MADNESS, MADNESS AND STUPIDITY: Jahorinska deklaracija, ili kako će BiH biti uništena od strane idiota

U jednoj od mojih omiljenih serija koja se, ne slučajno, zove “Igra prijestolja”, lordu Tywinu Lannister, užasnutom glupošću svoga manijački sadističkog unuka Joffreya Baratheona, koji, bez ikakvog taktičkog razmišljanja, pogubljuje bitne taoce i time dovodi u pitanje ishod bitnoga rata, očajno urla “Maddnes, maddnes and stupidity” (Ludilo, ludilo i glupost!). Jednako se osjeća svaki siroti analitičar koji se nađe pred nečim što se zove “Jahorinska deklaracija”. Za neupućene, radi se o dokumentu koji su u sastanku na Jahorini 25.12. tekuće godine izradile i potpsale Socijaldemokratska partija BiH, Demokratska fronta, Građanski savez i grupa intelektualaca, aktivista i novinara koji podržavaju, kako su to sami objasnili, lijevi centar.

______piše: Vuk Bačanović l poskok.info
Nakon standardnog lamenta o nesposobnim političarima koji su doveli državu pred kolaps i “sljepilom njihovih ideologija” (iako ih za to optužuju dvije partije pred kolapsom, plus treća kojoj, slijedom ponavljanja greška prve dvije, on tek prestoji), sljedi konstatacija da valja izgraditi “dobro društvo” u kojem su “svi žitelji naše domovine jednaki”.
Iako potpisnicima baš nije najjasnije da ono što je dobro za njih ujedno ne mora biti propis dobra za svakoga žitelja nečega što se, vrlo problematično i, uz niz vrlo pretencioznih aspiracija naziva “našom domovinom”, oni donose “plan objedinjavanja nenacionalistickih snaga u Bosni i Hercegovini”. Ako bismo prelistali najosnovniji politološki priručnik, onda bi nam valjda bilo jasno da je svatko tko se poziva na “domovinu” i zaštitu njenih interesa legimtiman nacionalist. No za potpisnike jahorinskog dokumenta, nacionalisti su neki drugi, a ne oni koji deklaraciju počinju nacionalističkim lamentom “par excelance”. O ugroženosti države.
Antinacionalistički nacionalisti
No dobro. Ako i prihvatimo da je nacionalizam u BiH sinonim za zloću i retrogradnost političkih neprijatelja, ma tko oni bili, onda nam se zbilja mora objasniti logika rečenice prema kojoj će potpisnici omogućiti “zajednički i koordinirani nastup nenacionalističkih snaga na prostoru cijele države Bosne i Hercegovine.” Znači li ovo da su potpisnici spremni razoriti državu Bosnu i Heregovinu, budući da bi kao principijelni antinacionalisti morali podjednako rušiti svaki nacionalizam, pa čak i nacionalizam imperijalnih centara koji godinama financiraju “nevladine” organizacije brojnih potpisnika ovoga dokumenta? Dakako da ne znači. Ali isto tako ne znači da “antinacionalisti” neće istrajati u svojoj misiji konačnog uništenja protektorata Bosne i Hercegovine. A evo kako će im to i poći za rukom:
Autori deklaracije kažu da se zalažu za “Promjenu Izbornog zakona u smislu jačanja predstavničke demokratije, značajnijeg sankcioniranja govora mržnje, ali i drugih nedozvoljenih aktivnosti u predizbornom procesu”. Nije baš jednostavno kada određena grupa proklamra kako želi promjenu određenog zakona, a da nikakvu promjenu ne predloži osim fantomskog “jačanja predstavničke demokratije”, koja, s obzirom na puna usta “bosnohercegovstva” ne znači ništa drugo do starog dobrog zalaganja za “jedan čovjek jedan glas” i  “antinacionalističkog” preglasavanja.
Zanimljivo je kako je, u tom smislu naglašeno da je potrebno “potpuno zabraniti nacionalističku retoriku tijekom predizbornog perioda”, što znači ili da potpisnici deklaracije nisu pretjerano razmišljali što pišu, ili da se zalažu za zabranu slobode govora za nacionaliste, što je vrlo simpatično, budući da to znači da se zalažu da se ona zabrani i njima samima. I konačno, nakon ovog bi svaka ozbiljna diskusija o ovom dokumentu trebala prestati.
No budući da živimo u društvu u kojoj je slična politička “filozofija” na čelu sa Strankom za BiH, “antinacionalistički” srušila Travanjski ilitiga Aprilski paket ustavnih promjena, optužbom da njegova primjena znači da će entiteti upravljati BiH, e da bi danas entiteti upravljali sa BiH, više nego ikada ranije, potrebno je do kraja razgoliti ovakvo i sva, za zdrav razum uvrjedljiva, slična štiva.
Pa se tako u Deklaraciji dalje zalaže za “uvođenje zajedničkog obrazovnog sistema nakon temeljitih  javnih rasprava u svim dijelovima zemlje.”, jer bi “novi sistem…omogućio odgoj drugačijih generacija otvorenih za ideje koje mogu biti i različite od onih zastupljenih u prethodnim obrazovnim programima.”
