Velike tvrtke bježe iz Barcelone, španjolski premijer ublažio retoriku, Katalonci na potezu
Na početak sljedećeg tjedna regionalna katalonska vlada najavila je glasanje u katalonskom parlamentu o neovisnosti, a vlada u Madridu proglasila je to neustavnim i nelegalnim.
Ipak, već za vikend i u Madridu i u Barceloni stvari se razvijaju tako da postaje jasno koliko bi samoubilački, i politički i ekonomski, po obje strane bilo ukoliko bi nastavili s totalnim zahtjevima i ne bi popuštali.
Spiegel Online je već u četvrtak citirao El Mundo i Financial Times da se najveća banka u Kataloniji CaixBank priprema premjestiti svoju centralu iz Barcelone u Mallorcu ukoliko Katalonija proglasi neovisnost. Riječ je o banci koja zapošljava 32.400 radnika i koja ima bilancu od 357 milijardi eura.
Dan ranije je isto najavila i Banco Sabadell, telekomunikacijska tvrtka Eurona, pružatelj stomatoloških usluga Proclinic Expert, osiguranje Catalan Occidente i još neki.
Sve kompanije strahuju od toga da im se ne dogodi da se preko noći nađu praktično izvan EU-a, što znači i sve onoga što znači zajedničko tržište, a za što su procijenile da bi ih poslovno uništilo, neke možda i do likvidacije.
Slični strahovi muče, javlja dalje SPON, i 800 njemačkih tvrtki u Kataloniji, što čini polovicu svih njemačkih tvrtki u Španjolskoj. Među njima su i takvi divovi kao što su Lidl, Aldi, Media Markt Saturn, te Bayer.
Još u ponedjeljak desni konzervativni list u Španjolskoj ABC priopćio je u trijumfalističkom tonu da su radnici u Seatovim pogonima odbili sudjelovati u generalnom štrajku u Kataloniji. List tvrdi da tvrtka također ima plan u slučaju neželjenog premjestiti se u Madrid.
Pritom u igri nije samo polovica cjelokupnog izvoza Katalonije koja otpada na EU, nego bi također vrlo gadno stradala i Španjolska, jer ta EU-polovica katalonskog izvoza u EU čini čak jednu četvrtinu cjelokupnog španjolskog izvoza u EU.
Za odvajanje Katalonije već je smišljen i naziv – Catalexit.
O mogućim scenarijima proglašenja samostalne Katalonije Express je već pisao. Osim špekulacija, činjenica je da je u Kataloniji nezaposlenost 13,2 posto, a u Španjolskoj 17,2 posto, kao i to da bi u tom slučaju, sve kad i ne bi došlo do direktnog fizičkog sukoba tko zna kakvog intenziteta, Španjolska ekonomski kažnjavala Kataloniju, što bi pogodilo obje strane.
U tom smjeru ide i hitna odluka vlade Marianoa Rajoya u Madridu da iznimno dopušta prebacivanje sjedišta kompanija iz jednog grada u drugi bez dosadašnje obaveze sazivanja skupštine dioničara. 7
U poplavi izrazito loših vijesti u subotu su se počele pojavljivati i neke pomalo ohrabrujuće koje donosi Vatikanski radio.
Predstavnici madridskih vladinih vlasti u Kataloniji ispričali su se u petak svim Kataloncima koje su u udaru na referendum ozlijedili pripadnici Nacionalne garde Španjolske. Takvih je bilo skoro 1000. Katalonska policija odbila je sudjelovati u tome, čak je na nekim mjestima mirnim putem i štitila građane koji su izlazili glasati.
Zbog toga je katalonska policija pretrpjela teške kritike iz Madrida, a zapovjednik katalonske policije saslušan je po tom pitanju na sudu.
Iznenadna je u petak bila i ponuda premijera Rajoya pregovora svim stranama kako bi se iznašlo rješenje za izlazak iz krize.
Upravo on je tijekom tjedna potpuno odbacio apel katalonskog predsjednika Carlesa Puigdemonta za upravo time. Rajoy je tada rekao da se „neće dati ucjenjivati“. Sada, međutim, Rajoy predlaže nešto dijametralno suprotno, uz jedinu ogradu da nipošto ne pristaje na odvajanje Katalonije. Moguće i zato što ga je ljevica Španjolske, prije svega stranka Podemos, brutalno napadala što je svojim tvrdim stavovima dopustio da do ovakvog stanja uopće dođe.
Predbacivali su mu da je eksponent politike iz Madrida koja je godinama ignorirala Barcelonu i Kataloniju, što nitko nikad nije došao razgovarati s predstavnicima vlasti tamo, te su ga žestoko pozivali da podnese ostavku.
Istodobno je u Kataloniji, čak i uoči samog referenduma, neovisnost zagovaralo samo oko 40 posto građana, dok je 60 posto bilo za širu autonomiju, ali obavezno u okviru Španjolske i još obaveznije u okviru EU-a. Pritom je oko polovice onih koji nisu bili za nezavisnost, podržavalo pravo Katalonaca da izraze svoje političkog mišljenje na referendumu. Kakvo je sada raspoloženje u Kataloniji, može se samo nagađati.
express.hr
wpDiscuz