Magični ON

Njegova djevojka viče na njega dok on šuti. Ona ga pogledom tjera da mijenja posteljinu i čisti wc školjku. Ona je feminazi sa hipsterskim naočalama iz Bosne koja liči na Amy Farrah Fowler iz Big Bang Theory. On ne zna tko je Amy Farrah Fowler. Ali on zna da mrzi Big Bang Theory.

On mrzi sve američke serije osim Seinfelda i Ureda. On gleda španjolske i iranske eksperimentalne filmove. On gleda francuski film. On gleda francuske filmove u kojima glavni glumac sjedi depesivno pola filma i uživa u dimu duhana. Njemu je većina stvari jebena. Njemu je jeben duhan za motanje.

On mota duhan. Duhan za motanje je manje kapitalistički od kapitalističkih cigareta. Njegovi frendovi isto motaju duhan i voze bicikl. Njegovi frendovi imaju izmišljena imena na fejsbuku i nosaju ruksak na leđima. On nosi ruksak na leđima. Nerijetko je prazan ili popunjen samo jednom knjigom i vrećicom duhana za motanje. I majicom sa suberziv festa. On ide na subverziv fest. Nerijetko tamo i volontira.

On obožava volontiranje. On obožava Srećka Horvata. On želi biti Srećko Horvat. On želi biti teoretičar klasne borbe, progresivnog komunizma i postjugoslavenske književnosti. On nemam ništa protiv oplodnje financijskog kapitala, sve dok se ona događa unutar njegova četiri zida. On mrzi kapitalizam. Iako je on, odnosno njegovi roditelji, vlasnik skoro stokvadratne nekretnine u elitnom dijelu grada.

On je anarhosocijalist. Po potrebi. On protestira protiv svega. On protestira protiv svega u pametno brendiranom džemperu od 500 kuna. Proteste fotografira sa fotoaparatom od 2000 kuna. A na proteste dolazi na biciklu vrijednom 3000 kuna. Na određenu garderobu troši razmjerno mnogo novaca svojih roditelja da bi mogao izgledati siromašno.

On mrzi Konzum i tamo iz protesta ne ostavlja novce koje zarađuju njegovi roditelji. On zbog toga uredno ide u druge supermarkete koji rade iste stvari zbog kojeg on i mrzi Konzum. On mrzi zajednički osjećaj ponosa jer je na pravoj strani povijesti. On ne voli pop kulturu. Ali uredno dopušta pop kulturi da mu određuje što voljeti, a što ne! On obožava riječ opskurno. On voli opskurne filozofe i sociologe. On želi studirati ili već studira sociologiju. Gorljivi je zagovornik borbe za neovisnost Katalonije.

Obožava iberoromansku kulturu i satima sa transparentima podrške stoji ispred španjolske ambasade u znak protesta protiv „potlačenog“ naroda Katalonije. On je prvi među jednakima na svim paradama i protestima u čast potlačenima. Ali o težnji za jednakopravnost konstitutivnog naroda kojem i sam pripada, iz zemlje odakle dolazi njegova djevojka šuti. Jer to u zajednici njemu sličnih ne donosi bodove.

O tome ne pišu knjige gorespomenuti opskurni sociolozi. Na najkapitalističnijem internetskom produktu piše statuse protiv kapitalizma i stavlja znak sviđanja na sve stranice sa sličnom tematikom.

On je načitan i on sve zna. On o svemu ima mišljenje. Sigurno talasa iznad nemira neznanja i vješti je moderator svih fejsbuk komentara. On na svaki status ima spreman link koji citira Le Monde Diplomatique ili El País. On kupuje Zarez i slične neoskojevske magazine. On obožava svako slovo koje Chomsky ukuca na pisaćoj mašini i zbija „urnebesne“ štoseve na račun Žižekova bonivanstva.

Distinkcija mu je omiljena riječ. S poštovanjem u glasu priča o samoupravnom socijalizmu. Spreman je satima raspravljati o besmislenosti porezne politike i dodjeljivanja novčanih sredstava vjerskim organizacijama. On je svjestan koliko državni proračun i porezni obveznici trpe zbog takvih besmislica. Ali njegova obitelj uživa mirovinu NOB-a. O toj pak temi šuti i o tome ne želi imati mišljenje.

On je profesionalni ateist i to će ti uredno reći po prvom susretu. On želi jasnu definiciju ontoloških fundamenata. Srećom, on nije i vegetarijanac. On ima gej prijatelje s kojima dijeli oduševljenje pokojnim maršalom. On zaboravlja da bi taj isti maršal s pomoću sustava, u kojeg se on u 21. stoljeću zaklinje, njegove prijatelje poslao na prisilni „odmor“ na Goli otok, a njega bi digao s pločnika svih „Varšavskih ulica“ ovog svijeta i poslao da nabija žuljeve na prugama, tunelima i nasipima diljem nikad prežaljene bivše države.

To bi bio prvi posao kojeg bi radio. On nema dana radnog staža, ali o radničkim pravima zna baš sve. On za sad i ne želi raditi. To ga neće zaustaviti da kritizira sve odgovorne za broj nezaposlenih. On će za sebe reći da nije tipično balkansko dijete. On za sebe kaže da je odrastao na Alan Fordu, Corto Malteseu, Dylan Dogu, Crnoj Guji i Monty Phytonu.

Tu leži ona njegova omiljena distinkcija između njega i toliko neukog puka kojim je okružen. Dok drugi vrijeme gube na frivolne stvari, poput svjetskog nogoloptačkog prvenstva, on sluša Talking Headse i čita o Nestoru Mahknu koji, citirat ću ga „ne konotira buržujštinu“. On ne voli buržoaziju. On zagovara proleterijat.

Iako su njegovi priučeni buržuji koji financiraju njegovo proleterstvo. Sa novcima koje nikad nije morao zaraditi, u skupoj garderobi kojoj je jedini cilj da ne izgleda skupo i sa gomilom stavova koji postaju kontradikcija samom sebi on je taj magični ON.