Eh dobro, ovo podrazumijeva da su naši antinacionalisti već izabrani za apsolutnu većinu u sva kantonalna, entitetska i državna ministarstva koja imaju veze sa obrazovanjem, te da je projekt “odgajanja drugačijih generacija” sasvim moguć. A kakve su to generacije? One koje će o sebi misliti samo ono što im izdiktiraju “antinacionalisti”, za koje još uvijek niko nije, niti će, glasati. Kakve su to nove generacije? One koje će, može biti, imati samo građanski identitet. Jednom davno je čovjek po imenu Benjamin Kalaj, imajući sve instrumente u svojim rukama za sličnu svrhu, pokušao nametnuti ono što su Jahorinci nakon brda pojedinih peksimeta i polokanog sjajnog vina, na brzinu, sklepali k’o ni sebi ni svom. Kako je to onomad završilo, bespotrebno je navoditi. Ali ne, budući da ih historija koju ne znaju i koju bi, u obliku svoga nagomilanog neznanja htjeli nametati pod obvezno, nije naučila ničemu, spremni su je ponavljati.
Sjebaćemo MMF
Nakon što su, nakon ovog nacionalističko-obrazovnog ispada ponovili da neće praviti kompromis sa nacinalističkim partijama, naši potpisnici konstatiraju da bi se “kontinuiranim umanjenjem duga kod MMF-a sačuvala… šansa za prosperitetnu budućnost narednih generacija građana i građanki Bosne i Hercegovine.”
Točno, ali budući da naši potpisnici nisu našli za shodno da nam objasne na koji način će svoje imaginarne “građane i građanke”, uključujući, dakako i one koji to ne žele biti, spasiti od međunarodnih finacijskih žandara, odmah prelaze na stavku gdje prokalmiraju da je potrebno “uvođenje zakonske regulative kojom se najoštrije sankcionira negiranje, relativiziranje i veličanje zločina genocida, drugih ratnih zločina, kao i njihovih počinitelja.”
Iako je sve što je navedeno i što bi se željelo zabraniti zaista ružno, ono što nam potpisnici poručuju jeste da su, na prvom mjestu, spremni da se obračunaju sa slobodom govora i izražavanja. Jer tko je taj koji će određenom teoretičaru, pravniku ili politologu zabraniti da ima mišljenje o utemeljenosti određene sudske presude? Pa zna se tko će. Jahorinci, kada dođu na vlast, iako nisu shvatili da je, upravo, represija nad slobodom govora i teror političke korektnosti , kao i onoga što sami, šupljatorski, definirau kao “konsenzus oko zajedničkih vrijednosti svih ljudi u društvu”, zapravo antiliberalni totalitarni užas zbog koje se, njima omrznuti populist, Donald Tramp pokazao kao sasvim prihvatljivo rješenje američkim biračima. Kojima je dosta floskula bez pokrića. Ali ne, ne, nije do potpisnika i njihovih mentora.
Pravda za Zahiragića
Zato je zadatak potpisnika „zaustavljanje konzervativne kontrarevolucije i diskriminacije internacionalne kulture koju je sistemski provela aktuelna vlast s ciljem da iz nje isključi sve koji ne dijele isključivi nacionalistički i klerikalni svjetonazor.“ Eh sada, potpisnici vjerovatno smatraju sebe nekakvim revolucionarima protiv kojih je pokrenuta kontrarevolucija. Da je to zbilja tako, mogli bi se i uzeti u obzir kao ozbiljna politička snaga. Međutim, s obzirom da se radi o bosanskohercegovačkim nacionalistima, koji, suštinski, nemaju gotovo nikakvih okvirnih razlika sa bošnjačkim nacionalistima, a koji bi, na čelu sa Harisom Zahiragićem, mirne duše mogli potpisati 90 posto date deklaracije, onda bi ih valjalo podsjetiti da je „konzervativna kontrarevolucija“ započela još u vrijeme prvih demokratskih izbora i čija su, kao pristalice nezavisne BiH – projekta porodice Izetbegović i pripadajućih klanova – vjerna čeda. To što (kontra)revolucija sada jede svoju djecu mogu zahvaliti samo svojem političkom konformizmu i/ili naivnosti. Da ne upotrijebimo jaču riječ. Idi….
Jer što pobogu znači obećanje da će: „Sve vrste diskriminacije na etničkom principu u ustavima i zakonima na svim nivoima u BiH …biti ukinute.“? Isto ono što su bile poruke o unitarnoj, multinacionalnoj i multietničkoj BiH na referenudmskim plakatima iz 1992., a koji je bio ništa drugo do maliciozno i destruktivno političko ludilo ignoranata historijskih, socioloških i političkih fundamenata na kojima počiva BiH, pa na kraju i samoga ZAVNOBiH-a, kao specifične konsocijacije tri suverena naroda, a koji se, donekle, transformirao u Daytonski ustav. Iste smjernice, odnosno floskule koje su nas dovele do situacije da smo „Failed state“ bi sada trebale  postati lijek za oporavak?
Kada se pogleda lista potpisnika, koju, uz par časnih i naivnih izuzetaka, čine novi-stari NGO prodavački silajdžićevsko-lagumdžijske magle, nikakvo čudo da je pomenuti tekst sročen kako jeste. Da se, u nedostatku znanja, obrazovanja, političke kulture i svjesnosti o BiH kao kompleksnoj zemlji neophodnog troetničog kompromisa, možda na istu, propalu priču, izvuče još koji besplatni ručak, opijanje, boravak na Jahorini, u Republici Srpskoj.
Madness, madness and stupidity.