Odvjetnik, bivši predsjednik Nove hrvatske inicijative koja je 2001. bila dijelom SDP-ovog projekta majorizacije Hrvata Krešimir Zubak i sarajevski akademik Slavo Kukić koji je podržao oba projekta majorizacije Hrvata i Alijansu i Platformu, pokušali su za jedan internetski portal relativizirati i zamagliti pitanje nacionalnog legitimiteta.
Piše: Milan Šutalo, Hrvatski Medijski Servis
Zubakova zastupa tezu kako se ne može utvrditi tko je za kojeg kandidata za člana Predsjedništva BiH u Federaciji BiH glasao, pa tako ni tko ima a tko nema nacionalni legitimitet. Ukratko, onaj kandidat iz “reda Hrvata koji dobije najveći broj glasova”, po Zubaku, je legalan i legitiman, jer se po Ustavu ne bira predstavnik Hrvata, odnosno predstavnik Bošnjaka, već jedan iz reda Hrvata, odnosno Bošnjaka.
Istina je da kandidat iz reda Hrvata i kandidat iz reda Bošnjaka, koji prema podacima Središnjeg izbornog povjerenstva BiH dobije najveći broj glasova birača je zakonito izabrani član Predsjedništva BiH, dakle ima ga se smatrati legalnim članom “kolektivnog šefa države”. O legitimitetu međutim, izborni zakon ne govori ništa. I tu i jeste problem. Naime, ako je Bosna i Hercegovina država triju suverenih i konstitutivnih naroda, dakle konsocijacija, a ne građanska država, a po Ustavu jeste, instituciju Predsjedništvo BiH treba onda promatrati kao reprezenta ta tri konstitutivna i suverena naroda.
Neustavni izborni zakon
I tu Izborni zakon BiH nije u skladu s Ustavom, jer dozvoljava mogućnost da jedan narod izabere i kandidata iz reda hrvatskog i kandidata iz reda bošnjačkog naroda, time što u izbornoj jedinici iz koje se biraju kandidati za dva člana Predsjedništva BiH- F BiH- jedan narod ili građani jedne nacionalne zajednice su više nego trostruko brojniji od građana druge suverene i konstitutivne nacionalne zajednice. Dakle, izborni zakon omogućava da jedan narod u BiH ima dva reprezenta, samo različite nacionalnosti, čime se istovremeno drugoj nacionalnoj zajednici uskraćuje da bude predstavljena u kolektivnom šefu države
Višegodišnji pokušaji hrvatskih političkih predstavnika, pa i kroz pregovore s bošnjačkim stranakama o implementaciji presude u predmetu “Sejdić- Finci” da se izborni zakon, uskladi s Ustavom, otkloni diskriminacija pripadnika nacionalnih manjina koji se nemaju pravo kandidirati, ali i diskriminacija Hrvata, kao konstitutivnog i suverenog naroda, koji se mogu kandidirati, ali ih se preglasava, majorizira, nailazila je na stalna odbijanje. Objašnjenje je najčešće bilo da se ne mogu prihvati “nacionalne pdodjele” da je to “uvod u treći entitet”, “razbijanje države”, a zapravo se htijelo zadržati postojeći model koji omogućava majorizaciju Hrvata u izboru člana Predsjedništva BiH.
Zubakova kontradiktornost uvela ga u zamku
U pokušaju da zamagli i relativizira pitanje nacionalnog legitimiteta Zubak upada u kontradiktornosti. Najprije na retoričko pitanje “Tko je legitiman” odgovara: “Legitiman je onaj koji dobije značajnu podršku glasačkog tijela iz reda hrvatskog, bošnjačkog ili srpskog naroda”. No, kako se, po njegovom mišljenju, ne može egzaktno utvrditi tko je za koga glasovao i kako se ne bira predstavnik naroda, već “jedan iz reda naroda”, onda Zubak zaključuje “za mene je legitiman predstavnik Hrvata iz primjerice i HSP-a, i nije bitno koje hrvatske stranke, ako je njen kandidat dobio većinu u glasovanju za člana Predsjedništva BiH, bez obzira koliko je on osvojio glasova Hrvata, Bošnjaka ili Srba. U pokušaju opravdavanja postojeće i moguće buduće majorizacije Hrvata “pravni ekspert” Zubak, kontradiktorno tumačenje nacionalnog legitimiteta tako odvede u zamku poistovjećivanja legaliteta i legitimiteta.
Njegova tvrdnja kako se ne može sociološkim metodama s minimalnom statističkom pogreškom utvrditi nacionalna struktura glacača kandidata iz reda hrvatskog i iz reda bošnjačkog naroda za člana Predsjedništva BiH, također je netočna. Pogotovo to neće biti problem, nakon objave rezultata popisa stanovništva u BiH, kada bude poznata i nacionalna struktura stanovništva svake od općina u BiH.
Takvu analizu, nakon prošlih izbora kada je predominantno bošnjačkim glasovima za hrvatskog člana Predsjedništva BiH izabran Željko Komšić uradio je tim okupljen oko sociologa Ivana Vukoje. Analize i podaci koje je objavio Vukoja bili su neoboriv argument majorizacije Hrvata, koji su prihvaćeni kao validni dokazi i izvan BiH. Ndamo se kako sociolog Vukoja, koji je u međuvremnu osnovao Institut za društveno-politička istraživanja u Mostaru i njegov tim neće žaliti truda da znanstvenim metodama razobliče eventualni ponovni pokušaj da se javnost obmane o tom za koga je glasala većina Hrvata izašlih na izbore.
