Published On: Sat, Jul 14th, 2012

Lagumdžija: Da sam se kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sigurno bi pobjedio

Gulagumdžija je dao je intervju Večerenjem listu. Tamo je odgovarao na pitanja o razlozima raspada Platforme, koaliranju s HDZ-om, kandidiranju Komšića za hrvatskog člana predsjedništva BiH, riješavanju hrvatskog pitanja, odnosu s Dodikom, te predsjednikom i premijer Hrvatske Ivom Josipovićem i Zoranom Milanovićem. Lagumdžija se i dalje protivi uspostavi trećeg entiteta, a iako je njegova stranka na izborima ostvarila zanemarivu podršku hrvatskih birača on i dalje smtra da je SDP multietnička stranka i da ima pravo zastupati i Hrvate u vlasti. Kaže da se kandidirao za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH sigurno bi pobjedio.

O razlozima raskida koalicije sa SDA-om i razlozima raspada Platforme Lagumdžija je kazao:

Sulejman Tihić je želio igrati ulogu koju je prema njemu imao Haris Silajdžić, biti opozicija u poziciji, da sudjelovanje u vlasti tretira kao dio izbornog plijena. Mi na to nismo pristali. I prije sam govorio da ne mislim ni Silajdžića ni Tihića ni Radončića voditi kući, ali ću s nekim morati surađivati zbog izbornih rezultata. Dio članstva i birača bili su protiv koalicije sa SDA-om upozoravajući kako oni neće moći provoditi reforme koje bi značile i reformiranje same stranke, odnosno odustajanja od koncepta kontroliranja javnih kompanija. Nakon godinu i pol dana pokušaja uvjerili smo se da SDA neće uspjeti provesti reformski proces te smo procijenili da je bolje što prije krenuti u rekonstrukciju vlasti. Odnos SDA prema proračunu samo je ubrzao to. BiH nema vremena za gubljenje i status quo. Mi smo godinu dana radili sa strankom koja je željela imati vlast i sve privilegije a da pri tome nema odgovornosti. A mi smo odlučili u jednom trenutku preuzeti i odgovornost. Moram priznati da nije samo SDA varala. Tu im se pridružio i HSP, koji već pola godine blokira prihvaćanje ključnih zakona u federalnom parlamentu poput zakona o autocestama koji treba ubrzati gradnju autoceste. Čas ih blokira SDA, HSP, a malo rjeđe Lijanovićeva stranka Radom za boljitak. Javnost zna da su SDA i HSP blokirali kapitalni projekt Koridor 5C. Najjednostavniji je uzrok njihovo odustajanje od dogovorene platforme. Naš partner u vlasti nije bio spreman preuzeti odgovornost za procese i reforme. Posljedice su konkretno stabilnija vlast i brže reforme, napredak na putu prema članstvu u EU i NATO-u i, konačno, izlazak iz ekonomske krize.

– SDP je do prije nekoliko godina odbijao bilo kakvu koaliciju s nacionalnim strankama. Ipak, odlučili ste se na koaliranje sa SDA, a sada i s dva HDZ-a. Zbog čega ste promijenili stav?

SDP nije bio protiv nacionalnih stranaka zato što su one nacionalne, nego protiv koncepta da te stranke ekskluzivno predstavljaju jedan narod. SDP je stranka koja ne negira nacionalno niti smatra da je etničko u BiH nevažno. Mi smatramo da u BiH čista etnička platforma i tzv. dogovor naroda, bez građana, nije dovoljna pozicija da bi se riješili problemi u BiH i krenulo putom euroatlantskih integracija. Uostalom, proteklih dvadeset najtežih godina zajedno govore u prilog našem stavu. BiH je po ustavu država konstitutivnih naroda, ostalih i građana BiH, i mi želimo zastupati interese svih tih grupa pojedinačno i skupno. Tome u prilog ide i činjenica da glas SDP-u daju svi konstitutivni narodi tamo gdje se nalaze u manjinskom položaju. To našoj politici daje za pravo, ali i odgovornost da nastavimo dalje s istim ciljem.

– Ne želite u istoj vlasti imati SDA i HDZ BiH. Zašto?

