željka Komšića on je sve prije samo ne nadaren.
Najočitije svoju nadarenost pokazuje neposredno nakon nedjeljnog izbora ciničnom porukom: Hrvati ne bojte se ja sam i vaš zastupnik!
I potom kao politički adolescentsku poruku matičnoj domovini: tužit ću Hrvatsku! Nije li ovaj cinizam i ruganje dovoljno za sleđivanje lica i duše svakog Hrvata! U uljuđenoj političkoj civilizaciji i njezinim kreatorima, bila bi to konsensualno neprihvatljiva pojava. Nažalost, suvremenim kreatorima izbornih pravila i uređenja odnosa u BiH, cjelovita i održiva BiH nije cilj. A još manje mirna, sigurna, demokratska BiH, uređena zajednica triju povijesnih konstitutivnih naroda.
Bosna i Hercegovina nije mi strana. Ne samo da poznam hrvatski narod, mogu reći da poznam i bošnjački i srpski. Svi su oni svjesni da je ovo što se događa protunaravno.
Znaju da nije najprije u duhu povijesnih odrednica. I ono što najbolje znam: Nije u duhu hrvatskog naroda da odustaje, da ovaj svršeni čin prihvati.”