Akademik Slavo Kukić, koji već godinama ustrajava i podupire majorizaciji svojih sunarodnjaka, očekivano, dijeli mišljenje sa Zubakom da izborni legitimitet ima svaka politička stranka koja je prešla izborni prag i dobila potencijalnu mogućnost da postizbornim koaliranjem formira zakonodavnu i izvršnu vlast.
Po Kukiću svi legitimni
Kukić očito Federaciju BiH gleda kao građanski enitet, u kojem oni koji dobiju većinu imaju zakonito pravo i legitimaciju formirati vlast. No, Federacija BiH, kao što rekosmo, je konsocijacija, pa Washingtonskom i Daytonskom sporazumu Hrvata i Bošnjaka. Istina, nametnutim odredbama visokog predstavnika iz 2001. i Srbi su u F BiH postali konstitutivan narod, ali bez mogućnosti da izaberu svoje političke predstavnike, već im ih biraju Bošnjaci, kao što su i Bošnjaci i Hrvati postali konstitutivni u RS, s malom, u slučaju Bošnjaka ili nakakvom, zbog malobrojnosti, u slučaju Hrvata, mogućnošću izabrati svoje predstavnike u tijela vlasti RS, već im ih bira većinski narod u tom entitetu- Srbi.
U pokušaju osporavanja teze da nacionalni legitimitet ima onaj tko dobije 50 plus jedan glas Kukić je izračunao kako u BiH ima 550.000 birača, iako rezultati nacinalne strukture stanovništva, prema prošle godine provedenom popisu stanovništva još nisu objavljeni. I tu Kukić Kukić u pokušaju opravdavanja majorizacije svojih sunarodnjaka dolazi u sukob s ranijim svojim propagandističkim tvrdnjama da je zbog politike HDZ-a prijeratni broj Hrvata (760.85, prema rezultatima popisa stanovništva iz 1991,)- prepolovljen. Polovica od 760 tisuća je, po Kukiću, koji se očito koristi Inzkovim matematičkim formulama, 550.000. Potom je “ugledni akademik” izračunao da je od tog broja 400 tisuća hrvatskih birača i veli akedimik “ako kažemo da je oko 400 tisuća s pravom glasa, tvrdim da sve opcije s hrvatskim predznakom zajedno neće imati 200 tisuća glasova.”
“To znači, zaključuje vrli akademik “da sve zajedno neće prijeći taj prag od 50+1 posto. Pa dodaje “s te pozicije neće imati tu potrebnu kvotu o kojoj se toliko govori. Stoga, ako je to tako, s kojim pravom govore o legitimitetu oni koji će sutra razgovarati oni s maksimalno 25 posto hrvatskog glasačkog tijela”, pita Kukić te zaključuje da je posrijedi politikanstvo bes ikakvog ustavnog temelja i politološke logike.
Akademikova matematika
Oism što daje proizvoljne podatke o broju Hrvata i broju hrvatskih birača, “znanstvenik” Kukić namjerno prešućuje da se legitimitet ne određuje na osnovu ukupno broja birača, već, prema načelu demokracije, nacionalni legitimitet ima onaj za koga glasa većina birača jednog naroda izašlih na izbore. Dakle kada se kaže 50-1 glas, misli se na nadpolovičnu većinu glasača jedne zajednice koji izađu naizbore. U suprotnom, ako bi primjenili Kukićevo kvazipolitološko tumačenjenje legitimiteta ne samo na BiH nego i na druge, primjerice, građanske, monoetničke države, onda vlast ni u jednoj državi ne bi bila legitimna, jer ni za jednu vladajuću stranku ili koaliciju nije glasala većina od ukupnog broja glasača, već većina birača izašlih na izbore.
“Dakle, legitimitet pripada svakome tko je prešao izborni prag, a sve ostalo su politikantske priče, zaključuje Kukić, na tragu teze sarajevskih majorizatora kako nitko, pa ni HDZ BiH nema ekskluzivno pravo predstavljati Hrvate.
Ako bi to bilo točno, ako bi kao što tvrdi Kukić nacionalni legitimitet imala i ona stranka koja prijeđe izborni prag, kao i ona koja osvoji nadpolovičnu većinu glasova jednog suvrenog naroda, izbori onda ne bi imali nikakvog smisla. Ne bi bilo pobjednika i gubitnika na izborima, svi bi bili pobjednici i svi bi imali pravo predstavljati narod. A narod, jedan suveren narod ne mogu predstavljati svi, već stranka ili koalicija, kao što rekosmo, koja osvoji nadpolovičnu podršku birača izašlih na izbore ima legitimitet, mandat, zastupati interese cijelog tog naroda. Zato postoje izbori, da narod, da građani, jedne, druge i treće suvrene zajednice izabreu između više političkih opcija tko će tko će ih predstavljati u vlasti.
Sve drugo je u funkciji obmanjivanja i sluđivanja javnosti u funkciji destruiranja vlastitih sunarodnjaka i služenja tuđem nacionalizmu. Kvaziznanstvenik Kukić, je za to sluganstvo i destrukciju svojih sunarodnjaka nagrađen titulom akademika. I kako takvog će ostati upamaćen u povijesti.
I na koncu Zubak i Kukić izravnim sudioništvom u projektu majorizacije Hrvata ( Kukić je bio kandidat SDP-a u projektu nametanja bošnjačke političke volje i u Vijeću ministara BiH, a Zubakova NHI do Alijanse za promijene) izgubili su i moralni i stručni kredibilitet govoriti o tim pitanjima./HMS/
wpDiscuz