SDA i HDZ su zajedno sudjelovali u vlasti većinu poslijeratnog perioda u Federaciji BiH. Rezultat te vladavine je i više nego evidentan. Što se tiče SDA, naše jednogodišnje iskustvo s njima u vlasti ne daje nam za pravo da dalje računamo na njih. HDZ je, s druge strane, odustao od maksimalističkih zahtjeva i legitimirali su SDP kao stranku i hrvatskoga naroda. Delegati obaju HDZ-a su izglasali u kolegij Doma naroda Tomu Vidovića, Hrvata iz Tuzle, esdepeovca, i time su svoju opredijeljenost ka kompromisu pokazali na djelu. Nije SDP bio taj koji nije htio surađivati s HDZ-om, nego je situacija bila obrnuta. U izbornoj noći gospodin Čović se javljao iz stolnog grada i najavljivao treći entitet, što je za nas bilo neprihvatljivo. HDZ se nije mogao pomiriti s gubljenjem ekskluziviteta u nacionalnom predstavljanju Hrvata, kako su protumačili izbor hrvatskog člana Predsjedništva iz SDP-a. Također nisu mogli prihvatiti da se pojavila politička opcija koja može pobijediti na izborima i bez ustrajavanja na nacionalnoj komponenti. Ove dvije godine bile su potrebne HDZ-u da evoluira u svojim stavovima i prihvati političku stvarnost, tj. da postoje i stranke koje nisu isključivo nacionalne. A mi u SDP-u nismo mogli čekati dvije godine da otkočimo mehanizme vlasti i da držimo situaciju u zemlji u kojoj je samo funkcionirao RS. Nismo mi jedini koji su pravili kompromis u relacijama s HDZ-om. Vi imate i na državnoj razini pozicije koje drže Hrvati koji nisu iz HDZ-a, već iz SDP-a. Znači, u međuvremenu je i HDZ pravio određene kompromise.

– Izjavili ste da je vaš sporazum s Draganom Čovićem, odnosno HDZ-om BiH, početak pomirbe građanskog i nacionalnog u BiH. Kako će to izgledati u praksi?

U praksi će to izgledati tako što će se poštovati prava i naroda i građana jer i građanske stranke imaju puno pravo zastupati interese naroda. Ustavom Federacije BiH definirano je 8 ključnih pozicija koje su predviđene za pripadnike hrvatskog naroda. To su pozicije jednog predsjednika ili dopredsjednika Federacije BiH, predsjednika ili dopredsjednika Zastupničkog i Doma naroda parlamenta Federacije BiH i pet ministara u vladi Federacije. S obzirom na to da je SDP imao najveći broj glasova na prethodnim općim izborima, da smo dobili gotovo tri puta više glasova od HDZ-a u BiH te da je nemali postotak tih glasova došao od glasača Hrvata, zajednička procjena je bila da raspodjela unutar spomenutih pozicija bude 4:1. Sporazumom koji sam potpisao s predsjednikom HDZ-a Draganom Čovićem predviđeno je da šest navedenih pozicija pripadne HDZ-u, a dvije SDP-u BiH. BiH nije puki zbroj triju etničkih grupa, ni po ustavu ni po načinu života. Pa i presuda u slučaju Sejdić – Finci govori o tome. Mi nismo Belgija, u kojoj su sve stranke iz ideološkog spektra etnički podijeljene i gdje imate flamanske i valonske socijaldemokrate, konzervativce, liberale itd. SDP jest bošnjačka stranka na isti onaj način kao što je i hrvatska i srpska, ali nikako ekskluzivno bošnjačka stranka. Ljudi na našim izbornim listama koji nisu Bošnjaci zalog su naše politike u čijoj je biti da nije zasnovana na parcijalnoj i zaštiti samo etničkih interesa. Mirovinska politika, investicije u elektroenergetski sektor, u autoceste, pitanja lokalne samouprave itd. nisu etnički predodređeni i tiču se svih građana BiH. Mislim da sam time odgovorio na pitanje kako ćemo pomiriti građansko i nacionalno.

– Osim formiranja vlasti bez stranaka koje su dobile većinu hrvatskih glasova u BiH, često vam se zamjera i to što ste kao stranka dva puta kandidirali Željka Komšića za hrvatskog člana Predsjedništva BiH iako ste bili svjesni da on ne uživa povjerenje većine hrvatskih glasača. Kako komentirate tvrdnje da je takva praksa doprinijela političkoj nestabilnosti i nepovjerenju u BiH?

