Hercegovina, a posebno njezin zapadni dio, u prvim je poslijeratnim godinama bila najaktivnije ekonomsko područje u Bosni i Hercegovini. Broj privatnih poduzeća, inozemnih predstavništava i obrtnika bio je daleko veći nego i u jednom drugom dijelu zemlje, uključujući i Sarajevo.
Situacija je danas znatno drugačija, što je u velikoj mjeri posljedica i maćehinskog odnosa Federacije BiH prema južnim krajevima. Zadnji podaci govore da je industrijska proizvodnja neravnomjerno raspoređena u Federaciji jer na Sarajevsku, Tuzlansku i Zeničko-dobojsku županiju otpada čak 71 posto industrijske proizvodnje. S druge strane, četiri većinski hrvatske županije u industrijskoj proizvodnji FBiH sudjeluju sa skromnih 15,5 posto. Još više zabrinjava podatak da je samo godinu dana ranije taj udio bio 19,5 posto, što samo potvrđuje da industrijska proizvodnja u ovim dijelovima Federacije drastično opada.
Aktualna federalna vlast zapostavlja Hercegovinu u razvojnim i investicijskim planovima i aktivnostima. Posljedica toga je činjenica da je bruto domaći proizvod u Sarajevskoj županiji dvostruko veći od BDP-a koji imaju četiri većinski hrvatske županije zajedno. Hercegovačko-neretvanska, Posavska, Zapadnohercegovačka i Hercegbosanska županija. U situaciji kada su strane investicije skoro presušile, a privatno poduzetništvo uglavnom stagnira, javne investicije su jedina prilika za razvoj, a i one uglavnom završavaju u trokutu Sarajevo-Zenica-Tuzla, dok ostala područja dobivaju samo mrvice. Razloge treba tražiti i u tome što su spomenuta područja glavna izborna baza stranaka koje trenutačno participiraju u federalnoj Vladi. Najbolji primjer je izgradnja cesta i energetskih objekata.
Važna za vlast
Hercegovina je federalnoj vlasti, ipak, još uvijek važna. U Mostaru je smješten Aluminij, koji je usprkos poslovnim problemima, najveći izvoznik iz BiH. Federalnoj Vladi su zanimljiva i poduzeća u kojima ima udio, kao što su Hrvatski telekom i Elektroprivreda HZ HB. Značajni prihodi se u Sarajevo slijevaju i od turizma, poljoprivrede i prehrambene industrije. Ključni turistički potencijali zemlje, kao što su Neum, Mostar, Međugorje, Blagaj, Stolac, Hutovo blato… smješteni su upravo u Hercegovini. Tu je i najveća proizvodnja voćnih i povrtnih kultura, vina i duhana. Zbog blizine granice s Hrvatskom iz Hercegovine dolaze i značajni prihodi od trgovine, ali sve to nije dovoljno za promjenu odnosa Federacije Bosne i Hercegovine prema tom dijelu ovog entiteta.
Dejan Jazvić l VLM