BRUSSELS – Željana Zovko našla se pod nevjerojatnom kanonadom medijskih udaraca z Sarajeva nakon što je u Europskom parlamentu postavila pitanje transparentnosti financiranja ureda Valentina Inzka. Ne pamti se tolika količina prijetnji, mizoginije, optužbi za izdaju domovine. Napadi su dolazi i s lijevih i desnih sarajevskih medija. A nije ju štedila ni sarajevska subkulturna scena. Ako islamističke magazine shvatimo kao dio moderne subkulture u braće Bošnjaka.
Na odgovor se čekalo nekoliko mjeseci. I opet ga nismo dobili. U prvoj fazi je objavljeno da EU financira OHR sa nekih 54% iznosa. Tko daje drugu polovicu džeparca Inzku ostalo je vezano velom tajne. Pa su krenula nagađanja. OHR je tako morao objaviti listu donatora.
Zašto se do sada lista financijera OHR-a tajila? Zar je bio toliki problem kazati da OIZ – Organizacija islamskih zemalja jeste doista jedan od financijera OHR-a? Kao da se to nije vidjelo niti znalo. Kao da su građani BIH baš naivne budale.
Europska unija je , međutim, nakon što se našla unutar ove sitacije – “sufinanciraš jedan jako ozbiljan ured zvani OHR in Baznia”, a nemaš pojma tko je tvoj partner u sufinanciranju, sama odlučila smanjiti budžet Uredu visokog predstavnika (OHR) za pet posto, najavljujući taj postotak smanjenja kao prvi korak.
Mnogi u kontinuiranom smanjenju budžeta vide jasnu namjeru EU da potpuno ugasi specijalni organ UN-a, uspostavljen nakon zaključivanja Daytonskog mirovnog sporazuma.
Kako će tek sada izgledati napadi na Željanu Zovko ostaje za vidjeti. No Sarajevo će joj ovo teško oprostiti. OHR je ipak , sve ove godine, jedna od najvažnijih poluga i jedan od najvažnijih partnera, najboljeg nacionalističkog pokreta u našoj domovini. SDA pokreta.
Prema informaciji koja se nalazi na stranici Europskog parlamenta, planirano je da se ove godine financiranje OHR-a, na čijem je čelu Valentin Inzko, smanji za 5% na oko 2,8 milijuna eura.
Potrošačka košarica, raje iz OHR-a počinje u srpnju svake godine
Kako je navedeno na stranici OHR-a u prošloj godini njihov rad financiran je sa 5,3 milijuna eura, od čega na EU otpada 54,3 %, na SAD 22%, na Japan 10%, Kanadu 3%, Organizaciju islamskih zemalja 2,5%, Rusiju 1,2 %, dok na ostale donatore otpada preostalih 7%. Tko su preostali donatori još se ne zna.
No zanimljivo je pitanje odnosa u financiranju OHR-a i utjecaja na OHR. Možemo li OHR shvatiti kao instituciju na koju dominantan utjecaj ima EU kao njegov najveći financijer? Teško.
Za naredni proračunski period do 2020. EU će za OHR kroz Instrumente pretpristupne pomoći BiH (IPA) uplatiti 2,7 milijuna eura. Također, na stranici OHR-a je istaknuto da trenutno imaju 93 radnika, od čega su 15 stranci, od kojih je sedam pod ugovorom, a četiri pod privremenim ugovorom. Domaćih zaposlenih u OHR-u je 78, od čega ih je 74 pod ugovorom, jedan privremeno zaposleni, te troje pod ugovorom sa vanjskim financiranjem.
Može li javnost u BIH znati tko su tih 78 građana koji rade u OHR? Je li nepristojno pitati za njihovu nacionalnu strukturu? Naročito nas zanima tko su ovih troje pod vanjskim financiranjem i tko je financijer? Ili je fašizam ovo pitati?
Inače, jedan od najvećih zagovarača OHR-a u BiH je bila Velika Britanija, jer smatra da bi bilo opasno preuranjeno zatvoriti tu instituciju, međutim nakon izlaska te zemlje iz EU Britanci vjerojatno neće mijenjati stav, osim ako UK sama ne bude htjela, neovisno od OHR-a igrati zasebnu ulogu u BIH.
Polagano odumiranje
Miloš Šolaja, direktor Centra za međunarodne odnose iz Banjaluke, smatra da je EU stavila do znanja BiH da ne može napredovati ka članstvu uz prisustvo OHR-a.
“Mislim da konstantno smanjenje budžeta OHR-u, smanjenje broja zaposlenih i funkcija koje on obavlja pokazuje opći putokaz ka konačnoj odluci.
Ipak ne mislim da će doći do naglog zatvaranja OHR-a, mislim da će on malo duže odumirati, ali da će na kraju odumrijeti”, kaže Šolaja za “Nezavisne”.
Dodaje da je odavno jasno da OHR nema direktnu ulogu u BiH, pa se odluka EU o smanjenju budžeta može posmatrati i u praktičnom smislu, jer se smatra da ne postoji svrha da se izdvaja veliki novac.
“BiH se priprema za EU kandidaturu i svakako bi bilo dobro da je dobije bez OHR-a. Sve drugo ne bi bilo kvalitetno ispunjavanje uslova, jer uslovi moraju biti ispunjeni unutarnjim odlukama u BiH”, rekao je on.
Što se tiče Velike Britanije, Šolaja smatra da je ta zemlja uvijek željela imati pojačan utjecaj na Balkanu i BiH te da je OHR bio jedan od instrumenata kojima su postizali taj cilj.
“Velika Britanija je na kraju krajeva osnivač Vijeća za provođenje mira i svakako ima interes da iskoristi svoj utjecaj”, dodao je on.
Srećko Latal, dugogodišnji ekpert Međunarodne krizne grupe, kaže da odluka o smanjenju budžeta EU za OHR nije iznenađujuća jer oni to čine već godinama.
“Svima je jasno da OHR svoja ovlaštenja već godinama ne koristi i da je njegova glavna funkcija da bude tu ‘za ne daj Bože’. U principu ni Amerika ni zemlje EU ne razmatraju opciju korištenja bonskih ovlasti, osim u slučaju neke veoma ozbiljne destabilizacije”, rekao je Latal.
On je dodao da ni Amerika ni Turska ni Japan još nisu promijenili stav i još su za ostanak OHR-a.
Što se tiče Britanije, Latal je rekao da tek ostaje za vidjeti hoće li ta zemlja i kada izići iz EU, te da će od toga ovisiti i njihov odnos prema OHR-u, BiH i Balkanu.
Bilo kako bilo privatne banke i privatno vlasništvo u BIH mogu odahnuti. Tenkova više neće biti.
Financiranje OHR-a u procentima:
- EU 54,3%
- SAD 22 %
- Japan 10%
- Kanada 3 %
- Organizacija islamskih zemalja 2,5%
- Rusija 1,2%
- Ostali donatori 7%
BRUXELLES Zovko od Europske komisije zatražila podatke o financiranju OHR-a