Upravni odbori javnih TV emitera su oni koji kreiraju programsku politiku TV kuće. Javni TV emiteri su, dakle, javne televizijske kuće. Javne su kuće, dakle. Služe javnosti koja ih plaća. Usput, kao kad ja pripaljujem cigaretu, nagrđuju i muče javnost koja ih plaća i služe nacionalnoj ili političkoj opciji svoga sjedišta. I, naravno, međunarodnoj zajednici koja ih, posredno ili neposredno, stalno ili povremeno, održava u stalnom životu i mlohavom kretanju unutar okvira primarne ideje kojom se sve može pokriti, ideje europejstva, demokracije, civilnog društva, industrijalizacije, restrukturalizacije, normalizacije i još barem tridesetak pojmova koje prosječan NVO mafijaš izgovori barem desetak do stotinu puta na dan.
_______piše: Veselin Gatalo l pogled.ba
I tu, u toj riječi „plaćanje“, sadržana je bit kapitalizma, novog bosanskohercegovačkog poretka prema kojem, baš poput tek izleglih kornjačica moru, službeno puzimo kroz živi pijesak ucjena i prisile. Kornjačice, kad se izlegu, idu prema svijetlima neba, svjetlosti mjeseca i zvijezda reflektiranom na morskim valovima. Tako su, naime, programirane još u zametku jajeta. Nekad ih, baš kao i nas, svjetla i prevare. Kornjačice krenu prema svijetlima gradova na strani suprotnoj od mora. Tada jutrom umiru od sunca ili ih automobili spršte na užarenom asfaltu primorskih gradova i gradića Amerike. Tako i mediji idu prema izvoru svojeg financiranja. Kreću se prema parama svojih pretplatnika, u stalnom strahu da ne skrenu s europskog puta, da visoki predstavnik ili kakva još moćnija sila nadređena nemoćnoj Bosni ne spršti čitav upravni odbor i ne ostavi ih bez izdašne naknade za poslušnost i toleranciju prema međunarodnoj zajednici i većinskom nacionalizmu.
Čitave plejade kornjača iz upravnog odbora, recimo, Federalne i državne televizije ostavljene su na cjedilu nakon što su razvile potrebe a ne i sposobnosti za preživljavanje. Uljuljkane valovima dobro plaćenog nečinjenja ničega, okrutno more medijske politike i političkih medija izbacilo ih je na surovu životnu hridinu. Nekoliko starih kornjača, koje su znale prepoznati prava svjetla u daljini, dugo pliva debelim medijskim morem i, iako osrednjih ili niskih sposobnosti, stalno se tovi i plovi mirnim vodama toplih struja i intelektualnih plićaka, zaštićeni svojom nacijom i politikom javne kuće u kojoj rade.
Na našu nesreću, javni emiteri iz javnih TV kuća su ti koji bi nam trebali osvijetliti put do mora u kojem bismo rasli, jačali i napredovali. Umjesto toga, čini se da nas vode prema vrelini asfalta po kojemu, užarenom i prljavom, nekako bauljamo u strahu od automobila koji će nas sprštiti ili u nadi da će nam isti prekratiti muke. Neke od kornjačica, poput tih članova upravnih odbora, bolje i obilnije hrane i opraštaju im glupost, gramzivost i rasipnost, u nadi da će voditi ostale tamo kamo im svjetlo nalaže. Kornjače žive u odborima i nevladinom sektoru. Uhranjene kornjače iz upravnih odbora javnih emiterskih kuća slijede ideju vodilju koja će im donijeti novac, ne obazirući se na kornjačice u magli koje dugo neće dočekati bolja vremena.
I baš kao Lara u seriji „Larin izbor“, upravni odbori TV kuća, onih javnih, slijede svoju ljubav. Njihova ljubav, baš kao i političarska, jeste taj isti novac. Jako malo novca iz medijskih krugova dolazi do egzekutora, onih koji gase zvijezde i mjesec i sprječavaju nas da razlikujemo pravu svijetlost spasonosnog mora od lažnih svjetala neona koji ne može zagrijati ni ruke. Novac čini i da javne emitere prikažu najgledanijima. S „kontrolorima gledanosti“ se može dogovoriti koliku gledanost želite objaviti. Tako se premijera filma na privatnoj televiziji može prikazati deset puta manje gledanom od reprize, nakon tri mjeseca prikazivanja na privatnoj TV, od kasnijeg prikazivanja na Federalnoj ili državnoj televiziji. Upravni odbori, neonske lučonoše, to će potvrditi, amenovati i jednoglasno zapljeskati.
Zato mislim da bismo trebali, kao što već činimo, umjesto svjetala koje plaćamo da nas odvedu u mirnije i bogatije vode, više gledati u mala svjetla privatnih televizija. Nekad se isplati otrpjeti idiotske reklame od kojih poštene televizije žive. Ili, naći u sebi i svojima svjetla koja će nas odvesti daleko od onih blještavih umjetnih lampiona koje, nažalost, još uvijek, iako smo već shvatili kakvi su i koliko vrijede, plaćamo da nam osvijetle pu
wpDiscuz