Ne mogu se složiti s tom tezom. Komšić je osvojio uvjerljivo najviše glasova u odnosu na sve ostale kandidate. Koliko je za njega glasalo Hrvata, a koliko drugih, možemo samo nagađati. Nije izbor Komšića izazvao nestabilnost, nego nespremnost nekih stranaka da prihvate izborne rezultate. Željko Komšić je političar koji uživa najveće povjerenje građana u BiH. Što zapravo znači izraz hrvatski glasači? Tko daje atest nekom glasaču da je Hrvat, Bošnjak ili Srbin? Jesu li možda glasači Bošnjaci iz Bosanske krajine koji su 2006. dali glasove HDZ-ovu kandidatu Ivi Miri Joviću legitimni Hrvati samo zato što je neka politička stranka rekla da jesu? Može li itko reći da Željko Komšić nije Hrvat samo zato što je u SDP-u ili zato što nije u jednom od dva HDZ-a? No, upravo da bismo pomirili nacionalno i građansko u BiH i da se ovakva pitanja ne bi zloupotrebljavala, mi smo predložili model neizravnog biranja članova Predsjedništva BiH kroz oba doma parlamentu BiH.

– Ipak, zašto je SDP kandidirao Hrvata, a ne Srbina ili Bošnjaka za člana Predsjedništva BiH ?

Treba reći da je sam izbor članova Predsjedništva BiH u Daytonu uspostavljen nakaradno, ali mi se po tim pravilima moramo ponašati. Federacija BiH daje bošnjačkog i hrvatskog, a Republika Srpska srpskog člana Predsjedništva BiH. To znači da svaki građanin u Federaciji može glasovati samo za jednog kandidata iako se biraju dva člana Predsjedništva. SDP se od 1996. godine, od prvih poslijeratnih izbora, opredjeljivao za jednog kandidata u Federaciji jer nismo htjeli da se naši birači opredjeljuju između dva kandidata. Naizmjenično smo kandidirali Bošnjaka i Hrvata, a Komšić je dva puta biran iz jednostavnog razloga što je već imao mandat i imao je pravo biti naš kandidat i za drugi mandat. Procijenili smo da je on dobro obnašao dužnost člana Predsjedništva.

– Najavljene su promjene Ustava i Izbornog zakona BiH. Hoće li i u kojoj mjeri biti osigurano poštovanje izborne volje naroda kada su posrijedi izbori za Predsjedništvo BiH i državni i federalni dom naroda?

Interesi naroda bit će zaštićeni, ali neće biti zaštićeni interesi samo nekih stranaka. Nijedan zakon, a ni Ustav, neće štititi bilo koju stranku, nego sve narode kao i građane te sve političke opcije.

– Odlučno se protivite uspostavi hrvatske federalne jedinice ili trećeg entiteta u BiH. Kako vidite rješenje hrvatskog pitanja u BiH budući da danas gotovo nitko ne negira da je pozicija Hrvata kao naroda danas znatno lošija u odnosu na druga dva konstitutivna naroda u BiH?

Treći bi entitet bio samo uvod u daljnju podjelu BiH, na što SDP ne može i nikad neće pristati. Zaštita hrvatskih interesa treba se tražiti kroz rješenja koja već postoje u Daytonskom sporazumu. Hrvatski se interes ne može štititi samo od Čapljine do Jablanice nego i u Sarajevu i Posavini i svuda gdje su Hrvati prije rata živjeli ili tamo gdje se trebaju vratiti. Ili, na kraju krajeva, tamo gdje žele nastaviti živjeti. Ako je danas u BiH lošiji položaj Hrvata u odnosu na druga dva konstitutivna naroda, pitanje je zbog čega. Jesu li tome doprinijeli drugi narodi i politika ekskluzivnih hrvatskih stranaka u BiH? Simptomatično je da u Narodnoj skupštini RS nemate Hrvata, odnosno nema kluba Hrvata, da HDZ nije uopće tamo prošao i da nakon niza godina ova stranka nema svog potpredsjednika RS. Svi konstitutivni narodi, naročito tamo gdje su u manjinskom položaju, u jednako su lošoj poziciji. Smatramo da bi dalje teritorijalno raslojavanje BiH bilo uvod u novu tragediju BiH te da ne bi donijelo ništa dobro nijednom od konstitutivnih naroda, kao ni ostalim ni građanima BiH sveukupno. Rješenje je u dosljednoj provedbi odluke o konstitutivnosti svih naroda u BiH na cijelom teritoriju, kao i provedbi odluke Sejdić – Finci.

–  S predsjednikom RS Miloradom Dodikom često ste razmjenjivali teške riječi. Imajući na umu različite stavove koje imate o prošlosti, sadašnjosti i budućnosti BiH, kako mislite s njim od BiH stvoriti stabilnu i funkcionalnu državu?

