BIH je prema ustavu država tri naroda. Prema Referendumu 1992 izglasana je država ravnopravnih naroda.
OHR ne reagira na istupe Bakira Izetbegovića i Ivane Marić već godinama kada stav samo jednog naroda, Bošnjaka, predstavljaju kao stav BIH.
OHR ne reagira na sve tvrdnje političkog Sarajeva kada kažu da je izbor Komšića 2:1 za Bosnu i Hercegovinu.
To znači da su Hrvati pobijeđeni , preglasani a ono “1” su Srbi. Kada Bošnjaci nametnu Srbima onda će biti 3:0 za Bosnu i Hercegovinu.
OHR ne reagira kada se kaže Bošnjaci su Bosna i Hercegovina a Srbi i Hrvati su neprijatelji BIH.
Čak se dopuštaju izjave poput “genocidni narod ili UZP narod”.
Mi nismo glasali za takvu BIH. Mi nismo dopustili ulazak u BIH takvom OHR-u.
Mi nismo birali Ivanu Marić. Ivana Marić a niti Bakir nemaju pravo govoriti da je stav Bošnjaka stav BIH.
Ako je to pak tako, ako oni inzistiraju da je fašizam , i nacizam koji se izgovara kad se kaže da je Komšić u Predsjedništvu 2:1 za BIH, onda je fakat na sceni proglašenje Bošnjačke Samouprave.
U kojoj vladaju rasistički zakoni. I u kojoj je BIH zapravo Bošnjačka. A probosanske snage one koje odobri Erdogan. Pardon Bakir.
Sve to je tiho, puzajuće rušenje Ustava BIH.
Točka Referenduma 2.
Demokratsko rušenje BIH kao puta za sreću svih njenih građana je nešto što može biti super za sve nas.
Ako pak Bakir zna neki drugi model po kojem BIH opstaje, a mi postajemo sretni neka ga izloži.
Ili Ivana Marić. Nama svejedno. Samo nek bude demokratski i nek nas ne gađaju granatama. Nekažnjeno. Kao onomad onih osmero viteške djece na dječijem igralištu.
Ono znate kad su ta ustaška djeca namjerno se zaletila u granate ABIH samo kako bi mogli optužiti Čudo otpora.
Nešto slično dogodilo se u NewYorku 2001- godine kada su se američki tornjevi zaletjeli u avione kojima su upravljali bivši pripadnici Armije BIH samo kako bi mogli okaljati Čudo otpora.