S bilo kojom političkom opcijom i bilo kojim političarom treba tražiti ono što nas spaja i što može doprinijeti napretku BiH. Ne fokusirati se na ono što nas razdvaja. Ako ne budemo mislili o budućnosti BiH i naroda u njoj, nećemo moći govoriti ni o prošlosti, a ni o pitanjima u kojima se razlikujemo. Još gore riječi izmjenjivao sam s Fahrudinom Radončićem pa se pokazalo da se s njim može praviti vlast ako se dogovorimo o popisu konkretnih zadataka za koje su zainteresirani građani BiH. Milorad Dodik je osvojio vlast, da tako kažem, zapaljivom retorikom, ali ona ne mora imati svoj izvedbeni čin. Niti ga može imati u zemlju koja je pretrpjela agresiju i genocid, što je potvrđeno presudama nekoliko međunarodnih sudova. Dodikovu ponašanju izvor je u Daytonu. SDP ne pristaje niti će ikada pristati na bilo čije ucjene, ali poštuje političku realnost u BiH. Dodik je izraz volje prije svega srpskog naroda u RS. SDP bi najviše volio, nadam se kao i većina građana, da je BiH bez entiteta, ali ona je takva kakva jest i mi je nismo takvom napravili niti smo sudjelovali u Daytonu i njenu pravljenju. Ustav se može mijenjati samo na ustavom predviđen način, a do tada se to mora poštovati.

– Više ste puta istaknuli da je SDP jedina istinska multietnička stranka u BiH. Ipak, vjerojatno ste svjesni da vas se sve više i u BiH, ali i u regiji, doživljava kao novog bošnjačkog lidera. Prihvaćate li takvu ulogu?

Prvo, ja nisam bošnjački lider, nego lider SDP-a. Bošnjak jesam i sigurno imam odgovornosti prema narodu iz koga dolazim. Ali u BiH najveću brigu za svoj narod možete pokazati ako se ništa manje ne brinete i o drugim narodima i o običnim ljudima. SDP, i da hoće, ne može sam mijenjati Dayton, nego mora poštovati činjenice. Predsjednik SDP-a se ne treba svrstavati u tom kontekstu, i to je razlog što nikada nisam ni pomislio da se kandidiram za člana Predsjedništva iz reda bošnjačkog naroda. I vi i ja znamo da sam to učinio na proteklim izborima da bih uvjerljivo pobijedio. To što me drugi tako doživljavaju pokušaj je nekih političara iz BiH i regije da našu zemlju svedu na prosti zbroj triju naroda. Oni ne prihvaćaju činjenicu da u BiH može postojati i građanska opcija koja ne negira nacionalnost. Prihvaćam ulogu da sam i bošnjački lider u onoj mjeri koliko sam lider stranke koja se brine o položaju svih konstitutivnih naroda u BiH, a ponajprije građana BiH. Ne mislim da se to isključuje.

– Vaši odnosi s aktualnim hrvatskim predsjednikom i premijerom su obilježeni „toplo-hladno“ fazama. Jeste li razočarani što vas nisu podržali pri formiranju vlasti nakon izbora 2010. godine?

Prošlo je vrijeme kada se potvrda za formiranje vlasti u BiH tražila ili u Beogradu ili u Zagrebu. Nemam što biti razočaran. Niti sam tražio takvu podršku niti smatram da je nužna. Ni Beograd ni Zagreb ne traže podršku Sarajeva niti je trebaju tražiti. Toplo-hladno je odnos koji su prije svega potencirali mediji. Zoran Milanović je lider SDP-a Hrvatske, naše sestrinske stranke iz države koja je najbliža BiH i na koju smo najviše oslonjeni. Nije istina da nas nisu podržali, ali je istina da neke sugestije koje su vjerojatno bile dobronamjerne mi nismo prihvatili.

– Činjenica je da ste „zaobišli“ Milanovića tijekom njegova prvog službenog posjeta BiH. Je li loš protokol jedini krivac za to?

Zoran Milanović i ja nismo se sreli stjecajem protokolarnih i drugih okolnosti, kako u Sarajevu, tako i tijekom mog posjeta Zagrebu. Zanimljivo je da se svi sjećaju toga, a malo je tko uočio da smo sada na Croatia Summitu nas dvojica sjedila 45 minuta i praktično razgovarala o svemu onome o čemu je logično da razgovaraju dva čovjeka sa specifičnom političkom težinom u svojim zemljama.

–  Dobro, ali logično je, pa i prirodno bilo da se čelnika dvaju SDP-a sretnu tada u Sarajevu, a i poslije u Zagrebu?

Da, bilo je logično, ali eto nismo se sreli. Kao što sada u Dubrovniku, u svoj toj gužvi, možda nije bilo logično da provedemo toliko vremena skupa, a ipak jesmo.

– Kakvi su danas vaši odnosi s Milanovićem i Josipovićem?

Dobri. Kao što su i bili. Prijateljski.